ZDK DUŽAN KAO ALUMINIJ: Presude po tužbama budžetskih korisnika biće isplaćene za 150 godina

"Neplaćene presude ZDK vode u bankrot", vrište posljednjih dana novinski naslovi sa sve fotografijama zabrinutog SDA-ovog premijera Mirze Ganića i drugih članova Vlade ZDK iz bratskih A-SDA, HDZ-a te Stranke za BiH.  

"ZDK-u prijeti totalna blokada budžeta". Povod isti, ali tekst datira uz 2004. godine sa jednako zabrinutim licem tadašnjeg SDA-ovog premijera ZDK Nedžada Polića.

Isti problem 2004. i 2019.

Tokom proteklih petnaest godina mijenjala se samo ukupna suma za isplatu odštenih zahtjeva po osnovu tužbi za nepoštivanje federalnog Općeg kolektivnog ugovora. Od početnih 15 miliona dug je u ZDK uvećan na više od 155 miliona i to samo glavnice, a sa kamatama iznosi 325 miliona maraka. Kantonalni pak budžet za ovu godinu je tek nešto viši od navedenog duga i iznosi 356 miliona,

Tokom 2017. na ime izmirenja izvršnih sudskih presuda isplaćeno je oko 800 hiljada, a prošle godine nešto više od 900 hiljada maraka. Ukupno je za proteklih 15 godina isplaćeno 7,3 miliona. Ukoliko se nastavi tim tempom, samo za isplatu glavnice trebaće više od 150 godina! Računica vlade nešto je optimističnija i kazuje da bi sa godišnjim izdvajanjima od 0,6% iz kantonalnog budžeta trebalo “samo” 69 godina!?

Najteže godine s njima

Oni koji očekuju dosuđenu nadoknadu naravno nemaju strpljenja. Njih 170 od ukupno 3200 podnijelo je apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava, koji je dodatno kaznio ZDK, dosudivši da se apelantima odmah isplati po hiljadu eura naknade za nematerijanu štetu te po 350 eura za troškove postupka.

Trenutno je Tužilaštvo ZDK “zatrpano” krivičnim prijavama i apelanata i njihovih advokata kojim traže isplatu i odgovornost aktuelnog premijera i ministra finansija.

Za očekivati je da će i ova, kao i sve prethodne vlade posljednjih 15 godina raditi isto – odugovlačiti što je više moguće, spašavajući svoj mandat od finansijskog kraha i potom brigu prepustiti narednoj garnituri.

Za one zaboravne, sve je počelo polovinom 2000-e godine kada su tadašnja federalna vlada i njen SDA premijer Edhem Bičakćić pristali da sa Savezom samostalnih sindikata BiH potpišu Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH. Bio je to populistički potez u izbornoj godini, koji ipak nije pomogao SDA, jer je vlast preuzela Alijansa za promjene predvođena SDP-om. Dvije godine kasnije opet je ustoličeno partnerstvo SDA i HDZ-a.  Naziru se praktični problemi sa svjesnim ili ne, zanemarivanjem odredbi potpisanog kolektivnog ugovora.

Put bankrotu pomoglo pravosuđe

Prvi su tužbe pokrenule sudije i namještenici općinskih sudova. Nakon što su u njihovu korist izrečene pravosnažne presude i sa kantonalnog računa isplaćene stotine hiljada maraka, počele su pristizati tužbe i ostalih budžetskih korisnika, kojima traže naknadu zbog isplate manje plaće, toplog obroka i regresa u odnosu na propisano kolektivnim ugovorom. Tužbe su podnosili čak i pomoćnici ministara u Vladi!

Kako su presudama u svoju korist sudije uvele odgovornost kantonalne vlade u sudsku praksu, sve ostale presude su po automatizmu donošene u korist podnosilaca!

SDA naravno računa na kratku pamet svojih glasača i majstorski pričaju o problemu kao da se pojavio niotkuda, bez slova o svojoj odgovornosti. Ponešto su tih godina natuknuli o otpuštanju administracije, ali epilog je bio da su dodatno zapošljavali i naravno povećavali plate, prije svih funkcionerske.

ZDK, kao i drugi kantoni koji imaju slične probleme (USK, SBK i HNK), neće bankrotirati, niti će poput hiljade radnika industrijskih preduzeća, od Krivaje do Aluminija  opljačkanih pod patronatom SDA, HDZ-a pa i Stranke za BiH, budžetska administracija biti izbačena na ulicu.

Podnosioci tužbi koji potražuju novac, ujedno su i zaposlenici, od onih u ministarstvima do prosvjetnih radnika i pripadnika MUP-a. Kada bi, hipotetički, svi u ovoj godini prinudno naplatili svoja potraživanja, to bi značilo i da ostaju bez radnog mjesta. Neće to uraditi jer su i stranačka vojska i glasačka mašinerija. Uostalom, kantoni kao nivo vlasti su odavno postali sami sebi svrha. U službi stranačkog uhljebljenja kadrova dosegnuli su jedinstvenost na svjetskoj razini, jer možete biti imenovani za kantonalnog ministra bez dana radnog iskustva, ukoliko je adekvatan rodoslov i stranački dres.

(zurnal.info)