Od početka krize izazvane pandemijom korona virusa skoro sav privredni život u u Republici Srpskoj, pa i u samoj Banjaluci je stao. Jedini koji nisu prestajali da rade su građevinski radnici. I ništa ne bi bilo sporno da su preduzete sve potrebne mjere da ti radnici ne budu izloženi riziku da budu zaraženi korona virusom, a potom ga prenesu na svoje porodice, prijatelje, komšije…
Nisu prestali ni radovi na rekonstrukciji ispred Palate republike, gdje je sjedište predsjednice RS Željke Cvijanović, na kojima je svakodnevno angažovano oko 15-tak radnika.
Po prirodi posla, sasvim je logično da ti radnici imaju rukavice, ali zaštitne maske malo ko od njih koristi. Što je, opet, sasvim logično. Raditi osam sati pod maskom na teškim poslovima bilo bi zaista neizdrživo.
U vrijeme kada su u RS bile uvedene najrigoroznije mjere, zatvoreni parkovi i izletišta, kako bi se spriječilo masovno okupljanje, radnici ispred Palate republike objektivno nisu mogi poštovati fizičku distancu. Na naslovnoj fotografiji je desetak radnika dok doručkuju, bez obavezne fizičke distance i zaštitne opreme. Pored njih su i dva policajca, koji obezbjeđuju sjedište predsjednice RS.
U Glavnom inspektoratu za rad RS rečeno nam je da zakonski nije regulisano pitanje rada građevinaca u doba korona virusa, jer je bilo nemoguće predvidjeti da bi do ovakve pandemije moglo doći. Još su naveli da je u ovom slučaju nadležna gradska inspekcija, te da je pitanje zaštitne opreme, odnosno obavezno nošenje maski i rukavica regulisano Uredbom sa zakonskom snagom, koja je donesena 30. aprila. Tačnije, mjesec i po dana od uvođenja vanredne situacije i skoro mjesec dana nakon proglašenja vanrednog stanja u RS.
„Novčanom kaznom od 100 do 300 KM kazniće se fizičko lice ako ne poštuje vanredne mjere kojima je naloženo korištenje lične zaštitne opreme, pridržavanje fizičke distance ili drugih vanrednih mjera na javnim i radnim mjestima čiji je cilj sprečavanje ili suzbijanje zaraznih bolesti, a na osnovu Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolest“i, navedeno je u Uredbi koju je potpisala predsjednica Željka Cvijanovićeva.
Paradoks je da je Cvijanovićeva potpisala Uredbu čije kršenje gleda svakodnevno, kao što je dva mjeseca iz svog kabineta mogla posmatrati ljude, koji su zbog posla izloženi riziku zaraze.
Istina je da niko nije mogao predvidjeti pandemiju korona virusa, ali postoje zakonski akti koji jasno definišu pitanje zaštite zdravlja radnika na poslu. Prema Zakonu o radu, u članu 16. pod tačkom 4. navodi navodi se da je poslodavac dužan da „radniku obezbijedi uslove rada i organizuje rad radi bezbjednosti i zaštite života i zdravlja na radu, u skladu sa zakonom i drugim propisima“.
Opšte odredbe o zaštiti zdravlja radnika definisane su i Zakonom o zaštiti na radu. „Poslodavac je dužan da obezbijedi radniku rad na radnom mjestu i u radnoj sredini u kojima su sprovedene mjere zaštite i zdravlja na radu i odgovoran je za neprimjenjivanje tih mjera.
Poslodavac je dužan da obezbijedi da radni proces bude prilagođen tjelesnim i psihičkim mogućnostima radnika, a radna sredina, sredstva za rad i sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu budu uređeni, odnosno proizvedeni i obezbijeđeni da ne ugrožavaju zaštitu i zdravlje radnika i drugih lica“, navedeno je u članu deset ovog zakona.
Jedno je zakon, drugo je realnost. Nema sumnje, plato ispred Palate republike mora biti završen do lokalnih oktobarskih izbora, pa i po cijenu da bude ugroženo zdravlje radnika koji izvode građevinske radove. Taj posao vrijedan je 1,4 miliona maraka, a gradske vlasti, sa SNSD-om na čelu, ranije su pojasnile kako je plato potrebno rekonstruisati da bi centar Banjaluke dobio izgled kakve imaju evropske metropole.
Da zakon i naredbe nisu jednake za sve, potvrđuje i činjenica da su tokom prvomajskih praznika, prema odluci Gradskog štaba za vanredne situacije Banjaluka, dozvolu za rad do 11 časova, od kada je na snazi bio policijski sat, imale samo trgovine, prodavnice sa prehrambenim proizvodima, kiosci i benzinske pumpe.
Uprkos policijskom času, radnici na gradilištu "Grand trejda", u centru Banjaluke radili su punom parom. Firma "Grand trejd" je u vlasništvu Mila Radišića, kuma Milorada Dodika.
(zurnal.info)