Vlast na pogrešan način pokušava da riješi probleme i reaguje na proteste građana, prva je reakcija Zlatana Begića, profesora ustavnog prava i učesnika demonstracija i plenuma u Tuzli.
On smatra da političari u Bosni i Hercegovini prave diktatorski sistem a takvi sistemi, kaže, ne mogu trajati dugo.
- Policija treba da se bavi kriminalom i korupcijom u vrhu vlasti a onda i u pravosuđu, da istraži kriminalne privatizacije a političari se trebaju pozabaviti ravnomjernijom raspodjelom novca, tako se rješavaju problemi a ne opremanjem policije – kaže za Žurnal Begić i dodaje da svako ko rješenje problema vidi u policijskom osiguranju griješi jer “svaka akcija izaziva reakciju”.
Begić kaže kako je vrlo mali broj zahtjeva tuzlanskog plenuma ispoštovano.
- Samo zahtjevi za smjenama su ispoštovani a od suštinskih problema nije ništa riješeno – kaže Begić koga je izjava kantonalnog poslanika Elmedina Konakovića iz SDA koju je dao još u februaru kada je rekao kako se novac od policije neće uzimati da bi se rješavali socijalni slučajevi, posebno pogodila:
Imamo političku strukturu na vlasti koja je od većine građana napravila socijalne slučajeve i pri tome stekla ogromno bogatstvo, oni sada brane svoje pozicije a samo prije nekoliko mjeseci se Konaković ulagivao biračima, međutim, građani će to prepoznati.
POVEĆANJE BROJA POLICAJACA
Nakon objavljivanja istraživanja dobili smo odgovore na naša pitanja o opremanju policije od Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona.
U odgovoru se navodi, o čemu smo već pisali u istraživanju, kako je ovo Ministarstvo tokom 2014. godine nabavilo 18 vozila vrijednosti 800.000 maraka – 14 putničkih je već isporučeno a očekuje se isporuka četiri terenska vozila.
Za 400.000 maraka su kupljenje policijske uniforme, maskirne uniforme, dijelovi uniformi - hlače, vjetrovke, šapke, fluorescentni prsluci, narukavlja, natkape, košulje kratki i dugi rukav – obuća a za 600.000 maraka municija, gas maske, zaštitna odijela, zaštitni štitovi i palice, kacige, zaštitne ograde, ručne i kolske radiostanice, digitalni fotoaparati, objektivi, blicevi i drugo.
Iz zeničke policije kažu kako plan nabavki za 2015. godinu još nije završen.
U odgovoru se navodi kako je tokom 2014. godine zaposleno 50 policajaca i deset mlađih inspektora koji su trenutno na obuci. U 2015. godini planiraju zaposliti 60 novih policajaca što je jednako broju zaposlenih policajaca u proteklih pet godina.
“U proteklih pet godina, pored navedenog upošljavanja u 2014. godini, uposleno je 100 policijskih službenika i to 60 policijskih službenika u činu 'policajac' i 40 policijskih službenika u činu 'mlađi inspektor', navodi se u odgovoru Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona.
Jamin Kujović iz kompanije KM Trade, jednog od dobavljača policijske opreme, kaže kako je policija od njegove kompanije nabavljala uglavnom standardnu policijsku opremu.
- Ne postoji novi trend nabavki u 2014. godini jer policija jednostavno nije imala opremu, radi se o nabavkama standardne opreme – kaže Kujović i objašnjava zanimljiv trend u prošlosti: Zadnjih 15 godina nisu ništa nabavljali!
On kaže kako je bilo i nabavke posebne opreme ali su ti ugovori uglavnom već bili potpisani u toku 2013. godine. Za 2015. godinu, kaže, već “postoje zahtjevi za ozbiljnije nabavke”, ali su još uvijek neformalni.
- To je samo oprema koja štiti policajce, nema tu opreme kojom se neko napada – objašnjava Kujović i dodaje da policija u BiH nema gumene metke, koliko je njemu poznato: Znam šta ima policija u Hrvatskoj i Srbiji, naši nemaju ni kacige.
Osim sadržaja javnih nabavki sporni su i načini na koje policija provodi javne nabavke. Istraživanje koje smo proveli za 2013. godinu pokazuje da su ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i Republike Srpke bila među deset najvećih prekršilaca Zakona o javnim nabavkama.
Policija Kantona Sarajevo našla se na devetom mjestu sa 12 žalbi koje je Ured za razmatranje žalbi donio u korist onih koji su se žalili na njihove odluke. Policija u Republici Srpskoj je na desetom mjestu sa 12 opravdanih žalbi.
Reakcija jednog specijalca
Među brojnim komentarima na istraživanje Žurnala posebno zanimljiv bio je komentar pripadnika specijalne jedinice u Republici Srpskoj. Njegov lektorisani komentar prenosimo u cjelosti.
“Čitam ove komentare i ne mogu da vjerujem. Neki spominju rat, neki oružje, neki revolucije ali niko se ne smatra krivim. Ista govna sjede u istim foteljama čak i poslije ovih prošlih izbora. Narod je protestovao i opet glasao za istu gamad. Kriv sam i ja, nisam nikad glasao. I šta sad?!
Narod će opet protestovati protiv istih lopova za koje su glasali. Ja nisam glasao nikad u svojih 33 godine života. Nemam za koga. Da izađem na izbore i da moram da od nekoliko vrsta zla izaberem ono za koje mislim da je najmanje. To neću! Ja ne vjerujem u demokratiju. Demokratija je plodno tlo za kapitalizam. A to je pravo zlo. U našem slučaju više nije samo kapitalizam, nego feudalizam i robovlasništvo.
Evo ja sam član PSP-a, tih što opremaju, tih posebnih snaga policije, tih timova za kontrolu masa. Stavite se u moje cipele. Kad narod izađe na ulice, i ja ću. Stojaću ispred naroda, braniću one koji nisu u pravu od onih koji su u pravu. Braniću one u koje ne vjerujem od onih u koje vjerujem. Ali narod neće iskaliti bijes na političarima, nego na meni. Mene će gađati kamenjem, udarati svakakvim priručnim oružjem i bacati na mene molotovljeve koktele. A trpiću sve to za 800 maraka. Da bi mogao platiti stanarinu, režije i hranu svom djetetu.
Možda će u toj masi naroda biti moj brat, otac, možda moji prijatelji... Ali taj dan neće me niko gledati kao osobu, čovjeka od krvi i mesa, već kao predstavnika vlade, predstavnika vladajućih partija, iako to nisam... gledaće me kao objekt mržnje na kojem će se iskaliti, da bi na kraju opet sve ostalo isto. Narod će opet glasati za iste ljude.
Uništavanje javne imovine ne vodi ničemu, neće je plaćati političari, nego mi. Obični građani.
A oni koji žele rat: da Bog da im rat u kući bio. Ja dobro znam šta je rat. Bio sam i gladan i žedan.
Gledao sam svoju zapaljenu kuću. Cijela porodica mi je bila zarobljena. Gledao sam kako mi svlače oca i odvode ga...
Ko želi rat, rat mu u kući bio.”
(zurnal.info)