Većina svjetskih medija o pobjedi Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u izvještava kao o strašnom gubitku, ekonomskoj propasti i tragediji, ne samo za Sjednjene Američke Države, već i za cijeli svijet. Do jučer su istraživanja javnog mnijenja, mediji, analitičari i komentatori bili ubijeđeni u pobjedu kandidatkinje Demokratske stranke, Hilary Clinton.
POLITIČKI REVOLT & HAOS
U komentaru za britanski The Guardian, Richard Wolffe piše da je Trumpova pobjeda – revolucija.
- Jer ništa drugo ni blizu ne opisuje politički revolt – i haos koji sasvim sigurno slijedi – od nevjerovatne pobjede Donalda Trumpa u 2016. godini, piše Wolffe.
On smatra da se Amerika i njen odnos prema svijetu fundamentalno promijenio preko noći, te da je era koja seže do Franklina D. Roosevelta naglo i ružno završila.
- Umjesto da budu ekspanzivna, globalistička sila koja gleda prema vani, SAD su se definitivno okrenule prema unutra, zatvarajući svoje granice Meksikancima, muslimanima i svima drugima koje Trumpova demagoška mašta percipira kao neprijatelje, smatra Wolffe i dodaje da je ovim izborom redefinisana i sama Amerika. Vjeruje da će veza između predsjednika i građana biti napeta ukoliko Trump bude nastavio sa dijelom svega onoga što je obećao tokom kampanje.
- Revolucije rijetko završavaju tamo gdje počnu. One oslobađaju sile koje su bile skrivene ili ignorisane godinama, možda decenijama. One razaraju porodice i zajednice, građansko društvo i privatno poduzetništvo. U ogromnoj i kompleksnoj zemlji, ova revolucija može imati nejednak utjecaj i dovesti do otvorenog konflikta u nekim i slijeganja ramena u drugim dijelovima, piše Richard Wolffe.
Vjeruje da će se s vremenom Trumpova revolucija osjetiti na svakom uglu jer će poreznu osnovicu desetkovati predsjednik koji izbjegava plaćanje poreza, a deficit će narasti van kontrole.
- Nema bijega od ekonomske politike koja će dovesti do bankrota najveće svjetske ekonomije, u rukama biznismena sa mnogo iskustva u bankrotstvu, piše Wolffe i zaključuje da će Niksonova era izgledati kao uzor vrline u odnosu na Trumpovu Bijelu kuću.
ČOVJEK SVOG VREMENA
Ross Douthat u The New York Times, piše da na globalnoj pozornici Trumpov populizam i nacionalizam čine novog američkog predsjednika “čovjekom svog vremena”, uporedo sa ličnostima kao što su Marine Le Pen, Recep Tayyip Erdogan i Vladimir Putin.
- Ali u američkom kontekstu, on je nešto što do sada nismo vidjeli – prekršilac svih normi i konvencionalnih pretpostavki, čovjek za kojeg je vjerovatno da će katastrofalno podbaciti od bilo kojeg drugog predsjednika, ustavno opasniji od ostalih predsjednika, ali koji će nas vjerovatno uvesti u drugačiju političku eru, post-kraj-istorije politiku, od bilo kojeg drugog zamislivog predsjednika, piše Douthat.
U komentaru naslova “Ekonomsko propadanje”, Paul Krugman se osvrće na pad svjetskog tržišta nakon objave rezultata američkih izbora.
- Ako je pitanje kada će se tržišta oporaviti, odgovor “na prvu” je nikad, smatra Krugman, i kaže da vjerovatno idemo ka globalnoj recesiji kojoj se ne vidi kraj, mada postoji mogućnost i da nam se posreći.
- U bilo kojim okolnostima, postaviti neodgovornog, neukog čovjeka koji uzima savjete svih pogrešnih ljudi na čelo nacije sa najvažnijom ekonomijom na svijetu, bi bila loša vijest. U ovom trenutku je to posebno loše zbog fundamentalno krhkog stanja u kojem se nalazi najveći dio svijeta, osam godina nakon velike finansijske krize, piše Krugman.
The New Yorker je objavio mišljenje Davida Remnicka pod naslovom “Američka tragedija”, Remnick smatra da je Trumpov izbor tragedija za američku republiku, tragedija za Ustav i trijumf sila, kod kuće i u inostranstvu, nativizma, autoritarianizma, mizoginije i rasizma.
- Sve vrijeme Trump se činio kao uvrnuta karikatura svakog pokvarenog refleksa radikalne desnice. To što je pobijedio, to što je osvojio izbore, težak je udarac za duh; to je događaj koji će vjerovatno odvesti zemlju u period ekonomske, političke i socijalne nesigurnosti koju još uvijek ne možemo zamisliti. To što je biračko tijelo, u svojom pluralnosti, odlučilo da živi u Trumpovom svijetu taštine, mržnje, arogancije, neistina i nesmotrenosti, u njegovom preziru za demokratske norme, je činjenica koja će, neizbježno, voditi ka svakom načinu nacionalnog propadanja i patnje, piše Remnick.
U The Washington Postu, David Ignatius se osvrnuo na vanjsku politiku predsjednika Trumpa.
- U Evropi, Trumpova pobjeda će vjerovatno dodatno utvrditi trend da političari izražavaju slične, desničarske, nacionalističke stavove. Avatar ovog neo-nacionalizma je bila neočekivana pobjeda prislaca Brexita na junskom referendumu u Britaniji, a postoje slični pokreti i u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Španiji. Predsjednik Trump će morati odlučiti da li će prigrliti ove pokrete, što bi moglo destabilizovati Evropsku uniju, piše Ignatius.
Ignatius smatra da je Trumpova kampanja bila zasnovana na ideji da će njegov pristup “učiniti Ameriku ponovo velikom”, te da će njegovo predsjedavanje testirati tu tezu.
- Ali mnogi analitičari tvrde da bi stavljanjem interesa Amerike na prvo mjesto na tako otvoren način, Trump mogao gurnuti mnoge američke saveznike u Evropi i Aziji da sklope sopstvene dogovore sa asertivnom Rusijom i Kinom koja je u usponu. Nije moguće zaustaviti globalizaciju. Ali podriti američko vođstvo u tom sistemu bi bilo previše lako, piše Ignatius.
INSTINKT DEMAGOGA
Ezra Klein je za Vox napisao da je u Trumpu opasnost.
- On je čovjek sa autoritarijanskim impulsima, naginje teorijama zavjere i sklon osveti. Ima uznemirujući temperament, malo kontrole nad pobudama i manje pristojnosti. Ima instinkt demagoga za pronalaženje neprijatelja i instinkt nasilnika za pronalaženje njihovih slabosti. On je nezainteresovan za politiku, nije obuzdan sramom i nije vazn normama. On se okružuje sociopatima i ljudima koji omogućavaju i vjeruje i u činjenice i u neistine koje smatra prijatnima.
Ned Resnikoff za ThinkProgress piše da su ovogodišnji izbori bili referendum o multirasnoj liberalnoj demokratiji i da je liberalna demokratija izgubila.
- Umjesto multirasne liberalne demokratije, Sjedinjene Države su izabrale bijeli autoritarijanski populizam.
Andrew Sullivan u New York Magazine smatra da je Amerika skočila sa kosntitucionalne litice i da više nikada neće biti ista zemlja.
- On kontroliše sve od sada pa nadalje. Zemlja koja je stvorena da se odupre tiraniji je sada prigrlila tiraniju, piše Sullivan i dodaje da je poslije 240 godina, ideja koja je nekada inspirisala svijet, konačno opozvala samu sebe.
(zurnal.info)