20 godina nakon genocida:RUANDA: Najniža stopa korupcije, ravnopravnost polova, povoljno mjesto za poslovanje

Svijet

RUANDA: Najniža stopa korupcije, ravnopravnost polova, povoljno mjesto za poslovanje

U svom tekstu o napretku Ruande i uvođenju visoke tehnologije u zemlju, Paul Hiebert piše kako Ruanda, nekada poznata po genocidu, danas postaje zemlja sa brzim rastom GDP-a i munjevitim uvođenjem internet tehnologije i mobilne komunikacije u zemlju

RUANDA: Najniža stopa korupcije, ravnopravnost polova, povoljno mjesto za poslovanje

Skoro je 20 godina od genocida u Ruandi, kada su političari, doktori, rudari, trgovci i farmeri ubili oko 800.000 svojih kolega političara, doktora, rudara, trgovaca i farmera u istočnoafričkoj naciji od samo 12 miliona ljudi.

Do danas, stodnevni horor ostaje jedan od najužasnijih slučajeva sistematskog ubijanja u modernoj istoriji, a Ruanda, barem u očima Zapada, ostaje sinonim za haos u ne tako dalekoj prošlosti – piše o Ruandi Paul Hiebert za Slate.

Hiebert u tekstu o napretku Ruande piše o brzom usponu zemlje. Ruanda, po njemu, danas pažnju privlači zbog nečega drugog a ne genocida. Pod vođstvom predsjednika Paula Kagame – koji je zaustavio genocid sa svojim Patriotskim frontom Ruande dok je svijet oklijevao sa reakcijom – GDP u zemlji raste u prosjeku 8% od 2001., spašavajući milione ljudi od siromaštva.

Svjetska banka rangirala je Ruandu kao drugo najpovoljnije mjesto za poslovanje na kontinentu (32, širom svijeta), Transparency International zemljom sa najnižom stopom korupcije u regionu a organizacija ONE, čiji je suosnivač Bono, ocijenio je najbližom ispunjavanju milenijumskih razvojnih ciljeva UN-a, a izuzetan napredak bilježi se i u oblasti ravnopravnosti spolova.

Ipak, svi ti uspjesi su skromni u poređenju s dugoročnim ciljevima u zemlji, piše Hiebert, a to je dostizanje srednjeg dohotka u zemlji:

„Možda to ne zvuči toliko smjelo, ali u Ruandi u kojoj je glavna djelatnost poljoprivreda, više od 40 posto populacije je siromašno, a tek svaki drugi stanovnik 2000. je znao čitati i pisati. Također, naciju muči i nedostatak infrastrukture – samo 16 posto domova u Ruandi ima električnu energiju.“

Ali stanovnici Ruande imaju pristup mobilnim telefonima – procenat onih koji koriste mobitele porastao je sa 6 na čak 60 posto od 2006. godine. Imaju i pristojan pristup internetu, posebno u poređenju sa drugim afričkim zemljama – naprimjer, download fotografije od 5 MB u Ruandi traje oko pet sekund a u drugim zemljama Južne Afrike 10. (U SAD-u traje tek dvije sekunde.)

Osim o napretku u telekomunikacijama i internet komunikaciji, Hiebert piše i o kLab, tzv. Laboratoriji znanja lociranoj u Kigaliju, gdje mladi poduzetnici i inžinjeri imaju besplatan pristup bežičnom internetu, prisustvuju radionicama a savjete i poslovne ideje mogu potražiti od 21 mentora koji su im na raspolaganju u centru.

Kako je oko 60 posto stanovnika Ruande u dobi ispod 25 godina, vlasti snažno podržavaju inicijativu „laptop za svako dijete“, koja se realizuje u saradnji sa američkom neprofitnom organizacijom. Do sada je podijeljeno više od 200.000 laptopa u više od 400 škola širom zemlje, po čemu je Ruanda postala treća zemlja svijeta, iza Perua i Urugvaja.

I sam Kegame, zbog svoje sklonosti ka inetrnet tehnologiji, prozvan je digitalnim predsjednikom. Ali, piše dalje autor, postavlja se pitanje da li je Ruanda dovoljno stabilna da postigne zacrtane ciljeve. Radi se o naciji sa najvišim nivoom nejednakosti u regionu, gdje 10 procenata najbogatijih zarađuje 3,2 puta više od najsiromašnijih – njih 40 posto u 2011. godini, kako govore podaci Društva za međunarodni razvoj.

A Kagame je, analizira Hiebert, autoritaran i izbore raspisuje bez opozicije, opravdavajući i ograničenja kada je riječ o slobodi štampe, tvrdeći da bi opet moglo doći do genocida. U prošlosti, Human Rights Watch i UN optužili su Ruandu da naoružava grupu pobunjenika M23, koja je susjednom Kongu izazvala mnogo problema. Iako su dužnosnici Ruande negirali te tvrdnje, zapadne zemlje poput Velike Britanije i SAD-a imaju povijest reagiranja suspendiranjem pomoć  na koju se Kagame oslanja kako bi  pokrie 40 posto svog godišnjeg budžeta. (1995 Ruanda navodno ovisi o stranoj pomoći da pokrije 100 posto svog budžeta.)

Ruanda je, prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma rangirana kao najspremnija nacija na istoku Afrike za „umrežavanje“ a Svjetska zdravstvena organizacija  procjenjuje kako zemlja troši najveći dio svog budžeta za zdravstvenu zaštitu – nekada zemlja u teškoj krizi danas postaje primjer uspjeha.

U očima Cartera Crocketta, suosnivača konsultantske kompanije u Kigaliju Karisimbi Business Partners, i direktora centra za preduzetništvo na Gordon College u Massachusettsu, Ruanda ima šansu za borbu – za njega, Ruanda je mala zemlja koja sanja veliki san, a njeni stanovnici su privučeni velikim vizijama. 

Paul Hiebert (www.slate.com; Autor je urednik kanadskog web sitea Ballast)