Istražujemo
HOĆE LI TAJ KREDIT?: Rudari Raspotočja ne izlaze iz jame bez garancija za plate
Sve ono što se dešava sa zeničkim rudnikom i rudarima, a moguće uskoro i sa još nekim, samo je finalizacija procesa koji je od dobre ideje pretvoren u fijasko zahvaljujući nesposobnosti, nadležnih, a naročito gramzivosti pojedinaca koji su upravljanje procesom „investiranja“ u rudnike iskoristili za ličnu dobit.
Osmi je dan kako grupa rudara zeničkog rudnika Raspotočje ne izlazi iz jame u znak protesta radi nesiplaćenih plata. U jami, na dubini oko tri stotine metara je njih trinaest. Traže pisane garancije termina isplate plata za maj, juni i juli. Zdravstveno, prije svega psihološko stanje je sve teže.
Vratimo se na subotnje jutro 8. avgusta. Federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak na društvenim mrežama objavljuje redovni „selfie“, ovog puta sa benzinske pumpe u zeničkom naselju Raspotočje koja je u vlasništvu članova njegove porodice.
Nekoliko stotina metara dalje je rudnik gdje već nekoliko dana grupa rudara odbija napustiti jamu u znak protesta zbog neisplaćenih plata, nemogućnosti liječenja i generalno neizvjesne situacije za njihovo zbrinjavanje u započetom procesu zatvaranja zeničkog rudnika.
Pitamo njihove kolege koji dežuraju na kapiji da li ih je posjetio „komšija“ Isak, da, ako već nije komentarisao muke radnika željezare, barem njima „uživo“ uputi koju riječ podrške. Samo su se nasmijali i odmahnuli rukom.
Nije naravno, još malo ministar Ramo Isak jedini kojem su muke radničke „posljednja rupa na svirali“, pa čak i u predizborno vrijeme. Otužno je kada resorni ministar Vedran Lakić najavljuje da će plate uskoro biti, ali tek kada kredit Svjetske banke namijenjen restruktuiranju, čitaj zatvaranju rudnika, bude efektivan!
U Zenici uskoro više neće biti rudaraZatvorena posljednja rudarska jama Raspotočje
Godinama su rudari u stvari pokusni kunići tobožnje energetske tranzicije. Iz jame i površinskih kopova moraju isporučiti tone i tone jeftinog uglja koji će pokriti troškove prekomjernog zapošljavanja stranačkih kadrova u direkcijama rudnika i Elektroprivrede BiH i apetite aktera kriminalnih javnih nabavki. Efektom bumeranga vratio im se moto protestnih okupljanja i štrajkova: „Ne mogu oni ukrasti koliko mi možemo iskopati“!
Godine 2009. rudnici Kreka, Kakanj, Zenica, Đurđevik, Abid Lolić i Gračanica ulaze u sastav Koncerna Elektroprivrede BiH.
„Koncern je bio dobro zamišljen, napravljen je dobar sporazum. Ko je uvalio Elektroprivredu kao parazit tu, to je drugo pitanje. Takav glomazan sistem nije smio da bude na leđima rudnika“, pričao je za Žurnal Ćamil Zaimović, bivši direktor Rudnika Breza
Dugovanja rudnika u Federaciji premašila su odavno jednu milijardu maraka. Upravljali su ovim sektorom i SDA i Stranka za BiH i SDP i Demokratska Fronta, pojedinačno ili koalicijama. Godinama su zanemarivali problem zarad tobožnjeg socijalnog mira.
Zvanično, u rudnike se ulagalo, prema podacima Elektroprivreda BiH oko 300 miliona, ali i nenamjenski trošilo. Investicijske nabavke za rudnike u sastavu Koncerna provodila je Elektroprivreda BiH. No priče o restrukturiranju i modernizaciji bile su suštinski lažno uljepšavanje situacije.
Gubici su konstatno i enormno rasli, dok je Elektroprivreda izuzetno profitirala na fiksnoj cijeni uglja za njene teromelektrane, plaćanog nekada i za 60% niže nego u slobodnoj prodaji. Na takvoj cijeni uglja rudnici su unaprijed bili osuđeni na desetine miliona maraka gubitka.
Rudari su ukazivali da je nemoguće pozitivno poslovati ako je proizvodna cijena tone uglja viša od 80, a plaćana im je 50 maraka. Pitali su i kako je prije koncerna kvaliteta uglja bila zadovoljavajuća, da bi u koncernu odjednom ugalj bio procjenjen nedovoljno kaloričnim pa su im vagoni bili ili vraćeni ili znatno niže plaćeni.
Ukratko, Elektroprivreda je određivala cijenu uglja, kvalitet uglja i potom zahtjevala da rudnik bude samoodrživ!
Šta je Koncern EPBiH uradio za 14 godinaOd najave blagostanja do konačne propasti rudnika
Ironija je da su na takvoj cijeni električne energije, bazirane na uštrb profita rudnika, najviše profitirali prekupci električne energije, koji po vrlo netransparentnim ugovorima kupuju viškove od Elektroprivrede BiH, ostvarujući tako desetine miliona maraka profita. Dešavalo se da takve firme, sa vjerovali ili ne, jednim zaposlenim ostvare veći godišnji profit od Elektroprivrede BiH!
Plate rudara jesu svojevremeno bile uvećane, ali daleko od solidnih. Ipak, potražnja za radnim mjestom u rudnicima polovinom prošle decenije ne jenjava, javna je tajna da je cijena zapošljavanja, pričamo naravno o podmićivanju, bila u jednom trentuku i 10.000 maraka!
Rukovodstva Elektroprivrede BiH, a potom direktori rudnika i članovi nadzornih odbora, postavljani su iz stranačkih centrala, često bez iskustva u procesu rudarstva, no čak i nakon katastrofalnih rezultata bili su zbrinjavani u upravu Elektroprivrede.
protest ispred zgrade elektroprivrede bihUstaj Tito, ustaj brate, podijeli rudarima plate...
Niko od odgovornih iz Elektroprivrede BiH, koja je upravljala zapošljavanjem i nabavkom opreme i materijala za rudnike nije odgovarao zbog prekomjernog zapošljavanja i drugih gubitaka, kao što niko nije odgovarao za javne nabavke na osnovu kojih su se pojedinci itekako bogatili. Pri tome je kupljena oprema nekada bila ili nepotrebna ili neadekvatna za rudnike. Uzaludno je potrošeno stotine miliona.
Primjera radi, kupovani su skupo plaćeni damperi neadekvatni za uslove na ovdašnjim površinskim kopovima i široka čela za jame koja po svojim dimenzijama nisu odgovarale.
„Dešavalo se, zapamtio sam Rudnik Šikulje, da su dovukli manje bagere i u nabavkama, u papirima se tvrdilo da su novi, međutim oni su samo remontovani, prelakirani i dovučeni. Zato niko nije odgovarao. Oni su možda godinu dana stajali, neko ih je odvukao, niko ne odgovora nažalost, niko“, prisjećao se Mirnes Bašić, bivši radnik Rudnika Kreka u razgovoru za Žurnal.
Nije samo nabavljana neadekvatna mehanizacija, milioni su potrošeni za iznajmljivanje iste od privatnih firmi. Novac dat za najam nekada je prevazilazio cijenu nove mašine. O nizu takvih primjera Žurnal je pisao.
Najam skuplji od novih mašinaRudnik Kreka za iznajmljivanje bagera plaća desetine miliona maraka!
Nakon svega, optuženi su rudari da nedovoljno kopaju, te da štrajkovima i tužbama za neisplaćene plate ugrožavaju opstanak rudnika i elektroenergetskog sistema. Dok su oni kopali ugalj, na drugoj strani je zatrapavan kriminal „težak“ stotine miliona maraka, bez reakcije tužilaštava.
Sada ti „glavni krivci“, poput ovih zeničkih, samo traže da ne ostanu na ulici, nezbrinuti nakon godina rada i situacije u koju su dovedeni zatvaranjem njihovih jama. Stranački mediji i botovi na društvenim mrežama ismijavaju njihov problem, pozivajući rudare Raspotočja da kopaju umjesto što danima „leže“ nekoliko stotina metara ispod zemlje.
To je prava slika društva bez empatije za, u suštini, žrtve kriminala, baš onakva slika kako „selfijem“ poručuje nazovi ministar sa početka ovog teksta.
(zurnal.info)
