Samo jedna epizoda u životu punom diskriminacije

Kad sam se dogovarala sa Nazifom Mujićem, suprugom Senade Alimanović, kako da nađem njihov dom kad skrenem iz Lukavca prema Poljicama, rekao mi je: Kad dođeš do deponije, samo skreni lijevo i mi smo tu. U to vrijeme, Senadina priča još uvijek nije izašla na vidjelo i ona vjerovatno nije ni slutila da će izazvati toliku pometnju i jednog dana doći do Berlina i dalje.

Senada je, za one koji ne znaju, Romkinja kojoj su tuzlanski ljekari u UKC Tuzla odbili pomoći jer nije imala novac da plati uklanjanje neživog ploda iz njene utrobe.  Ovih dana stigla je vijest da novi film scenariste i reditelja Danisa Tanovića "Epizoda u životu berača željeza", nastao u produkciji SCCA/pro.ba, svoju svjetsku premijeru ima u zvaničnoj konkurenciji ovogodišnjeg Berlin Film Festivala, gdje će se takmičiti za prestižnu nagradu "Zlatni medvjed".

Radnja filma prati Nazifa koji izdržava svoju porodicu skupljajući staro gvožđe. Nazif će uraditi sve što je u njegovoj moći da spasi Senadin život ali će pritom u potpunosti iskusiti okrutnost savremenog društva – najava je filma.

Tako je Senada, zahvaljujući slučajnosti dospjela u javnost. Za nju sam čula u telefonskom razgovoru koji sam sa predstavnicima jednog udruženja telefonski vodila sasvim drugim povodom. Tužna je činjenica da su tada za nju znali u Ministarstvu zdravstva Federacije BiH ali i kantonalnom ministarstvu, ali nisu reagovali. Tek nakon što je priča preko Žurnala dospjela u medije, počela su se pisati saopštenja i vršiti „istrage“.

Nekada srdačna i jednostavna, Senada danas ne želi ni da razgovara sa novinarima, pa svu komunikaciju preuzima njen muž. Prilikom našeg posljednjeg telefonskog razgovora bila je pomalo ljuta i uznemirena – njene priča otišla je u javnost, ali ona od toga nije imala nikakvu korist – ni moralnu ni materijalnu. Nakon višemjesečne „istrage“ koju je Žurnal pratio zaključeno je da nema propusta i odgovornosti nadležnih u UKC Tuzla. Niko nije sankcionisan. Senadu nisu posjetili ni nadležni iz resornih ministarstava a ni od preporuka ombudsmana nije imala bog zna kakve koristi. Ona i Nazif u međuvremenu su dobili još jedno zdravo dijete. Iako su sretni zbog toga za njih su to i još jedna gladna usta koja treba nahraniti.

Kakvi smo to ljudi postali?

Za Senadu i njenog supruga vrijeđanja kojima su bili izloženi nakon iznošenja priče u javnost, nažalost, nisu nikakva novost. U komentarima ispod teksta čitaoci su se zgražavali nad njenim slučajem ali je veliki broj njih pokazivao i apsolutno odsustvo lične odgovornosti za napisano. Bilo je tu i teških pogrda i komentara na račun rađanja djece, iako ni Senada ni njen suprug nijednog trenutka nisu tražili milostinju:

„Jedan apsolutno nekorisni član društva,prijeti univerzitetskim profesorima i ljekarima,takođe za organe gonjenja“ – napisao je jedan od čitalaca.

„Vjerujem da njegove curice,kao i veliki broj romske djece na Gradini zarađuju za njega i njegovu suprugu proseći.“

„Kakav IDIOT moras biti da rađaš dijete a nemaš JEBENO zdravsteno osiguranje. Rodila dvoje u štali pa konta može i treće. Isti ovi će za pet godina biti na TV-u, jer će dotad imati šestero djece i kukati kako ne valja država, i opet će biti ona priča 'Ja sam demobilisani borac, bla bla bla nja nja nja diskriminacija ovo ono.' Ko im je kriv. Sam pao sam se ubio.“

„E moj Nazife!!! I ti sebe nazivaš borcem!!! A puštao neprijateljske vojnike pored rova da šetaju!!! Meni se povraća na 'takve borce'.“

„Ovo sama ciganska posla, nema šanse nosit mrtvo djete 10 dana halooo to je samo politička hajka na direktora i dr. Fatušića... a bez njih dvojice onaj UKC bi propao.. sve je ovo naručeno... platili Ciganima.“

Ovo su samo neki od komentara na tekst.

Govoreći o filmu, Tanović je rekao kako smatra da priča mora biti viđena, ne samo da bi se pokrenule diskusije o našem društvu i svim vrstama otuđenja i diskriminacije koje su u njemu prisutne nego da se kroz emocionalno shvatanje stanja žrtve dođe do momenta u kojem ćemo sami sebi postaviti pitanje: Kakvi smo to ljudi postali?

„Da li je moguće da sedamnaest godina nakon rata u kojem sam svakodnevno bio svjedok nevjerovatne ljudske hrabrosti i požrtvovanosti, u kojem su ljudi riskirali glavu da pomognu nepoznatom u nevolji, mi danas živimo u društvu koje se ne osvrće na ugrožene, koje se pravi da ne vidi užas koji nas okružuje? Nijedan sistem nije nehuman dok god postoje dobri ljudi među nama", kazao je Tanović.

Moguće je, svjedoči primjer ove porodice. I ne samo njihov, jer brojni Romi u BiH još uvijek trpe različite vrste uvreda. Ovaj slučaj je ipak najdrastičniji jer se radi o institucionalizovanoj i nekažnjenoj diskriminaciji. Stoga nije ni čudo što je Senada ogorčena: daleko je Berlin, a Tuzla i Sarajevo još dalje.

(zurnal.info)