Završetak izgradnje sarajevske obilaznice neće biti moguć u narednih nekoliko godina a i nekoliko izgrađenih kilometara sada je pod istragom. Izgradnja 17 kilometara ceste koja bi spajala autoput prema Zenici i Mostaru traje od 2007. godine a do sada nije završena niti polovina posla. Gužve na ulazu u glavni grad su sve veće pa je ujutro i tokom vikenda za prelazak svega nekoliko kilometara potrebno od 15 minuta, ukoliko imate sreće, pa sve do više od sat vremena.
GDJE SU TRI CENTIMETRA
Tek oko 200 metara je ostalo da se jedan dio obilaznice spoji na usku cestu kojom se danas ulazi u Sarajevo pa da se gužve barem malo smanje. Međutim, upravo taj dio obilaznice danas je pod istragom Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA-e i Državnog tužilaštva.
Građevinski inspektor je u pratnji istražitelja uzeo nekoliko uzoraka asfalta sa obilaznice. Prve informacije, do kojih je došla Federalna televizija, govore da je na nekim mjestima asfalt tanji tri centrimentra nego što je trebao biti i koliko je plaćeno. Nažalost, domaći istražitelji su se za obilaznicu zainteresovali tek nakon što je u Hrvatskoj pokrenuta velika istraga u kojoj je osumnjičena firma Osijek-Koteks koja je gradila obilaznicu.
Žurnal podsjeća na sporne događaje tokom izgradnje sarajevske obilaznice koji su morali zainteresovati domaće istražitelje, prije nego su dobili poticaj iz Hrvatske. Federalni revizori uporno od 2003. godine upozoravaju na brojne propuste u gradnji obilaznice.
VLADA PUNA SABURA: Zašto se nije radilo ništa dok je novac godinama bio na računu?
Iako ministri i premijeri često govore kako je gradnja obilaznice počela 2007. godine, prava istina je da je ovaj projekat počeo još 2000. godine. Te je godine BiH potpisala ugovor sa Evropskom ivesticionom bankom vrijedan 60 miliona eura. Dio ugovora odnosio se na izgradnju obilaznice oko Sarajeva. Tada je procijenjeno da će obilaznica koštati 117 miliona eura.
Dogovor je bio da će Evropska investiciona banka obezbijediti 37 miliona eura za obilaznicu, Evropska banka za obnovu i razvoj 38,6 miliona eura a OPEC fond kredit od 18 miliona američkih dolara. Ostatak nešto manji od 30 miliona eura trebala je izdvojiti Federacija BiH.
“Iako je ugovor sa EIB potpisan 2000. godine, prema kojima su sredstva bila raspoloživa u narednih šest godina, značajnije aktivnosti na implementaciji Sarajevske obilaznice započete su tek u 2004. godini”, piše u izvještaju revizora za tadašnju Direkciju cesta Federacije iz 2005. godine.
Vlada Federacije je tek u aprilu 2004. godine donijela odluku o gradnji obilaznice. Na račun posebno otvoren za gradnju obilaznice u julu 2005. godine uplaćeno je pet miliona maraka. Naredne godine uplaćeno je još pet miliona ali tokom cijele 2005. godine sa ovog računa za izgradnju obilaznice nije potrošena niti jedna marka.
“Stanje na ovom računu zaključno sa 04.10.2006.
godine iznosilo je 8.699.923 KM”, pisali su prije sedam godina revizori.
Rok za trošenje novca isticao je u junu 2006. godine pa se u ovoj suludoj situaciji taj rok morao pomjerati. Morao se mijenjati i ugovor potpisan 2000. godine jer “dinamika izrade projektne dokumentacije” nije bila zadovoljavajuća.
“Prema izjavama odgovornih osoba u Direkciji cesta, razlog kašnjenja navedenog projekta je neblagovremena izrada projektne dokumentacije”, piše u izvještaju revizora.
Za razliku od danas, kada se istražuje kako je novac potrošen, tada je vrijedilo istraživati zašto se novac za obilaznicu ne troši.
Ili se recimo moglo postaviti pitanje kako je putem ugovora o djelima “ekspertni tim”, za obilaznicu naplatio 110.575 maraka u 2003. godini, prije nego što je Vlada uopšte odlučila graditi obilaznicu.
DVA DOŽIVLJAJA STVARNOSTI: Pogrešan spisak kuća i njihovih vlasnika
U 2005. godini konačno se počelo raditi nešto konkretno na izgradnji obilaznice – izabran je konsultant za glavni projekat kao i konsultant za reviziju projekta. U oktobru 2006. godine počele su prve eksproprijacije zemljišta.
Prva od mnogobrojnih grešaka izviđača radova na obilaznici desila je upravo tada. Kada su “izašli na teren” vidjeli su da elaborati ne odgovaraju činjeničnom stanju na terenu niti glavnom projektu!? U prevodu, spisak kuća, njihovih vlasnika i mjesta gdje se nalaze nisi bili isti u dokumentaciji i stvarnosti.
“Za ove propuste, pored izabranog projektanta, firme 'Inocsa', po našem mišljenju, odgovorna je i Direkcija cesta”, jasni su bili revizori i naveli još nekoliko problema. “Pored propusta i kašnjenja u vezi eksproprijacije, projektant kasni i sa izradom glavnih projekata trase koji nisu usaglašeni sa revidentima projekta.”
TRI PUTA ISTI MODEL: Gradnja tek što počne firma ode u stečaj
Vladi i Cestama Federacije možda bi se i moglo progledati kroz prste da nisu mogli predvidjeti propast prvo Slovenija ceste tehnika SCT a potom i Primorja, također iz Slovenije. Moguće je da se sve do konačne propasti ovih firmi nije moglo predvidjeti da će otići u stečaj i neće biti u stanju nastaviti gradnju.
Sa kompanijom Osijek-Koteks, koja je sada pod istragom i u Hrvatskoj i u BiH, situacije je sasvim drugačija. Ugovor sa ovom firmom raskinut je početkom novembra ove godine uz objašnjenje da je ova hrvatska firma uradila tek nešto više od 30 posto dogovorenog posla. Direktor Cesta Federacije Filip Vujeva usput se pohvalio novinarima da raskidom ugovora i kašnjenjem gradnje nije izgubljen novac, tek nešto vremena!?
Vrijeme ionako gube samo hiljade vozača koji svaki dan kroz Sarajevo prolaze duže nego što im treba od Zenice do glavnog grada.
Sa raskidom ovog ugovora Ceste su zakasnile najmanje tri mjeseca. Još sredinom juna ove godine austrijska firma Alpine Bau GmbH, vlasnik firme iz Osijeka, podnijela je sudu u Beču zahtjev za pokretanjem stečaja. Dug firme od 2,6 milijardi eura odavno je premašio vrijednost imovine od 661 milion eura.
Da sa firmom Osijek-Koteks nešto debelo nije uredu bilo je jasno nekoliko sedmica kasnije, 19. oktobra, kada su se u Hrvatskoj pojavile optužbe na račun ove firme u takozvanoj aferi Remorker. Za raskid ugovora sa ovom kompanijom u BiH trebalo je dodatne tri sedmice.
Sarajevsku obilaznicu do sada je gradilo puno više firmi nego što je trebalo, probijani su i nekoliko puta ranije pomjereni rokovi, kršena stara i davana nova obećanja o završetku izgradnje a da za to ama baš niko nije odgovarao. Nekoliko kilometara, jedna petlja i dva tunela su zaista i napravljeni ali zbog ostalih nedovršenih dijelova vozači ih mogu samo gledati dok stoje zaglavljeni u kilometarskoj koloni pored Sarajeva.
Umalo da izostavimo jako bitan podatak – sarajevska obilaznica duga je samo 17 kilometara.
(zurnal.info)