SAVJETI ZA KOMUNIKACIJU SA DJECOM: Uvjerite ih da su voljena i bezbjedna

U ovoj godini stanovnici Kantona Sarajevo potrošiće oko 7,5 miliona konvertibilnih maraka samo na tekuće izdatke, odnosno plate, doprinose, tople obroke i naknade za prevoz “s posla i na posao” uposlenika kantonalnih ministarstava zdravstva, obrazovanja, nauke i mladih, kantonalnog centra za socijalni rad i Porodičnog savjetovališta – svih javnih organa i institucija koje su u posljednjih mjesec dana, koliko dugo se već zna šta je to 15-godišnjeg Mahira Rakovca gurnulo u smrt, ostale gluhe i nijeme, javnih organa i institucija koje su stanovnike Kantona, a prije svega roditelje i djecu, ostavile prepuštene same sebi i tako dozvolile širenju straha i, na kraju, atmosferi linča.

SUĆUT & ODREĐENE AKTIVNOSTI

Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih jeste izrazilo žaljenje zbog Mahirove smrti. U njihovom saopštenju od četvrtog januara stoji da su poduzeli “određene aktivnosti za rasvjetljavanje ovog slučaja, te će u narednom periodu iste intenzivirati i ojačati”.

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo uputilo je zahtjeve i molbe svim relevantnim institucijama iz oblasti obrazovanja, kao i ministarstvima u čijoj su nadležnosti nadzor nad obrazovanjem i provođenje mjera iz oblasti vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije. Shodno navedenom, najužu saradnju, a povodom navedenog slučaja, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo će uspostaviti i sa nadležnim tužilaštvom, stoji u saopštenju, te dodaje da se u osnovnim i srednjim školama provode se programi prevencije vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije, s tim da će

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo u narednom periodu nastaviti pojačanu kontrolu provedbe istih, zahtijevati detaljne izvještaje o realizaciji istih, kao i zahtijevati na oštrijem provođenju procedura kada bilo koje nasilje u školama bude prijavljeno.

Od Ministarstva zdravstva, Centra za socijalni rad, Porodičnog savjetovališta, centara za mentalno zdravlje, Prosvjetno-pedagoškog zavoda – ni toliko. Ni žaljenja, ni savjeta preplašenim Sarajlijama kako se ponašati u ovakvoj situaciji, kako prepoznati da li vam je dijete žrtva nasilja ili nasilnik.

Valjda bi, smatraju, svaki pravi roditelj trebao to da zna. Onog trenutka kada dobijete dijete, pretpostavljaju naši nadležni, aktivira se aplikacija za svu pamet ovoga svijeta – od toga kako poviti i nahraniti dijete, preko razgovora o ozbiljnim temama i problemima sa adolescentom, do džeparca za nezaposlenog 35-godišnjaka da ima za cigarete kafu i vino.

Kada se u Kanadi, u oktobru 2014. godine, desio teroristički napad u kojem je ubijen jedan vojnik dok je držao ceremonijalnu stražu pred kanadskim parlamentom u Ottawi, samo nekoliko sati kasnije Školski odbor Ottawa-Carleton distrikta je uputio pismo na adrese svih roditelja, sa savjetima kako razgovarati sa djecom i kako postupati u takvoj situaciji. Mahir nije žrtva terorističkog napada, ali jeste žrtva terora svojih vršnjaka. Istog ili sličnog terora kakvog proživljavaju mnoga druga djeca u bh. školama.

U subotu se navršava 40 dana od kada je Mahir Rakovac gurnut sa prozora svoje sobe. Naše javne institucije i ustanove se nisu zvanično oglasile, pa smo odlučili da vam prenesemo savjete školskog odbora jednog distrikta u gradu Ottawa:

Savjeti za komunikaciju za roditelje i nastavnike

Djeca mogu biti zbunjena onim što čuju o dešavanjima u našem gradu. Najvjerovatnije će se obratiti odraslima za informacije i upute kako da reaguju. Roditelji i osoblje u školama mogu pomoći djeci da se nose sa dešavanjima tako što će ih saslušati, prihvatiti i potvrditi njihova osjećanja i pružiti im sigurnost.

Budite primjer mira i kontrole: Djeca se vode emocionalnim signalima koje šalju odrasli, bitni u njihovim životima.

Ograničite izlaganje medijskim sadržajima: Slike krize mogu biti previše za djecu, posebno ako se gledaju iznova. Adolescenti će sami birati medijske sadržaje – ali budite blizu i razgovarajte sa njima o onome što gledaju/čitaju i pomozite im da o događajima promisle iz više uglova.

Slijedite, ne predvodite: Odvojite vrijeme za razgovor, ali nemojte forsirati diskusiju sa djecom koja ne osjećaju potrebu za razgovorom o ovoj temi. Pustite da vam njihova pitanja služe kao vodilje o tome koliko informacija im trebate dati. Budite strpljivi. Djeca nisu uvijek spremna da razgovaraju o svojim osjećanjima. Pratite tragove kada bi možda željeli razgovarati, na primjer, ako obilaze oko vas dok perete suđe ili druge kućne poslove. Neka djeca kao “ventil” više vole pisanje, crtanje ili sviranje. Mlađa će djeca možda trebati konkretne aktivnosti (kao što je crtanje, listanje slikovnica ili maštovita igra) kako bi mogla prepoznati i izraziti svoja osjećanja.

Odgovorite na njihova pitanja: Neka vaša objašnjenja budu prilagođena uzrastu djeteta – mlađoj djeci su potrebne kratke i jednostavne informacije, uz uvjeravanje da se dnevna rutina njihovih života neće promijeniti.

Prihvatite i potvrdite njihova osjećanja: Bez obzira koju vrstu emocija izraze, za djecu je važno da ih se čuje i da njihova osjećanja budu prihvaćena. Tek kroz razgovor o osjećanjima djeci možete pomoći da sa njima izađu na kraj.

Pratite sopstveni nivo stresa: Ne ignorišite sopstvena osjećanja šoka, brige, bijesa, itd. Razgovarajte sa svojim “ljudima od povjerenja”- sa porodicom i prijateljima, terapeutom. Uredu je da vaša djeca znaju da ste i vi iznenađeni, zbunjeni, zabrinuti, tužni, ljuti zbog onoga što se dogodilo. Biće vam lakše pružiti podršku svojoj djeci ako i sami možete izraziti svoja osjećanja na zdrav način.

Uvjerite djecu da su bezbjedni: Naglasite da policija i tužilaštvo rade na rasvjetljavanju ovog slučaja. Napravite zajedno mjere predostrožnosti i razradite plan kome se mogu obratiti ukoliko ih bilo šta muči.

Dodaćemo još jedan savjet Nacionalnog udruženja predškolskih psihologa iz SAD-a – Mnogo, dugo i jako grlite svoju djecu, dozvolite im da sjede blizu vas i uvjerite ih da su voljena i bezbjedna.

(zurnal.info)