SEFKE RECORDS: Stojim uz zid i glumim da sam Reed

Kada sam prvi put čuo prvi album Velvet Underground nisam ga mogao prestati slušati. Opsesivno sam ga vrtio, na njemu nije postojao niti jedan detalj koji mi nije bio zanimljiv. Iz opsesije sam prešao u mistifikaciju i gnjavio sve oko sebe. Moj drug Danko je tada primjetio da bi mi sigurno potekla krv iz nosa kada bih sreo Lou Reeda. Moja opsesija je čak ušla i u pjesmu koju je napisao prijatelj Predrag – kao ja stojim uz zid i glumim da sam Reed.

...

U ovom pasusu odmorićemo se od mojih sjećanja... Hoću da napomenem kako mi se čini da se albumi više ne slušaju tako posvećeno. Najlakše bi bilo odgovoriti kako više niko i ne pravi tako dobre ploče kao nekada, ali to ne može biti istina. Uprkos nostalgičarima previše je dobrih ploča snimljeno tokom proteklih decenija da bi ih tek tako otpisali. Možda je u pitanju višak informacija, činjenica da rock'n'roll više ne zauzima toliko prostora u ljudskim životima, možda ljudi imaju pametnija ili zabavnija posla, ko će ga znati... Nemam odgovor. Znam samo da ni ja to više ne radim.

...

Da se vratimo na Lou Reeda.

Od onda ga nikada nisam ostavio na miru. Napisao sam, pa i objavio priču u kojoj Lou Reed i William Burroughs razgovaraju u zeničkom parku sa lokalnim narkomanom Čupom. Pokušava im prodati pantalone, a oni ga upozoravaju na podmuklost heroina. Nije to antologijski tekst, ali mislim da je prilično zabavan, Burroughs govori citate iz “Golog ručka”, Reed stihove svojih pjesama i dijelove intervjua, Čupo mitove zeničkih džankija, a oko njih je “Perfect Day” i “Sunday Morning” atmosfera.
Priča završava tako što Bill i Lou odustaju od poduke.

Čupo gleda kako napuštaju park. Ruku pod ruku. Nestadoše iza kamiona s lubenicama.
Hey Lou, take a walk on the wild side! - dreknu Čupo u pravcu kamiona.
Niko nije odgovorio. Samo se golubovi razbježaše.
U našem pravcu.
...

Prvi album Velvet Underground imao je veliki uticaj na mene. Otvorio mi je uši, da tako kažem, proširio poimanje lijepog, pripremio za prostranstva noisa i rizične eksperimente. Ne vjerujem da bih bio isti čovjek da ga nikada nisam čuo.

Nije uticao samo na muzički ukus. Jer, nakon “European Son” naučiš da je tolerancija izazov, “drugačije” prestaje biti opasnost, naprotiv, ima draž novog iskustva.
Mislim da čovjek ne može više očekivati od jedne ploče, jednog umjetničkog djela.

...

Otvoreno pismo:

Dragi Lou, hvala ti na svemu što si učinio za mene. Siguran sam da ovaj tvoj odlazak nije kraj, da je to samo još jedan početak još jedne velike avanture. Bilo je časno živjeti s tobom.

...

Pjesmu za tekst sugerirala mi je Olivera Mlakar. Hvala.

(zurnal.info)