Selvedin Avdić
Nogometne bilješke: Skupa igračka u rukama okrutnih bogataša
Ne, pravda nije zadovoljena, nepovratna šteta je učinjena, FIFA je ponižena, pravila su ismijana, magla je podignuta, jasno se pokazalo da fudbaleri nisu nikakvi vitezovi nego preplaćeni gladijatori ovisni o palcu imperatora.
U ranom djetinjstvu naučio sam da je fudbal mnogo ozbiljniji od svih ostalih igara. Moj komšija bio je ozbiljan čovjek, nastavnik opštetehničkog obrazovanja kojega su u životu zanimali samo njegov automobil, supruga i fudbal. Automobil je neprestano popravljao ispred zgrade, sa suprugom, bez obzira na vremenske prilike, svake večeri šetao i nije propuštao niti jednu Čelikovu utakmicu. Kada su ga, nakon jednog Čelikovog poraza, kući doveli potpuno pijanog i uplakanog, supruga je vikala s prozora:
- Pa, zbog čega čovječe? Zbog čega? Zar zbog fudbala?
- Nije fudbal zajebancija - odgovorio je, dovoljno tiho da ne dopre do njenog prozora i dovoljno glasno da ga čuju djeca koja su se okupila.
Znam da ima mnogo boljih definicija fudbalske igre, ali nije ni ova loša.
...
U jednom intervjuu Božo Koprivica je izjavio da se, kada je Svjetsko prvenstvo u fudbalu, Zemlja malo drugačije zarotira.
Dejan Ilić piše da je Koprivica fudbal romantizovao preko svake mere.
- Za njega je fudbal bio viteško polje siromašnih. U srednjovekovnoj prošlosti, vitezovi su mogli biti samo aristokrate, u socijalizmu, svako je mogao biti vitez, ako je siromašan, ako igra fudbal, i ako ga igra lepo i pošteno, čestito. Aristokratiji po rođenju, feudalnoj aristokratiji, Božo Koprivica je stavljao nasuprot aristokratiju duha i morala na fudbalskom terenu. Krajnje ozbiljno, sa svom mogućom patetikom.
Koprivica je preminuo u martu ove godine, nije dočekao ovo Svjetsko prvenstvo. Bilo bi zanimljivo pročitati kako bi komentarisao jedno od najvećih poniženja koje je doživio sportski svijet.
Prvenstvo je dočekao još jedan veliki ljubitelj fudbala, Sinan Gudžević i već na samom početku nazvao ga "svjetskim jadom". S punim pravom, jer i prije prve utakmice, mogli smo naslutiti šta nas očekuje. Američke vlasti, bez ikakvog obrazloženja, odbile su zahtjev za vizu somalijskom fudbalskom sudiji Omaru Abdulkadiru Artanu, kojeg je Afrička nogometna konfederacija proglasila sudijom godine, službeni fotograf iračke reprezentacije vraćen je kući, ekipa Senegala bila podvrgnuta ispitivanju i pretraživanju na aerodromu, reprezentaciji Irana je zabranjen boravak na teritoriju SAD-a, igrači su boravili u Meksiku i imali pravo da uđu u SAD na dan igranja utakmice... Samo se čekalo šta je sljedeće.
...
Bila je to odluka FIFA da suspenduje zabranu nastupa američkom napadaču Folarinu Balogunu, koji je protiv Bosne i Hercegovine dobio direktan crveni karton nakon krvničkog starta nad Tarikom Muharemovićem.
Predsjednik Trump je odmah na društvenim mrežama pohvalio ovu odluku zato što su "uradili ispravnu stvar i poništili veliku nepravdu".
Trump nije krio da je uticao na povlačenje suspenzije. Priznao je da je telefonirao predsjedniku FIFA i zatražio od njega da preispita svoju odluku. Usput je novinarima rekao da sudija koji je dodijelio crveni karton ima sumnjivu prošlost i da će, ako treba, novinarima pokazati detalje. Možemo samo pretpostaviti na kakve detalje iz prošlosti je podsjetio Gianni Infantina kada je tražio preispitivanje.
Bosna i Hercegovina, s druge strane, dobila je prigodnu zahvalnicu od FIFA:
“Hvala, Bosno i Hercegovino! Ispisali ste historiju nastupivši u prvoj utakmici Svjetskog prvenstva odigranoj na tlu Kanade, a plasman u nokaut fazu na vašem povratku na FIFA Svjetsko prvenstvo predstavlja izvanredno ostvarenje. Tokom cijelog turnira pružali ste fantastičan otpor i dostojno se borili do uzbudljive utakmice šesnaestine finala. Turnir ste završili uzdignute glave, pokazavši cijelom svijetu kvalitet fudbala koji Bosna i Hercegovina posjeduje.”
Naravno, ovo saopštenje je blebetanje puno praznih laskanja, koja ništa ne koštaju i nikoga ne obavezuju i čija se suština može svesti na popularnu filmsku repliku: "Đuro će ti oprostiti što te tukao". Ono jako podsjeća na saopštenja međunarodne zajednice koja smo slušali tokom rata, u kojima su nas hvalili zato što dostojanstveno podnosimo njihov embargo.
Na suspenziju odluke žalila se Belgija, reagovao niz fudbalskih saveza, bunila se i UEFA, ali sve je bilo uzaludno. Trump je dobio što je tražio.
Nakon što je Belgija porazila SAD, portali su napisali kako je pravda zadovoljena. Službeni profil belgijske reprezentacije na društvenim mrežama objavio je dvije riječi: "Overturn this." ("Poništite ovo.") Duhovita je to reakcija, ali istina je da je predsjednik SAD lako mogao poništiti i belgijsku pobjedu, samo da je to poželio. Ko bi ga zaustavio?
Ne, pravda nije zadovoljena, nepovratna šteta je učinjena, FIFA je ponižena, pravila su ismijana, magla je podignuta, jasno se pokazalo da fudbaleri nisu nikakvi vitezovi nego preplaćeni gladijatori ovisni o palcu imperatora. Ne treba sumnjati da ćemo do kraja prvenstva svjedočiti različitim vidovima demonstracije moći jakih i ponižavanja slabih. Maske su skinute, baš kao što se dešava u stvarnom svijetu, izvan pravougaonika igre, gdje se svakodnevno ponižava međunarodna zajednica, gazi humanitarno pravo i ubijaju nedužni, obavezno siromašni i vijekovima potlačeni. Ali, ne treba svu krivicu zbog toga prebacivati na Trumpa i Infantina. Nije Trump izmislio na koji način funkcioniše svjetska politika, niti je Infantino uspostavio nova pravila rada najmoćnije fudbalske organizacije. Oni su te sisteme samo ogolili, konačno razotkrili.
S druge strane, mi smo sve umislili - i pravdu i vitešku borbu, jer lijepo je zamišljati da negdje ipak postoji mjesto u kojem su pravila ista za sve, kako bismo lakše podnijeli svakodnevne okrutnosti. Očigledno je da sam u djetinjstvu umislio i ozbiljnost fudbala. Moj komšija nije bio u pravu - fudbal jeste zajebancija, i to najgore vrste - skupa igračka u rukama razmaženih i okrutnih bogataša.
...
Na utakmici 5. argentinske lige 2011. godine, između lokalnih rivala Claypole i Victoriano Arenasa, sudija je podijelio čak 36 crvenih kartona. U prvom poluvremenu isključio je dva igrača, a kada je izbila opšta tuča na terenu, sudija je shvatio da je ugrožena igra, da pravila više ne postoje i da sve skupa više nema smisla. Zbog toga je izbacio sve sa terena, preostale igrače, oba trenera, pomoćnike, ljekare, osoblje... da bi na kraju ostao sam na stadionu.
Čini mi se da je ovakav sudijski potez najbolje rješenje za očuvanje dostojanstva igre tokom ostatka ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva. Doduše, postoji pravilo koje kaže da utakmica mora biti zaustavljena ukoliko na terenu ostane manje od sedam igrača jednog tima. Ali, kao što smo naučili, pravila postoje da bi se kršila.
(zurnal.info)