Šta vlast dogovara sa MMF-om: Manje besplatnih lijekova, lakše otpuštanje radnika, niže plate i penzije

Put do opšteg prosperiteta u BiH vodi preko lakšeg otpuštanje zaposlenih, manjih plata, manje besplatnih lijekova i bolnica, smatra MMF, a sa njim se u potpunosti slažu i domaće vlasti.

Ključni uslov za dobijanje 800 miliona maraka kredita od MMF-a bio je kresanje budžeta i provođenje strukturalnih reformi kako bi se olakšalo poslovanje te finansijska konsolidacija penzionih i zdravstvenih fondova u BiH.

Sa stopom nezaposlenosti od 28 posto, mjereno kriterijima međunarodne organizacije rada (ILO), BiH se sa Grčkom i Španijom nadmeće za titulu evropskog rekordera u nezaposlenosti, što mladih, što sredovječnih što starijih građana.

Jedinstveni zakon o povoljnijem penzionisanju boraca koji je nakon višemjesečnih sporenja konačno usvojen u FBiH predstavlja tek početak obećanih reformi bez kojih neće biti daljih isplata novca od MMF-a.

Ono što slijedi u narednim mjesecima, je “strukturna reforma” penzionih i zdravstvenih fondova u oba bh. entiteta. Kako je Republika Srpska korak ispred FBiH kada se radi o reformi zdravstvenog fonda, na ovom primjeru najbolje se vidi šta očekuje i građane u FBiH.

“Da bi smo ograničili troškove zdravstvene zaštite, uskladit ćemo mrežu zdravstvenih centara i njihovog osoblja u skladu sa Strategijom primarne zdravstvene zaštite za 2013. godinu. Pored toga, smanjićemo izdvajanja za plate iz Zdravstvenog fonda za 2,5 miliona maraka u 2013. godini, smanjićemo nivo naknada za bolovanja duža od 30 dana za 10 posto, smanjiti esencijalnu listu lijekova i ortopedskih pomagala, smanjiti pokriće troškova za liječenje izvan RS”, navodi se u dodatnom Pismu o namjerama koje su 23. aprila MMF-u uputili državni i entitetski premijeri, ministri finansija i guverner Centralne banke BiH.

Ušteda na lijekovima, ljekarima i bolesnicima

Jednostavno rečeno, ono što slijedi je zatvaranje zdravstvenih ustanova, smanjenje postojećeg broja medicinskih radnika, niže naknade za bolovanje, manje besplatnih lijekova i ortopedskih pomagala i otežano liječenje izvan RS.

Ista ovakva  “terapija” očekuje ubrzo i građane FBiH, s tim što je situacija u FBiH komplikovanija zbog činjenice da pored federalnog fonda zdravstvene zaštite i svaki od 10 kantona ima svoj fond, pa će kod kresanja troškova ponovo najgore proći građani siromašnih kantona.

Donošenjem jedinstvenog zakona o povoljnijem penzionisanju demobilisanih boraca, priča o reformi penzionih fondova nije završena, već tek počinje.

Vlada FBiH obećala je MMF-u da će prijedlog strategije o reformi penzionog sistema biti gotov do kraja maja, mada je vjerovatnije da će ovaj rok biti probijen, bar za nekoliko sedmica.

Prolongiranje ove reforme za par sedmica ili mjeseci suštinski neće promijeniti ništa niti se očekivani rezovi mogu izbjeći.
U dodatnom “Pismu o namjerama”, ponovljeno je da bi  reforma penzionog sistema u FBiH uključivala  postepeno podizanje starosne granice za odlazak u penziju, povećanje broja obveznika uplate doprinosa te obeshrabrivanje ranog penzionisanja. 

Ovim mjerama trebao bi se smanjiti priliv novih penzionera ali teško da će to rezultirati većim penzijama za postojeće penzionera. Čak iako federalne vlasti uspiju “nahvatati” više obveznika uplate doprinosa za PIO, u najboljem slučaju to bi omogućilo tek da penzije ostanu na postojećem nivou, jer trenutno mjesečni trošak za penzije nadmašuje priliv po osnovu uplate doprinosa.

Problem nije višak penzionera nego manjak zaposlenih

Razlog za prazne kase penzionih  i zdravstvenih fondova u BiH nisu previsoke penzije “običnih” penzionera niti skandinavski nivo kvaliteta zdravstvene zaštite.

Za MMF, razlog visokih troškova zdravstvenih i penzionih fondova je “rastući broj nezaposlenih i penzionera”, pa je zato i rješenje “genijalno”, smanjiti broj penzionera povećanjem starosne granice te skresati postojeće troškove zdravstvene zaštite.

U suštini, ključni problem je nešto drugo, premalo zaposlenih koji svojim doprinosima pune kase penzionih i zdravstvenih fondova jer je to jedini dugoročan način njihove finansijske konsolidacije.

Građani BiH ne pokušavaju se dokopati penzije po svaku cijenu zato što ih mrzi da rade ili što penzije omogućavaju lagodan život. Jedini razlog je što je čak i mizerna penzija bolja od nezaposlenosti bez ikakvih primanja i bez ikakvih izgleda za dobijanje posla.

Podizanje starosne granice za odlazak u penziju za dvije ili tri godine, samo omogućuje kratkotrajno smanjenje priliva novih penzionera, jer ovaj trend je nezaustavljiv, imajući u vidu da stanovništvo BiH svakim danom postaje u prosjeku sve starije.

Naravno i u MMF-u znaju da je povećanje broja zaposlenih i pokretanje ekonomije ključ za ekonomski oporavak, pa stoga imaju i odgovarajuće rješenje za ovaj problem, lakše otpuštanje zaposlenih radnika.

Zakon previše štiti radnike

Mudraci u MMF-u tako su zaključili da je glavna prepreka bržem zapošljavanju postojeći zakon o radu, odnosno zakonske procedure kod otpuštanja radnika. Slijedom te logike, stručnjaci MMF-a su zaključili da jedino što sprečava poslodavce u BiH da legalno zapošljavaju nove radnike je nemogućnost lakšeg otpuštanja zaposlenih.

“Cilj je da se poslodavcima olakša usklađivanje nivoa zaposlenosti kada dođe do promjene okolnosti i prebacivanje radnika iz sive ekonomije u formalni sektor”, navodi se u Pregleda stand by aranžmana koji su pripremili stručnjaci MMF-a. 
Iako su teoretski stručnjaci MMF-a u pravu, u našoj praksi otpuštanje radnika je najmanji problem poslodavcima u privatnom sektoru i tu im ni postojeći “loš” zakon nije  predstavljao nikakav problem.

Dokaz su hiljade radnika prvenstveno u građevinskom sektoru, ugostiteljstvu, trgovini, ali i ostalim djelatnostima, koji su u protekle četiri godine ostali bez posla, čim su se i kod nas počele osjećati posljedice globalne krize. 

Razlog zbog kojeg domaći poslodavci preferiraju radnike angažovati “na crno”, umjesto njihovog legalnog zapošljavanja, nije strah da ih neće moći otpustiti u trenutku kada se ekonomska situacija pogorša, već im se jednostavno više isplati da “preskoče” doprinose, koji se tako pretvaraju u ekstra profit, uz praktično nikakav rizik da bi zbog toga mogli pretrpjeti ozbiljne zakonske sankcije.

Operacija uspjela, pacijent umro

Nije sporno da BiH ne može izdržati postojeći nivo javne potrošnje, uz ovako slabašnu ekonomiju te da su rezovi neminovni.  Suština priče nije slijepo kresanje rashoda da bi se smanjili postojeći budžetski deficiti, već povećanje prihoda koji bi omogućilo pokrivanje neophodnih troškova, što se opet na kraju svodi na povećanje zaposlenih i oživljavanje ekonomije. Politika kresanja po svaku cijenu jednostavno ne funkcioniše, što se najbolje vidi na primjeru Grčke, Portugala, Španije, na kojima se ovaj recept isprobava već tri godine, a rezultat se ogleda u rastućoj nezaposlenosti, siromaštvu i daljem propadanju ekonomije.

“Terapija” koju je za BiH propisao MMF, mogla bi u dijelu koji se odnosi na zdravstvenu zaštitu, penzionere i otvaranje novih radnih mjesta, imati sasvim obrnut učinak od željenog, pa bi se na kraju sve moglo završiti konstatacijom, “operacija uspjela, pacijent umro”.

(zurnal.info)