Ovrhe u Mostaru: Sudije i advokati povoljno kupuju oduzete stanove

Javna je tajna u Mostaru da sudski djelatnici i ljudi bliski njima, pronalazeći rupe u zakonu i koristeći tuđu muku, dolaze do nekretnina koje se prodaju u ovršnom postupku, a slučaj Kate Šarić, koji je odjeknuo u cijeloj BiH, dižući na noge umrtvljeni Mostar, samo je pukim slučajem dospio u javnost.

Deložacija obitelji zbog neplaćenog sudskog spora, završila je u medijima, izazvala rasprave jer je stan kupila djelatnica suda koja je sad na sudu jer tuži novinare zbog klevete, probudila je živi zid u gradu na Neretvi, da bi potom završila u moru priča koje nisu ispričane do kraja.

A sudske ovrhe u Mostaru imaju i drugu stranu medalje. Tako tvrdi pravosudni djelatnik, koji, pod uvjetnom anonimnosti, kaže kako je uhodan ''posao'' kupovine ovršenih stanova u Mostaru. Ne želeći da se otkrije njegovo ime, ali istodobno inzistirajući da ne otkriva imena sudionika, kaže kako se zna procedura kojom sudski djelatnici, odvjetnici i njima bliski ljudi dolaze do stanova.

Prvi korak je, ističe, samo oglašavanje stana koji ide na prodaju.

''Prodaja se oglasi na oglasnoj ploči suda do koje se ne može doći tek tako. Skrivena je na trećem katu i za pojedine oglase znaju samo oni u sudu'', kaže naš izvor dodajući kako zakon, nažalost, ne nalaže drugačije, a nikome nije u cilju da ga promijeni. S druge strane, kaže, iskorištava se i sram pojedinih stranaka, koje ne žele da se ''na sva zvona'' razglasi da su zapali u takve probleme da sud prodaje njihovu nekretninu.

Mostarski odvjetnik Faruk Ćupina kaže kako postoji diskrecija što se tiče samih stranaka koje ne žele da se zna sudbina sudskih spisa.

Oprane ruke suda

''U slučaju javne prodaje nekretnine ona se transparentno radi, na način da se na oglasnoj ploči ili pak u medijima objavi prodaja određenih nekretnina u ovršnom postupku'', ističe Ćupina.

No, čini se, kako sud transparentnost ''pokriva'' i odredbom prema kojom prodaju stranka može o svom trošku objaviti u sredstvima javnog informiranja, a ako uzmemo u obzir spomenute navode da zaduženim ljudima nije u cilju da svi znaju u kakvim su problemima, a i da netko dužan neće plaćati oglas ''svojeg potonuća'', ''oprane ruke'' suda izgledaju potpuno čisto.

Naš izvor ističe da se potom, nakon te objave, kreće u pravu uigranu akciju. Tvrdi kako u određenim odvjetničkim uredima postoje pripravnici koji rade samo takve slučajeve kako bi se odvjetnici zadržali čistima i neupletenima u radnje za koje znaju da su nemoralne i poluzakonite. Oni koji vode slučaj, nakon objave koja ne dođe do javnosti potom dogovaraju tko će kupiti određenu nekretninu.

''Nije rijetkost'', kaže naš izvor, ''da stan odluče kupiti djelatnici suda, njima bliski ljudi ili netko iz odvjetničkih krugova. Bilo je čak i slučajeva da je pripravnik namjestio stan svojoj djevojci, pa je ispala čitava frka kad mu je plan propao'', navodi naš izvor, koji ističe kako je dokaz da su u pitanju mutne i nemoralne radnje i to što slučajeve ne vode suci.

''Znajući da bi ih se moglo dovesti u vezu s ovakvim djelima, ovrhe obično vrše stručni suradnici, baš kao što i odvjetnici izbjegavaju izravno uplitanje u ove stvari, gurajući u posao pripravnike'', kaže naš izvor.

Samo jedan kupac zaželi stan

I odvjetnik Ćupina potvrdio nam je kako ljudi bliski sudovima kupuju stanove.

''Nije rijetkost da su ljudi bliski sudu kupili stan u ovršnom postupku. Postoji veliki broj predmeta gdje je faktički došlo do realizacije kupovinom stana, nekretnine, zemlje. Nije to rijetkost, u konačnici to je zakonsko pravo'', rekao je i dodao kako je to ipak mimo svih moralnih načela.

''Neću govoriti da je prema odredbama zakona o izvršnom postupku strogo zabranjeno da oni službenici koji sudjeluju u radu tog izvršnog predmeta ne mogu sudjelovati u postupku kupovine. To je po zakonu tako. Ali je li netko tko radi u sudu sudjelovao u tom postupku ne znam, ali je neprimjereno da službenik suda sudjeluje u postupku prilikom kupovine, konkretno tog stana Kate Šarić'', rekao je Ćupina.

Iako je neprimjereno, prodaja ''bliskim ljudima'' je česta i ''normalna'' pojava. Izvor navodi kako proces kupovine stana redovito ide tako da, nakon što se uplati pristojba za sudjelovanje u aukciji, zanimanje za stan pokaže samo jedna osoba.

''Dakle, date novac unaprijed samo ako znate da ćete dobiti taj stan. Zar nije dovoljan pokazatelj to što se na aukcijama pojavi samo jedna osoba da je riječ o mutnim poslovima? Potom, ide obaranje cijene stana, pa se stanovi redovito kupuju od trećeg puta kada se njegova cijena obori ispod svake vrijednosti'', kaže naš izvor.

Po Gradu se ''priča''

I u strukturama gradske vlasti zna se za ovu pojavu. Izvor iz Gradske uprave kaže nam ''da tih slučajeva ima jako puno''.

''Opće je poznato da djelatnici suda kupuju stanove nakon ovršnog postupka. Puno djelatnika se tako snašlo. Zato će bilo tko teško progovoriti'', kažu nam iz gradskih vlasti, koje pak nemaju sredstava ni predviđenih stanova za one slučajeve koji ostanu bez krova nad glavom nakon ovrhe.

Općinski Sud u Mostaru nije mogao reći tko kupuje stanove, ali niti o kojim se nekretninama u ovršnim postupcima radi.

''Na Općinskom sudu u Mostaru je u proteklih pet godina izvršeno 12 prodaja nekretnina u izvršnom postupku'', navedeno je iz ovoga Suda uz napomenu kako ne znaju radi li se isključivo o stanovima pojašnjavajući nam kako se ''pod nekretninama podrazumijevaju kuće, poslovni prostori, stambeno poslovni prostori, stambeno-proizvodni prostori, zemljišta ili stanovi''.

''U svom radu sud koristi Sistem za upravljanje predmetima (CCMS) u kojem se prilikom registracije prijedloga za izvršenje ne postoji posebna registracija nekretnina po vrstama već postoji samo opcija registracije izvršenja na nekretninama općenito.Stoga se naša informacija o izvršenim prodajama odnosi na sve vrste nekretnina, a ne na stanove posebno'', navodi Sud.

Problem je, tvrdi naš izvor, i strah ljudi koji se nađu u takvoj situaciji, ali i neukost i neupućenost u problem.

''Okasnila si''

''Oni koji znaju svoja prava i sve pravne postupke, ne mogu se tek tako dovesti u ovakvu situaciju'', kaže nam izvor što potvrđuju i iz obitelji Šarić.

Stana Šarić, kći umirovljenice čija je ovrha jedna od najglasnijih proteklih godina, kaže kako nisu bili upoznati sa svim što im je činiti, ali i kako ima dojam da su im na sudu neke stvari namjerno prešućene.

''Mi smo čuli od nekih ljudi da imamo neka prava, međutim već na sudu nismo sigurni da smo to dobili. Druga stvar kad je bilo na sudu, kad smo svi bili, mama i djeca, što su nam rekli da ćemo mi biti kao prvi ponuđači za stan, kad je već to došlo do samog kraja, nama to nitko nije ponudio niti smo smjeli čak progovoriti'', kaže Stana tvrdeći kako su ona i brat udaljeni iz sudnice a mama je na njihova pitanja mogla odgovarati sa ''da'' ili ''ne''.

Stana kaže kako se njezinoj obitelji, koja je imala ogromnu podršku javnosti, iako je javnost tvrdila da su se sami doveli u takvu situaciju, nisu javljali ljudi koji su u sličnoj situaciji kao i oni.

''Ali, do mene su došle informacije da ima dosta takvih slučajeva, ali ljudi zbog straha nisu izlazili u javnost'', kaže nam Stana.

Istaknula je kako smatra da je sud iskoristio i njihovu neukost i neupućenost u pravne stvari te da je ''napravljeno dosta caka''.

''Mama je na pitanje što mora učiniti da joj stan ostane, dobila odgovor ''okasnila si Kato'', kaže Stana žaleći se i na to da su neke dokumente dobili tek iz 11. pokušaja.

''Mi smo tražili neke dokumente. Do jedne osobe ideš deset puta - nema ništa. Jedanaesti put 'potrefiš' na 11. osobu i kaže ti 'pa to ste mogli dobiti prvi dan'', kaže Stana, koja je s bratom i majkom ostala bez stana.

Jahanje na puževima

Ahmed Salčin, iz organizacije Vaša prava BiH, koja nudi besplatnu pravnu pomoć, kaže kako u posljednje četiri godine nisu imali niti jedan predmet u kojem je slučaj ovrha, deložacija ili nasilno odstranjivanje iz stana.

''Te priče su bile 'aktualne' od 2004. godine pa negdje do 2010., danas već takvih predmeta nema, odnosno nama se nisu obraćali korisnici po tom pitanju'', rekao nam je Salčin.

U mostarskom Općinskom sudu priznaju kako je broj odnesenih prijedloga za izvršenje putem prodaje nekretnina u vlasništvu daleko veći, ali da u tijeku samog postupka izvršenja dolazi do plaćanja duga na osnovu kojeg je podnesen prijedlog za izvršenje na nekretninama pa tražitelji izvršenja povlače prijedlog za izvršenje te sud samo donosi rješenje kojim se postupak prodaje obustavlja.

Javnost je kritizirala brzinu suda u slučaju Šarića znajući da je jedan od vodećih bh. puževa upravo pravosuđe. Priča, koja, čini se, nikada neće dobiti imena i stvarni kraj samo je jedna u nizu onih, kojih je BiH prepuna – da se sve zna, a da nitko ništa ne zna. Do tada, oni koji jašu na bh. puževima, preko noći dolaze do plijena kojeg su neki gradili godinama.

(Preneseno sa bljesak.info)