BIZNIS ZAŠTIĆENIM MEZARJIMA (II dio): Svi putevi vode prema Medžlisu IZ Sarajevo

 

Zbog manjka mjesta i viška potražnje organizirane kriminalne grupe, po prethodnim instrukcijama, najprije rasklimavaju a potom uklanjaju nišane koje duže vrijeme niko ne obilazi. Ožalošćene familije plaćaju čak i do 15.000 maraka (u zavisnosti od „ekskluziviteta“) za posljednji ispraćaj člana svoje familije. Ne pitaju za cijenu – jer slobodnih grobnih mjesta nema. Kao što smo već pisali, sve se navodno završava u vidu donacije vjerskoj zajednici jer nije zakonski moguće izdavati fiskalne račune za grobna mjesta „koja su zatvorena i ne postoje“!

 

A kome bi plaćali?

 

Na upit Inforadara Rijaset Islamske zajednice nas je uputio na Medžlis IZ Sarajevo. Kako su naveli, navedena mezarja su u njihovoj odgovornosti. Medžlis IZ Sarajevo, međutim, nije odgovorio na naša pitanja pa smo stupili u telefonski kontakt sa prvim odgovornim, predsjednikom Medžlisa IZ Sarajevo Jusufom Zahiragićem. Tokom našeg kraćeg razgovora s njim dobili smo slijedeći odgovor.

 

„To je vrlo kompleksna tema. Prvo bih da vidim pitanja pa ćemo se čuti“, kazao je Zahiragić.

 

 

 

 

Drugim riječima, ostali smo bez odgovora na mnoga pitanja koja upućuju na teška kriminalna djela koja u slučaju ovakve vrste „biznisa“ dobijaju još više na značaju.

 

Koliko je ova vrsta kriminala ukorijenjena zapravo se iščitava i iz stavova Ibrahima Hadžibajrića, načelnika Općine Stari grad Sarajevo, gdje je locirana većina „zatvorenih“ mezarja. Hadžibajrić je za Inforadar potvrdio da je još 1996. donosena Odluka, objavljena u Službenom listu, da se ova mezarja ponovo zatvore.

 

„Rat je bio završen i nije bilo potrebe za ukopom na tim mjestima, već da se aktiviraju mezarja na ‘Vlakovu’. Ali ukopi su ipak nastavljeni, jer je to jako dobar i unosan biznis! Jedina dva mezarja koja su zvanično aktivna u KS su ‘Vlakovo’ i novo mezarje ‘Faletići’. Oni imaju svu potrebnu dokumentaciju. Ovo sve ostalo je totalno nelegalno, ali s obzirom da mi nemamo nikakve vlasti i da ljudi koji obnašaju te funkcije, a kojih se to direktno tiče ne smiju to da urade, jer su klasični podanici i kukavice – mi dolazimo u ovu situaciju, zato nam sve jeste kako jeste. Postoji, dakle, Odluka da su ta mezarja zatvorena, i radi se samo o unosnom biznisu. Metar sa dva te zemlje za ukop dođe skuplje nego dunum negdje!“, ističe Hadžibajrić.

 

Načelnik Starog grada zaključuje kako je u BiH još davno pomiješana vjera sa politikom i da se to ne manifestira samo na ovom „problemu“.

 

„Napravljena je mreža, a mi više nismo građanska država, mi smo izrazito vjerska država. Kada je riječ o problemu nelegalnih ukopa, on ima čistu ekonomsku računicu. Ako se cijena grobnog mjesta kreće od 5.000, 6.000 KM pa naviše u zavisnosti koliko je mjesto ekskluzivno, onda vam je sve jasno! Sutra da izbije sanitarna katastrofa zbog ovih ukopa niko ne bi bio kriv. Država bi prebacila loptu na Federaciju, ovi na kanton i tako dalje“, naglašava Hadžibajrić, koji zbog svega proziva i Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskih spomenika.

 

 

U sjeni ovog bizarnog biznisa godinama se odvija bestijalno uništavanje vlastitih kulturnih spomenika. Čak i oni najstariji, iz XV stoljeća, potpuno su nestali sa Alifakovca, Hambine carine, i posebno Kovača, poznatih kao lokacija sa mnoštvom izuzetno vrijednih starih nišana.

 

„Ne bi me začudilo da na Alifakovcu sklone ono turbe, pa da se i to iskoristi, da se i tamo ukopa… Moglo bi stati četiri, pet ljudi. Ne bi me začudilo, ne čudi me što svi bježe od tih pitanja koja ste postavljali institucijama. Pa naravno da bježe jer nemaju šta kazati!“, ogorčen je Hadžibajrić.

 

Između dva nastavka naše priče javili su nam se i mnogi sugrađani, sa svjedočenjima (mnogi i drugih konfesija, čak i sa fotografijama) koja su nam samo još jednom potvrdila da smo udarili u „osinje gnijezdno“ i da bi ovo mogao da bude tek početak odmotavanja velikog, višedecenijskog klupka vjersko-institucionalnog kriminala, koji izaziva mučninu u želucu. Naravno, ako pravna država bude zainteresirana da se uključi.

Iako su prije rata sva ova groblja bila zatvorena (pa ponovo zvanično 1996. godine), u ratu se ukopavalo na gotovo svim otvorenim muslimanskim grobljima i džamijskim haremima. Tako stručnjak iz oblasti muslimanskih nadgrobnih spomenika, koji je molio da ostane neimenovan, tvrdi da su od svih grobalja najviše naknadnim ukopima devastirani Alifakovac, Hrid, Grlića brdo, Bakije, Kovači, Budakovići, Vrbanjuša, Harem Ali-pašine džamije, Hambina carina-Cicin han te groblja Himzarina i Turbe…

 

„U smislu najstarijih spomenika XV stoljeća, koji su prelazni oblik između stećka i nišana – oblikom su nišani a ukrasi ili natpisi su kao na stećcima, oni su potpuno nestali sa Alifakovca, Hambine carine i posebno Kovača, gdje su se nalazili izuzetno vrijedni stari nišani. Dakle, više ih uopće nema“, kazao je naš sagovornik, što bi trebalo da dovoljno govori za sebe.

 

 

Za to vrijeme grobljanska cjelina Alifakovac u Sarajevu – gdje se, dakle, i dalje vrše ukopi – proglašena je „nacionalnim spomenikom BiH“ odlukom nadležne Komisije 2005. godine. Na naš upit, iz Federalnog ministarstva prostornog uređenja pojasnili su da to znači „da su dopušteni samo radovi na održavanju i uređenju groblja, te konzervatorsko-restauratorski radovi na starim nišanima“, kao i da je „izdata mjera obustave ukopa“.

 

Federalna uprava za inspekcijske poslove, međutim, nije nam odgovorila na pitanja, što valjda dovoljno govori o tome koliko se ne bave svojim poslom.

 

 

U knjizi Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, autora Mehmeda Mujezinovića (1976. godine), detaljno su pobrojani svi nadgrobni spomenici od XV do početka XX stoljeća u Sarajevu. Zabilježeni su najstariji nišani na grobljima Veliki i Mali park, Alifakovac, Ali-pašina džamija, Kovači, Cicin han-Hambina carina, Grlića brdo, Bakije.

 

„Na svim tim grobljima je ukopan veliki broj poznatih i istaknutih ličnosti iz historije BiH, Bošnjaka i Sarajeva, čijih nišana danas više nema i osim ove knjige nemamo pojma ni ko su bili, ni gdje su sahranjeni, što je apsolutno skandalozno i nedopustivo“, kazao je naš izvor.

 

Upravo se prošle sedmice, tačnije 27. oktobra, napunila 321 godina kako je Eugen Savojski spalio Sarajevo. Na mjestu nekadašnje Austrijske kuće, ili u njenoj neposrednoj blizini, u XVII stoljeću postojala je Demo-zade džamija. Iako nije poznato da je uz nju bilo mezarje, na tom lokalitetu pronađen je jedan nišan.

 

Istražujući pozadinu cijele priče naišli smo i na taj nišan, u jednom sarajevskom podrumu! Pronašao ga je tokom rata naš sugrađanin i voljan ga je predati nadležnoj instituciji koja pokaže interes. Ako uopće ijedna pokaže.

 

„Slučajno sam, prolazeći parkom kod nekadašnje Austrijske kuće, 1994. godine pronašao jedan polomljeni nišan od muljike ili miljevine. Odnio sam ga u Islamsku zajednicu želeći ga predati u lapidarij, koji je zasigurno postojao prije rata. Rečeno mi je da sam lud i da ne postoji nikakav lapidarij i da nišan mogu nositi sa sobom“, kazao je ovaj naš sugrađanin.

 

Još je frapantnije što isti ti koji nam govore „kako je narod koji zaboravi svoju istoriju osuđen da je ponavlja“ upravo najbrutalnije uništavaju naše naslijeđe. Naravno, ne tek onako. Za od 5.000 do 15.000 maraka po mezaru.