Kao jedna od glavnih ideja naučne fantastike, putovanje kroz vrijeme je također inspiracija za ozbiljne (ili barem poluozbiljne) pretpostavke teoretičara.
Neki su se posvetili istraživanju kako bi bilo moguće u teoriji, ako je već teško u praksi, napraviti vremensku mašinu koristeći egzotične konfiguracije crnih rupa, crvotočina ili svemirskih struna.
Drugi su razmatrali da li “samosvjesni princip” postoji da osigura da putnici kroz vrijeme ne mogu uzrokovati paradoksalne situacije poput, naprimjer, vraćanja u prošlost i ubijanje vlastitih predaka. Onda su tu oni koji su zauzeli eksperimentalni pristup i tragali za putnicima kroz vrijeme direktno. Kako to rade?
Jedna ideja koju je probao Amal Dorai, postdiplomac na Massachusetts Institute of Technology (MIT), je održavanje konvencije za putnike kroz vrijeme na kojoj je posmatrao da li će se oni pojaviti. Održao je takav događaj u maju 2005. godine sa pozivnicama koje je sakrio u neprimjetne knjige u bibliotekama ili ih je dodavao u vremenske kapsule u nadi da će ih neko pronaći u dalekoj budućnosti kada putovanje kroz vrijeme postane moguće. Posjetioci iz budućnosti su zamoljeni da prizemlje svoje vremenske mašine na odbojkaške terene MIT-a, koji su bili rezervisani za ovu priliku. Od 450 ljudi koji su prisustvovali događaju, niko nije tvrdio da je putnik kroz vrijeme.
U 2009. godini Stephen Hawking, britanski fizičar, je napravio varijaciju ovog eksperimenta i održao zabavu za putnike kroz vrijeme ali je slao pozivnice nakon što je događaj već održan tako da su samo posjetioci iz budućnosti mogli učestvovati. Ali niko se nije pojavio. Dr. Hawking je rekao da ovo predstavlja “ekperimentalni dokaz da putovanja kroz vrijeme nije moguće”.
Posljednji obrat u ovom neobičnom polju je korištenje interneta za pretragu dokaza o putovanju kroz vrijeme, pristup koji su predložili Robert Nemiroff i Teresa Wilson sa Michigan Technological University. Oni su predstavili svoje nalaze na astronomskoj konferenciji ovog mjeseca.
Pretraživali su internet za “predviđajućim” informacijama – drugim riječima online postove koji sugerišu znanje o budućnosti. Posebno su tražili dvije prepoznatljive fraze koje su se pojavljivale u specifičnim vremenima: “Comet Ison” (ime komete otkrivene u septembru 2012. godine) i “Papa Franjo” (ime koje je Jorge Mario Bergoglio uzeo kada je postao papa u martu 2013. godine). Bilo koji pomen ovih pojmova prije navedenih datuma može biti djelo putnika kroz vrijeme. Ali analiza korištenja googla, facebooka i twittera te pregled zapisa traženih pojmova popularnih astronomskih stranica nisu dali nikakve dokaze o putovanju kroz vrijeme.
Naravno, ovo ne dokazuje da putovanje kroz vrijeme nije moguće. Može biti da putnici kroz vrijeme nisu zainteresovani za komete ili papu ili vole biti neprimijetni. Neki teoretičari računaju na to da ako vremenska mašina ikad bude izmišljena, moći će se putovati natrag u vrijeme samo do dana izuma te mašine (ako to bude slučaj, izumitelj prve vremenske mašine može iznenada biti okružen nekim turistima kada je bude uključivao).
Posljednji eksperiment je interesantan dokaz koncepta koji koristi tehnologiju koja već postoji (internet) da traži one dokaze čije postojanje je neizvijesno. Istraživači tvrde da je to “najosjetljivija i najsveobuhvatnija pretraga za putnicima kroz vrijeme ikada napravljena”. Samo su se napola šalili.
(Preneseno sa Economista)