Korupcija u zapošljavanju:SVJEDOČENJE O KORUPCIJI: Platila za posao u Kliničkom centru i onda sve prijavila policiji!
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Istraga

SVJEDOČENJE O KORUPCIJI: Platila za posao u Kliničkom centru i onda sve prijavila policiji!

U Sarajevu je održano glavno ročište u slučaju sumnje u korupciji prilikom zapošljavanja u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Žurnal sa suđenja donosi iskreno svjedočenje H.Z. koja je policiji prijavila ovaj slučaj

SVJEDOČENJE O KORUPCIJI: Platila za posao u Kliničkom centru i onda sve prijavila policiji!
FOTO: zurnal.info/arhiv

U Općinskom sudu u Sarajevu održan je glavni pretres u slučaju koruptivnog zapošljavanja u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Glavna svjedokinja H.I. govorila je o tome kako je dala novac A.M., uposleniku Centra, kako bi zaposlio njenog sina. Nakon što je dala novac osumnjičenom i neuspjelog zapošljavanja, svjedokinja, također uposlenica Kliničkog centra, je odlučila slučaj prijaviti policiji uz čiju je pomoć osumnjičeni uhvaćen na djelu.

Tužiteljica Sabina Sarajlić je pred sudinicom Merimom Kurtović ispitivala svjedokinju o davanju mita za posao u Kliničkom centru. Tužilaštvo je svjedokinji dalo imunitet pa je bila u prilici govoriti o davanju mita za zapošljavanje u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Ona kaže kako su nepotizam i korupcija postali pravilo kod zapošljavanja u Kliničkom centru.


Posao za novac

Svjedokinja H.Z. u Klinički centar se zaposlila 2003. godine kada je, kako je rekla tokom svjedočenja pod punom krivičnom odgovornošću, dala 1.000 maraka kako bi dobila posao čistačice. Ona je izjavila kako je njena majka posudila ovaj novac od svoga brata. Kao zahvalnost za pomoć, svjedokinja je dala 50 maraka drugoj uposlenici Centra.

Prije nego što je dobila posao u Centru, svjedokinja je radila na pijaci, Narodnom pozorištu u Sarajevu i nekoliko privatnih firmi. Novac za zapošljavanje ja dala jer je živjela jako loše.

- Date novac da biste obezbijedili kakvu takvu sigurnost – izjavila je svjedokinja H.Z.

Ona je također izjavila kako je za ugovor na neodređeno 2006. godine dala 5.000 maraka tadašnjem direktoru Centra. Morala je podići kredit a novac je direktoru dao njen otac. Kada je njen drugi sin dobio zvanje fizioterapeuta, pokušala mu je pomoći da se zaposli u Kliničkom centru. Prvog sina izgubila je tokom rata 1992. godine, iste godine kada je dobila drugog. Svjedokinja ima još jedno dijete, kćerku koja je 2012. godine zaposlena u Kliničkom centru. Muža je izgubila prije šest godina.

Njen sin se 2012. godine prijavio na konkurs za posao u Centru ali je, kako je izjavila svjedokinja, to mjesta već ranije bilo rezervisano za nekog drugog. Od rukovodstva Centra usmeno i pismeno je tražila da joj pomognu da kao civilna žrtva rata i samohrana majka zaposli sina i ima prednost koja joj zakonski pripada. Tokom rada u Kliničkom centru svjedokinja se razboljela i od tada je invalid 2. kategorije. Zbog toga je premještena na radno mjesto kurira glavnog protokola.

Svjedokinja je izjavila kako je na ovom radnom mjestu imala uvid u službene dokumente. Jedan takav dokument, pismo u kojem se traži zapošljavanje određene osobe, je kopirala i sačuvala i kada je vidjeli da je zaposlena upravo osoba imenovana u pismu odlučila je taj dokument podijeliti sa svima.

- Htjela sam dokazati da ne radi po zakonu – izjavila je svjedokinja.

Protiv nje je vođen disciplinski postupak i dobila je predotkaz ugovora o radu a kažnjena je i sa 180 maraka. Također joj je, kaže, zabranjeno da nosi važne dokumente a od tada nije imala ni pristup arhivi Centra. Taj period opisuje kao vrlo težak u svom životu. Muž joj je umro 2009. godine od karcinoma.

- Imala sam nekoliko kredita, kćer, zet, njihov sin i moj sin, svi smo živjeli u jednoj kući gdje sam samo ja radila i od moje plate od 820 maraka smo živjeli – rekla je svjedokinja H.Z.

Ona je rekla kako je godinama gledala na koji način se dolazi do posla u Kliničkom centru a u isto vrijeme uz brojne usmene i pismene molbe nije uspjela da zaposli svog sina.

Onda je odlučila da se kod svojih kolega raspita ko joj može pomoći.

- Dobila sam informaciju da je A.M. taj koji može zaposliti za novac – rekla je svjedokinja i dodala kako je osumnjičenog znala i sretala na poslu: Srela sam ga početkom marta 2014. godine i pitala može li mi pomoći, rekla sam mu da sam čula da je on taj koji može zaposliti za novac.


Torba sa kamerom

Svjedokinja je dalje govorila kako joj je A.M. odgovorio da je baš prije sedam dana zaspolio nekoga u Domu zdravlja kao vozača. Tada su razmijenili i brojeve mobitela a A.M. joj je rekao da prati oglase za posao i da mu se javi. Osumnjičeni se nekoliko sedmica poslije sam javio i rekao da bi njen sin do 12. maja trebao dobiti posao vozača u Kliničkom centru. Cijena je bila 8.000 maraka.

- Trebalo mi je vremena da nađem novac a A.M. mi je rekao da to mjesto inače košta više – izjavila je svjedokinja i dalje svjedočila kako su se nekoliko dana poslije našli na sarajevskoj Baščaršiji.

Novac, 4.000 eura, posudila je od rođaka čija ju je kćerka autom prebacila do mjesta sastanka. U autu je bio i njen sin. Osumnjičeni je ušao u auto i prebrojao novac, rekla je svjedokinja.

- Mom sinu je rekao nemoj o ovome nikome da pričaš, nemoj da te neko iznervira na poslu i da reaguješ neprimjereno – izjavila je svjedokinja i dodala kako je osumnjičeni rekao da je ranije imao problema “koje je jedva riješio”, sa jednom osobom koju je zaposlio i koja je to rekla na svom radnom mjestu.

Njih dvoje su dogovorili novi kontakt krajem aprila 2014. godine. Tada je A.M. svjedokinji rekao da prikupi dokumentaciju za sina koje mu je kasnije poslala po kolegi sa posla. Dogovorenog 12. maja, svjedokinja kaže da ju je osumnjičeni nazvao i rekao da imaju problem. Zbog afere u Kliničkom centru nije u mogućnosti da zaposli njenog sina, izjavila je svjedokinja. A.M. je tada predložio da novac ostane kod njega do oktobra kada će, kako je izjavila svjedokinja, biti konkurs za dva vozača u Centru. Svjedokinja je tražila da joj osumnjičeni vrati novac što je on i uradio narednog dana. Njih dvoje su se narednih mjeseci viđali na radnom mjestu i razgovarali. U međuvremenu je svjedokinja odlučila da slučaj prijavi Državnoj agenciji za istrage i zaštitu SIPA-i.

A.M. je nakon toga nazvao svjedokinju i rekao joj da će zaposliti njenog sina kao vozača ali da je cijena ovoga puta 10.000 maraka.

- Mene je naljutila cifra – rekla je svjedokinja koja se nakon toga obratila i Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

U augustu su ponovo razgovarali i A.M. je svjedokinji, po njenom priznanju, rekao da polovinu novca treba dati unaprijed a polovinu kada njen sin potpiše ugovor o radu. Svjedokinja je tokom ispitivanja rekla kako brat i sestra osumnjičenog također rade u Kliničkom centru. Njen sin je do tada imao devet odbijenica za posao.

Polovinu novca od 5.000 maraka svjedokinja nije mogla prikupiti pa je uz pomoć kćerke i njenog muža prikupila 2.000 maraka koje je policija nakon toga označila. Od policije je također dobila torbu u kojoj je bila kamera. Policiji je također dala svoj i broj osumnjičenog.

Sa osumnjičenim A.M. je dogovorila sastanak 25. septembra na benzinskoj stanici u naselju Breka u Sarajevu. Policija je na pumpu stigla i prije dogovorenog sastanka. Osumnjičeni je na sastanak došao svojim autom u kojem mu je svjedokinja predala novac. Nakon što je izbrojao novac i rekao joj da nedostaje 3.000 maraka, svjedokinja je rekla kako u torbi ima još i policiji dala dogovoreni znak skidanjem kopče za kosu. Prilikom hapšenja, po iskazu svjedokinje, osumnjičeni je novac bacio na sjedište.

U unakrsnom ispitivanju advokatice osumnjičenog svjedokinja je ponovila sve svoje tvrdnje iz odgovora tužiteljici. Osumnjičeni nije imao pitanja ni primjedbi što je njegova advokatica protumačila kao vidno uznemirenje njenog klijenta.
 

(zurnal.info)