Tamo đe sad protjeruju pisce uskoro će protjerivati mnoge druge

Predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić dao je intervju nosadskom Dnevniku u kojem je, između ostalog, govorio i o hajci na svog savjetnika Andreja Nikolaidisa, čija je kolumna “Poetska pravda u pokušaju” objavljena na “Žurnalu” uznemirila nacionalističke duhove u Srbiji i Republici Srpskoj.

Iz ovog intervjua izdvajamo nekoliko odgovora:

„Slučaj Nikolaidis” spustio je odnose dve države na nikad niži nivo od crnogorskog priznanja kosovske nezavisnosti?

Ovo je samo jedna od tri protestne note u samo godini dana između Crne Gore i Republike Srbije. To jasno pokazuje kontinuitet naših odnosa kao nezavisnih država. U dva navrata Crna Gora se morala braniti na ovaj način. Od Strategije Vlade Republike Srbije o instrumentalizovanju Srba u regionu, a potom i od miješanja Republike Srbije u spor jedne eparhije Srpske pravoslavne crkve protiv države Crne Gore.

Nikolaidis je samo primjer kako se po metodu Kardinala Rišeljea “ dajte mi bilo koju rečenicu iz bilo koje knjige i poslat ću autora na vješala “, vodi obračun sa slobodom stvaralaštva i misli. Andrej Nikolaidis rođen je u Sarajevu i ratni je izbjeglica, antiratni pisac, laureat Evropske nagrade za književnost koju mu je dodijelila Evropska Komisija u novembru 2011. Dobitnik je pregršti regionalnih nagrada. Taj autor, po Rišeljeovskom metodu, postaje “teroristička prijetnja” za državu i entitet, čiji se kompletan državni vrh iz devedesetih nalazi u Hagu, optužen je za najteže zločine na evropskom tlu u posljednjih pola vijeka. Da parafraziram pjesnika Hajnriha Hajnea o paljevini knjiga - tamo đe sad protjeruju pisce uskoro će protjerivati mnoge druge. I zato mi je teško zbog sudbine koja je zadesila gospodina Sretena Ugričića. No, to je još jedan od obračuna sa pokojnim Zoranom Đinđićem.

Da li se Vi slažete sa ocenom Vašeg savetnika da bi upotreba dinamita i pušaka sakrivenih u dvorani u kojoj su glavari, duhovnici i umetnici proslavljali dvadesetogodišnjicu postojanja RS predstavljali „civilizacijski iskorak” i „poetsku pravdu”?

Andrej Nikolaidis je prvenstveno jedan od najboljih književnika mlađe generacije, pa tek onda moj savjetnik. Zamislite kad bi po istom modelu teretili Predsednika Miloševićeve SRJ - autora “Vremena zla”, da je djela pisao u predsedničkom svojstvu. Ili Iva Andrića tretirali kao pisca pod teretom ambasadorske funkcije u Trećem Rajhu ….. Nikolaidis ovaj tekst nije ni pisao ni potpisao u svojstvu savjetnika. Kada sagledate tekst u cjelini vidite da je u pitanju metafora na temu klasne svijesti i ne mogu da vjerujem da su je moji prijatelji u Republici Srpskoj shvatili kao prijetnju.

A da li se slažete sa Nikolaidisovom ocenom, izrečenom u istom tekstu da „kada bi Podgorica smanjila pljačku i pohapsila tajkunsku đubrad, pritisak Beograda time ne bi postao slabiji, ali bi svakako bio manje efikasan”?

Crna Gora, kao uostalom i ostale države regiona ima problema sa posttranzicionim fenomenima.

Kada se radi o tajkunima i posljedicama perioda tranzicije, mislim da nema gotovo nikakve razlike između Crne Gore i Srbije. Svi se susrijećemo sa istim problemima, kojih sigurno u većoj zemlji ima više, ali se u manjoj više vide. I mislim da svi treba da se bavimo svojim kućom, da sarađujemo u dijelu đe je potrebna zajednička akcija nadležnih organa, ali i da ne zavirujemo u tuđe dvorište, pogotovo kad i u sopstvenom imamo i previše toga za očistiti.

(zurnal.info)