Tri najveća federalna rastrošnika: Krastavci, vjernici & Japanci

Tri od pet najvećih rastrošnika javnog novca su iz Federacije, rezultati su analize koju je magazin Žurnal napravio na osnovu revizorskih izvještaja. Jedno od mjesta morali su podijeliti dva direktora elektroprivreda a uz njih je tu još jedan direktor i ministar.

Direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine Elvedin Grabovica i direktor Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne Nikola Krešić nisu štedjeli dijeleći novac svojim radnicima iako su firme bile u debelom milionskom minusu.

Ministar Jerko Ivanković-Lijanović novac Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva trošio je na reklamne kampanje i poticaje dodijeljenje u suprotnosti sa pravilima javnih nabavki, netransparentno i bez kontrole.

Jozo Križić iz Cesta Mostar novčano je nadmašio obojicu sklopivši ugovore vrijedne gotovo šest miliona maraka bez javnih poziva.

Dok sa nestrpljenjem čekamo da revizori sa početkom ljeta počnu objavljivati svoje izvještaje za proteklu godinu, analizirali smo ko je bio najveći rastrošnik budžetskog novca tokom 2011. godine.

U vrh liste svojim se ponašanjem gura više političara i funkcionera nego što može da stane na listu od 100 najvećih, ali smo mi kao izvor svojih podataka uzeli zvanične izvještaje tri revizorske službe u Bosni i Hercegovini. Tražili smo primjere gdje su ministri i direktori svojim odlukama novac trošili na nedozvoljen način ili su biranjem lakšeg i bržeg puta potrošili mnogo više novca nego su trebali. Novinari Žurnala još jednom su pregledali sve dostupne revizorske izvještaje a konačan poredak prvih pet napravili smo na osnovu količine novca kojeg su nedomaćinski trošili.


Pčele, krastavci i reklamne kampanje

Video kampanje Ministarstva postavljen na kanal stranke

Spisak zamjerki revizora na trošenje novca Lijanovićevog ministarstva jedan je od najdužih koji se mogu pronaći u desetinama izvještaja. Izdvajamo nekoliko primjera koji najbolje dokazuju rastrošnost državnim novcem.

Revizori nisu mogli pronaći opravdanje za pomoć poljoprivrednicima u otkupu krastavaca jer su pronašli nekoliko nelogičnosti. Više od 130.000 maraka dobile su dvije kompanije -  Agrofruktus 83.000 maraka i EJSI 49.000 maraka, obje iz Čapljine. Način na koji je Lijanović isplatio ovaj novac nema svog utemeljenja u Zakonu o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvitku, ocjenjuju revizori koji nisu mogli pronaći odluku ministra koja bi opravdala osnovanost ili način na koji su dijeljenje ove pomoći.

U javnom pozivu za novac za otkup krastavaca pisalo je kako država plaća 0,35 maraka za kilogram krastavca. Sporno je bilo to što se poziv odnosi na period od početka maja do kraja jula a krastavac je morao biti prodan isključivo Udruzi poljoprivrednika u BiH.
“Skrećemo pozornost da je otkup krastavaca vršen znatno prije raspisivanja javnog poziva, da je uslovljeno plaćanje isporukom Udruzi poljoprivrednika u BiH, kao i da prethodno nije adekvatno obrazložena otkupna cijena”, piše u izvještaju revizora zbog čega nisu mogli pronaći opravdanje za trošenje ovog novca.

Slično je bilo i sa pomoći pčelarima na što je potrošeno više od 1,5 miliona maraka.

Lijanović je u toku 2011. godine za 50 posto povećao troškove na ugovore o djelu koji su dostigli 140.000 maraka. Revizori su otkrili da je Lijanović vanjske saradnike plaćao da rade poslove za koji su već ili bi trebali stalno biti zaposleni u Ministarstvu.
Radi se o slijedećim poslovima: stručna obrada najsloženijih pitanja iz oblasti poljoprivrede (u mjesečnom iznosu od
 2.100 KM); stučna obrada najsloženijih pitanja iz oblasti financijskog poslovanja ( u mjesečnom iznosu od 1.221 KM); stručna obrada najsloženijih pitanja iz oblasti veterinarstva (u mjesečnom iznosu od 2.100 KM); koordinacija poslova u implementaciji projekata iz oblasti vodoprivrede (u mjesečnom iznosu  od 2.100 KM); praćenje proizvodnje u ratarstvu povrtlarstvu, prikupljanje, obrada i analiza  podataka (prosinac 2011. godine u iznosu od 1.300 KM), kao i poslovi vozača (u iznosu od 1.100 KM), te poslovi  održavanja i čišćenja poslovnih prostorija (u iznosu od 300 KM), poslovi obezbjeđenja unutrašnjeg osiguranja ljudi i
 imovine u prostorijama Ministarstva (u iznosu od 300 KM do juna, a zatim 500 KM mjesečno do decembra  2011. godine).

Uz plate Lijanović je radnicima na privremenom radu davao dnevnice za službena putovanja ali i plaćao troškove telefona što uopšte nije postojalo u njihovim ugovorima. Ministar je sam donio odluku da tri osobe mogu potrošiti i do 200 maraka a jedna i do 70 maraka na razgovore.
“Obzirom  da se radi o značajnim sredstvima utrošenim po osnovu ugovora o djelu, da nije prezentirana dokumentacija na temelju koje bi potvrdili postojanje i primjenu kriterija prilikom utvrđivanja visine naknade po osnovu zaključenih ugovora o djelu, kao i da su ugovori zaključeni za redovne
poslove definirane Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji, ne možemo potvrditi opravdanost nastalih izdataka po navedenom osnovu”, jasni su revizori.

Još jedna od njihovih zamjerki na rad Lijanovića možda je najbolji primjer bahatosti političara kada upravljaju novcem građana.
Revizori su samo zagrebali po površini kada su napisali da izbor najpovoljnijeg ponuđača na ime usluga marketinške kampanje „Kupujmo domaće“ za  promociju poljoprivredne proizvodnje i poljoprivredno prehrambenih proizvoda na teritoriji Federacije u ukupnom iznosu od 671.888 maraka, nije izvršen sukladno odredbama Zakona o javnim nabavama u BiH.

U Žurnalu smo o ovom slučaju već pisali analizirajući podatke iz revizorskog izvještaja. Kolege iz sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo dokazali su da je Lijanović novcem Ministarstva plaćao kampanju svoje političke partije a da su o svemu odlučivali upravo članovi partije Radom za boljitak.


Zagrabi iz minusa da idemo na more i slavimo praznike

Elvedin Grabovica isplatio je regres hiljadama radnika iako za to nije imao niti jedno zakonsko opravdanje. O ovome smo u Žurnalu pisali pa da se prisjetimo navoda zbog kojih je Grabovica na našoj listi.

Revizori su otkrili da je direktor sam odlučio isplatiti više od šest miliona maraka regresa radnicima Elektroprivrede iako su godinu završili u debelom minusu.

Kolektivni ugovor radnika Elektroprivrede Bosne i Hercegovine odobrava regres do polovine prosječne plate u mjesecu prije isplate regresa ali samo ako je prethodna godina završena sa zaradom kompanije. Elektroprivreda je 2010. godinu završila sa minusom većim od 14 miliona maraka. Radnicima je i tada regres zagarantovan pravilnikom o radu kompanije koji kaže da se regres može isplatiti i kada nije bilo zarade ako u prvih šest mjeseci naredne godine Elektroprivreda bude poslovala u plusu. Međutim, najveća kompanija za prodaju struje u BiH u prvih je šest mjeseci napravila minus veći nego u svih 12 prethodne godine.

Grabovicu to nije smetalo da svojom odlukom u aprilu 2011. godine isplati po više od hiljadu maraka svakom radniku. Ne sumnjamo da je većina radnika ove kompanije svojim radom zaslužila regres, ali je odluka Grabovice u suprotnosti sa svim pravilima kompanije.

Ni u Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg Bosne nisu marili za gubitke. Međutim, nakon preporuka revizora oni su odlučili prekinuti sa nagradama za radnike firme u milionskom gubitku. Evo i njihove priče, već objavljenje u Žurnalu.

Elektroprivreda HZ HB do prošle godine svojim je uposlenicima isplaćivala izdašne naknade za vjerske praznike – čak 730 KM po osobi. Ove naknade isplaćivane su na osnovu odluke od 31.11.2011. godine pa je u toj godini utrošeno milion i 917 hiljada KM za tu namjenu.

Zanimljivo je kako su naknade za vjerske praznike i druge benificije uplaćivane iako je Društvo Planom poslovanja ali i rebalansom plana predvidjelo negativan finansijski rezultat za 2011.

Na taj način, smatraju revizori, Društvo je usvojilo rebalans plana ne mareći što je riječ o neracionalnom trošenju javnih sredstava.

U Elektroprivredi HZ HB tvrde kako su, na osnovu preporuka revizije izdatih prošle godine, usvojili novu politiku kada su u pitanju naknade za vjerske praznike pa u 2012. nisu ni isplaćivane:

- JP Elektroprivreda ispoštovalo je većinu preporuka revizije koje su u nadležnosti Uprave Društva, pa u 2012. godini nije izvršena isplata naknada za vjerske blagdane – zbog negativnog financijskog rezultata – naveli su u Sektoru za odnose s javnošću.

Ne znaju Japanci šta mi znamo

Predstavnici nacionalnog revizorskog tima Vlade Japana u posjeti Cestama (Foto: Ceste Mostar)

Jozo Krežić, direktor dioničkog društva Ceste Mostar, također je volio dijeliti regrese bez zakonskog osnova ali je to bio nešto drugačiji slučaj nego u elektroprivredama. Na listu je dospio zbog drugog, puno skupljeg izleta u trošenje novca bez javnih poziva.

Revizori su otkrili da su samo četiri nabavke vrijedne nešto više od pola miliona maraka provedene po Zakonu o javnim nabavkama.

“Ostale nabavke vršene su po odobrenju izvršnih direktora uz suglasnost Direktora Društva, te ne možemo potvrditi visinu iskazanih troškova nastalih bez provođenja odredbi navedenog Zakona”, napisali su revizori.

Krivić i njegovi prethodnici su smatrali da je dovoljno jednom raspisati poziv, bez obzira što je on bio prije gotovo deset godina, i onda svake godine samo obnavljati te ugovore. Time je obesmišljena cijela zamisao javnih nabavki. Zbog ovakvog načina uopšte nije moguće procijeniti da li je i koliko štete bilo u budžetu, jer se cijene ne mogu porediti sa ostalim zbog nedostatka drugih ponuda.

U 2011. godini Ceste Mostar nabavljale su robe i usluge vrijedne gotovo šest i po miliona maraka od 356 firmi i osoba. Samo četiri javne nabavke od oko pola miliona maraka bile su javno objavljenje.

Uprava navedeno objašnjava na slijedeći način.

Društvo je raspisalo poziv za javno nadmetanje za izbor najpovoljnijeg ponuđača za isporuku građevinskog materijala, prometne signalizacije, goriva i obavljanje usluga za potrebe Društva za 2003.
godinu, a to je učinila i za 2004. godinu. Na otvoreni poziv, tada se javilo više ponuđača po svim lotovima, a u Zapisniku o ocjeni i prihvaćanju pristiglih ponuda iz 2003. godine, stoji da su izabrani najpovoljniji.
U 2005. godini, Federalno ministarstvo prometa i komunikacija dalo je Suglasnost Društvu za produženje Sporazuma za nabavku robe, vršenju usluga i ustupanju radova (kooperantski radovi) sa ranije odabranim dobavljačima, na temelju tada važeće Uredbe o postupku nabavke robe, vršenju usluga i ustupanju radova i na temelju Sporazuma o uslovima i načinu održavanja magistralnih cesta na teritoriji FBiH koji je Društvo zaključilo sa JP Ceste FbiH.

Umjesto da ponovo raspišu javne pozive, direktor Krežić je nastavio potpisivati ugovore bez davanja mogućnosti ostalim firmama da se jave i ponude svoje usluge po možda jeftinijim cijenama.

Uz sve to, revizori smatraju da za većinu poslova Ceste Mostar uopšte ne trebaju druge firme, navodeći da je Cestama donirana oprema vrijednija od 10 miliona maraka.
“Međutim, ne možemo potvrditi da je Društvo pristupilo najracionalnijem korištenju primljene opreme,
angažirajući navedene kooperante”, piše u izvještaju revizora.

Navodi se još i stroj za crtanje linija koji je doniran Cestama ali se za radove koje izvodi baš ova mašina izdvojilo gotovo pola miliona maraka jer su ga radile druge firme. Uprava je imala svoja opravdanja ali ih revizori demantovali citiranjem pisma kojeg je uputio generalni direktor japanske kompanije koja je donirala stroj Kazunori Miura.
“Drago mi je što znam da Ceste Mostar dobro održavaju i upravljaju opremom u okviru Projekta. S druge strane, uočava se kako podaci o nekim dijelovima opreme pokazuju manje korištenje iste od očekivanih u početnoj fazi, na primjer: motorni grejder, asfalt finišer, stroj za iscrtavanje linija, posipač asfalta...”.

(zurnal.info)