Ratni zločini u Konjicu: Tužilaštvo posjeduje dnevnik Miralema Macića sa imenima izvršitelja i naredbodavaca!

Miralem Macić je tokom rata bio pripadnik rezervnog sastava tadašnje Službe javne bezbjednosti  Konjic. Osuđen je na 12 godina zatvora zbog ubistva četiri člana porodice  Golubović, među njima i dvoje djece, od pet i sedam godina. Istog dana kada je izdržao zatvorsku kaznu, uhapšen je po novoj optužnici za ratni zločin, ubistvo trojice civila srpske nacionalnosti na području Konjica.

Kraj ovog suđenja nije dočekao. Preminuo je 25. januara 2012. godine, samo dan prije nego što se trebao razmatrati njegov sporazum o priznanju krivice koji je sklopio s Tužilaštvom BiH.

„SLUČAJNE“ SMRTI SVJEDOKA

Nakon što je pristao svjedočiti o zločinima, Macić je postao neugodan svjedok ratnom policijskom, vojnom i civilnom vrhu Konjica. Tvrdio je da je ne izbjegava odgovornost za ubistva koja je počinio, ali da ostali počinioci svoje zločine pripisuju njemu, kako bi prikrili svoju odgovornost.

Nekoliko mjeseci prije smrti svoja saznanja o akcijama, pljačkanju, mučenjima, ubistvima i naredbodavcima opisao je u svojim zabilješkama na 50 strana A4 formata. Nazvao ih je dnevnikom.

Priznao je i opisao ubistvo Srđana Koprivice na Bradini, kao i naredbodavce. Opisao je napad na Bradinu, maltretiranje i pljačkanje civila. Ukazao je na počinioce ubistva Velije Nikšića, koji je radio vojnom objektu Ljuta u kojem je bilo smješteno naoružanje i municija objektu i koji je imao saznanja o preprodaji municije. Zajedno sa Nikšićem ubijen je i Mustafa Borić. Tu je i niz drugih zapisa o ratnim zločinima u koje je Žurnal imao uvid, a čije ćemo dijelove uskoro objaviti.

Podsjetimo, u roku od samo nekoliko mjeseci iznenada su preminula trojica važnih i sudionika i svjedoka ratnih zločina u Konjicu. Prvo ratni načelnik SJB Konjic Jasmin Guska, potom Miralem Macić, a samo dan kasnije i Enes Tucaković, zapovjednik jedne od policijskih jedinica.

ŠUTNJA ZNAČI ŽIVOT

Još uvijek nije poznato da li će Macićeve zabilješke biti dio dokaznog materijala tužilaštva. Sigurno je da, saznaje Žurnal od pouzdanih izvora, originalni zapis tužilaštvo posjeduje, iako su prethodnih dana pojedini mediji tvrdili kako je dnevnik „misteriozno“ nestao.

Prije nekoliko dana po naredbi Tužilaštva BiH uhapšeni su Šefik Nikšić, Adnan Alikadić zvani Bato, Midhat Pirkić zvani Mitko, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Redžo Balić, Hamed Lukomirak zvani Pjevac, Almir Padalović, Sead Jusufbegović, Senadin Ćibo, te Agan i Esad Ramić.

Većina uhapšenih navođeni su u Macićevim zapisima kao nalogodavci ili izvršioci ratnih zločina nad civilima i zarobljenicima srpske nacionalnosti na području općine Konjic.

Spisak odgovornih sigurno ne završava ovim uhapšenim. Pitanje je da li će i ko biti i optužen. Treba utvrditi činjenice i privoliti svjedoke da govore mnogim dešavanjima.

Ko je učestvovao u napadu na Donje selo i Blace? Ko je ubijao žene i starce? Gdje su snimci maltretiranja zarobljenika na Bradini? Ko je opljačkao, a ko je ukradenu stoku vozio u Hrvatsku? Šta je radila jedinica Akrepi komandanta Mithata Pirkića? Ko je ubio devet pripadnika Armije i vojne policije u Repovcima? Ko je pisao lažne prijave da bi zaštitio stvarne zločince? Posljednje i jednako važno - ko je iz policijskih, obavještajnih i pravosudnih struktura godinama zataškavao ili preusmjeravao istrage kada su one „krenule“ prema najviše odgovornima?  

Rijetki koji bi se usudili javno progovoriti o ratnim zločinima do sada su postajali nepoželjni izdajnici. Takvih u Konjicu zato nema mnogo. Šutnja je odavno postala cijena života u ovom gradu.

(zurnal.info)