RATNI ZLOČINI U SJEVERNOJ HERCEGOVINI (3): Zulfikar Ališpago godinama izbjegava suđenje za zločin u Trusini

„Sedam hiljada dokumenata mi je potrebno da pročitam i shvatim optužnicu. Dovedite sve stručnjake svijeta, neka je oni pročitaju. Ko shvati i kaže mi za šta sam optužen, ja ću pristati da idem u zatvor“, kazao je Zulfikar Ališpago u Sudu BiH 13. jula 2010., a nakon toga je negirao krivicu po optužnici koja ga tereti za ratni zločin u Trusini.

On je optužen da je kao bivši komandant Specijalnog odreda za posebne namjene „Zulfikar“ Armije BiH propustio da preduzme mjere na kažnjavanju potčinjenih vojnika zbog ubistva 18 civila i četiri pripadnika HVO-a u Trusini 16. aprila 1993. godine.

PREDMET VEĆ ČETVRTU GODINU U MIROVANJU

Suđenje Ališpagi do danas nije okončano. Posljednji put je pred sud izašao 2019. godine. Iz Suda BiH su na upit Žurnala odgovorili da je ovaj predmet u fazi glavnog pretresa, ali da trenutno miruje zbog zdravstvenog stanja optuženog.

„Posljednje ročište održano je 7.10.2019. i u ovom predmetu trenutno nema zakazanih ročišta“, kažu u Sudu BiH.

Otkako se izjasnio o krivnji, Ališpagi je održano nekoliko ročišta i to sa po nekoliko godina pauze. Odbrana je uglavnom tražila medicinska vještačenja njegovog zdravstvenog stanja, a Ališpago je često mijenjao i advokate, a jedan od razloga je bio i ukoliko ne bi uspjeli dobiti odgodu suđenja.

Tako je, podsjetimo, nakon trogodišnje pauze suđenje nastavljeno u februaru 2017. i to nakon što su vještaci utvrdili da je medicinsko stanje optuženog dobro.

Samo tri mjeseca nakon toga, Ališpago je od Vijeća tražio da se njegov tadašnji advokat razriješi, a jedna od zamjerki je bila i to što „nije odgodio pretres“.

“Ovo je već deseti ili jedanaesti advokat kojeg mijenjate i nemoguće je da nijedan od njih nije dobro radio. Kada je u pitanju odgoda pretresa u ovom predmetu, to neće nijedan advokat uspjeti”, poučila je optuženom predsjedavajuća Vijeća sutkinja Željka Marenić, izvještavao je Detektor s tog suđenja.

Nakon toga je održano nekoliko ročišta da bi optuženi opet izostao zbog „lošeg zdravstvenog stanja“. Na suđenju u februaru 2018. njegova odbrana je tražila novo vještačenje, da bi u maju iste godine vještaci zaključili da je sposoban da prati tok procesa.

“Sud je imao dovoljno obzira prema bolesti i optuženom. Ranija vještačenja su bila da je on sposoban. Odlaganja više nema”, izjasnila se predsjedavajuća Sudskog vijeća.  

U periodu koji je uslijedio održano je nekoliko ročišta, a između njih je u julu 2019. Ališpago privođen zbog napada na policajce u Hadžićima.

Vijest o privođenju naljutila je i Sudsko vijeće koje je utvrdilo da se to reflektuje i na sam sudski postupak, na način da im mediji šalju upite i pitaju kako je moguće da se tako ponaša osoba koja zbog bolesti ne može da pristupi na suđenje i koja “svakodnevno boravi u restoranu i kafiću”.

Na ročištu u septembru iste godine., nakon što se Ališpago zbog navodne bolesti ponovo nije pojavio, dok je njegova odbrana tražila novo vještačenje, izjavila da sud to više neće tolerisati.

„On je iznalazio razloge i načine da ne pristupi pretresu. Ovo nije prvi put, ovo traje čitavih deset godina. Omogućena mu je odbrana u svakom pogledu, to što on opstruira, to se ne može tolerisati, i mi ćemo iznaći način da se ovaj postupak vodi i okonča“, naglasila je sutkinja Marenić, te istakla da je bilo niz vještačenja zdravstvenog stanja optuženog i da je zaključeno da je bio sposoban da prisustvuje glavnom pretresu.

RASEMA HANDANOVIĆ OPISALA DEŠAVANJA U TRUSINI

U zoru 16. aprila 1993. počeo je napad na selo Trusina. Grupa bivših pripadnika Armije BiH koji su bili u sastavu jedinice za posebne namjene „Zulfikar“ napali su goloruko stanovništvo hrvatske nacionalnosti, uglavnom starije osobe i žene. Pored 18 civila, ubili su i četiri pripadnika HVO-a.

Za ovaj zločin su pred Sudom BiH osuđeni bivši pripadnici Armije BiH, koji su bili u sastavu jedinice za posebne namjene „Zulfikar“: Nihad Bojadžić na 15, Nedžad Hodžić na 12, Mensur Memić na 10, Edin Džeko na 13 i Rasema Handanović na pet i po godina zatvora. Dževad Salčin i Senad Hakalović su pravomoćno oslobođeni.

Pored nekoliko pojedinačnih presuda, već 30 godina nije zvanično utvrđeno s kojeg nivoa u komandnom lancu je izdata naredba za napad.

Nihad Bojadžić bio je ratni zamjenik komandanta jedinice „Zulfikar“, a Hodžić, Memić, Džeko i Rasema Handanović bili su pripadnici ove jedinice.

Rasema Handanović je, inače, jedina koja je priznala krivicu i opisala šta se dešavalo u Trusini. Prema njenom svjedočenju, šest do sedam muškaraca je strijeljano po naređenju Bojadžića, kojeg su u to vrijeme zvali Blek. I ona sama je u tome učestvovala.

„Nedžad je zvao ‘Bleka’ da pita šta da uradi sa zarobljenicima, a odgovor je  bio da ih sve pobije. Hodžić je potom došao do zarobljenih civila i izgovorio: “U streljački vod i pucaj“. Svi smo pucali. Sve se desilo za manje od minut. Bili su tu Hodžić, je Hodžić, Edin Džeko, Mensur Memić i Popara. I ja sam pucala“, izjavila je Rasema Handanović na suđenju u predmetu Memić i ostali, u aprilu 2012. godine pred Sudom BiH.

Ona je ispričala i to da je prije strijeljanja tražila Hodžića po Trusini i našla ga je u jednoj kući. Vidjela je ženu raščupanu na krevetu i Nedžada kako se zakopčava.

Prema njenim riječima, napadom je preko motorole komandovao Bojadžić, sa jednog uzvišenja iznad Trusine i on im je prije ulaska u selo naredio da ni „kokoš ne smije ostati živa“. O samoj akciji, na postrojavanju u školi u obližnjem selu, obavijestio ih je Zulfikar Ališpago, kazala je Handanović.

O zločinima u Trusini iskaze su davali i drugi svjedoci. Zaštićeni svjedok A, koji je bio očevidac strijeljanja između 10 i 12 hrvatskih zarobljenika u Trusini, na ročištu 10. oktobra 2011. ispričao je da su strijeljanje počinili Mensur Memić, Nedžad Hodžić i još dva pripadnika odreda.

SNIMCI TELEFONSKIH RAZGOVORA KAO DOKAZ

Postoji nekoliko snimaka koji dokazuju da je vojni vrh znao za zločin u Trusini, ali da i pored toga istraga nikada nije sprovedena. Nekoliko presretnutih telefonskih razgovora u kojima učestvuju Sefer Halilović, Zulfikar Ališpago, Nihad Bojadžić, Alija Izetbegović i drugi preslušano je na suđenju bivšim pripadnicima Zulfikar jedinice. Ove razgovore snimala je tadašnja služba državne bezbjednosti Republike BiH po nalogu ratnog Predsjedništva.

Sefer Halilović i Zulfikar Ališpago

Sefer: Čuješ?

Zuka: A?

Sefer: Šta je bilo u Klisi tamo? Kako Neretvica gura?

Zuka: Pa u Klisu to su što su uradili u Klisu to su, oni su uradili to, ovi moji.

Sefer: Kaže tamo neko selo Trusina kaže ovaj spaljeno kaže potpuno , ljude neke poklali tamo, šta su radili u vražiju...

Zuka: Pa tu je ovaj poginuo moj.

Sefer: A tu je poginuo?

Zuka: Ja.

Sefer: Boga mi, onda ste vi ovaj belaj napravili izgleda.

Zuka: A?

Sefer: Poklali ljude...Kaže ovaj pop...

Zuka: A?

Sefer: Ovaj pop što je mene zvao kaže ljude neke poklali tamo.

Zuka: Nisu nikog poklali nego pobili, ovako. Pobili borce, ko se borio. Nisu nikog civili nešto.

Sefer: Morate se toga dobro čuvati.

Zuka: Ha?

Sefer: Morate se toga dobro čuvati.

Zuka: Ne dam ja civilu nikom da fali dlaka sa glave.

Sefer: Nikome...Mi se moramo..

Zuka: Samo ko daje otpor, ko pušku drži u ruke.

Sefer: Ko oružje drži u ruci halal olsun. Ovoga se stvarno moramo dobro paziti.

Zuka: Sefere, oni napadaju.

Sefer: Znam, ne možemo biti isti ko i oni.

Zuka: Znam, ali mislim što se tiče civila tu nemaš brige oko toga. Sigurno civili niko nijedan civil nije poginuo.

Sefer: Molim te.. Molim te, eto molim te... Po tome se inače vjeruj mi ova, po tome se moramo razlikovati. Nama to ne dozvoljava ni religija, ni moral naš, ni odgoj naš, ništa nam to ne dozvoljava. Mi moramo biti vojnici, mi se moramo po tome razlikovati.

Sefer Halilović i Alija Izetbegović

Podsjetimo i na snimak telefonskog razgovora između Sefera Halilovića i Alije Izetbegovića koji je vođen 26. aprila 1993. godine, a koji je također preslušan u sudnici Suda BiH tokom suđenja za zločin u Trusini.

Alija: Meni je došla jedna pritužba, znaš. Ti to ispitaj malo. Ovaj da, da Zukine jedinice su se upustile u pljačku dole znaš. Ne znam jesi ti čuo tako šta god.

Sefer: Salku sam ja pito maloprije na tu temu razgovarao. Kaže, ja ti garantujem glavom da radi onako kako mu ja kažem, da je pod mojom komandom.

Alija: Samo eto neka malo prekontrolira. Možda ni Zuka ne zna šta se radi. Ja Zuki lično vjerujem ali nisam Boga mi, ne bi mogao stavit, što kažu, u vatru ruku za svakog od njegovih ljudi.

Sefer: Ma sigurno.

Alija: Prema tome treba Salki reći neka malo, malo reci da postoje u tom pravcu nekakve pritužbe.

Sefer: Reko sam ja njemu da postoje velike pritužbe i vrlo oštar bio u tome. On kaže, vjeruj ja ti garantujem. Kažem, dobro pogledat ću još malo.

KO JE U VRHOVNOM LANCU KOMANDE NAREDIO UBISTVA U TRUSINI?

Ko je u vrhovnom lancu komande naredio ubistva u Trusini nije otkriveno. Podsjetimo da se generalu Seferu Haliloviću sudilo u Haagu po komandnoj odgovornosti za zločine u Grabovici i Uzdolu u sklopu akcije „Neretva 93“, ali je pravomoćno oslobođen optužbe.

Žurnal je ranije pisao o ratnim zločinima u Grabovici i Uzdolu.

RATNI ZLOČINI U SJEVERNOJ HERCEGOVINI (1)Zašto se 30 godina krije ko je naredio ubistva žena, djece i staraca u Grabovici?

Podsjetimo i na pisanje Žurnala o porodicama ubijena 33 civila u Grabovici koji do danas nisu pronašli tijela najmilijih. Za ove zločine odgovaralo je pet bivših pripadnika Armije BiH, direktnih izvršilaca, dok ni u ovom slučaju nikad nije utvrđeno ko je izdao naredbu za pokolj.

RATNI ZLOČINI U SJEVERNOJ HERCEGOVINI (2)Preživjeli iz Grabovice već 30 godina traže tijela ubijenih roditelja i rođaka

U oslobađajućom presudi Seferu Haliloviću, sud u Haagu je utvrdio da je jedinica koja je počinila zločin u Grabovici, također bila pod komandom Ališpage. Tužilaštvo BiH je protiv njega zbog Grabovice otvorilo, ali i obustavilo istragu.

(zurnal.info)