TV1/FACE TV: Nepodnošljiva količina patriotskog kiča

TV 1: Kao najgore izdanje RTRS-a
22. – 28. novembar 2014.

POVIJESNI TJEDAN TELEVIZIJE: Iza dnevnika TV 1 vjerovatno je jedan od najgorih tjedana u povijesti ove televizijske kuće, i to iz čitavog niza razloga. Pri čemu treba naglasiti kako ta tvrdnja stoji kako za opću sliku, tako i za pojedinačne gafove. Opsesivna koncentracija na formiranje vlasti u RS-u te fasciniranost nastupima Milorada Dodika, koji su proteklog tjedna obilježili dnevnike ove televizijske kuće, na momente su podsjetili na “svijetla postignuća” RTRS-a.

DESET MINUTA MILORADA DODIKA: Vrhunac takvih nastojanja dogodio se u dnevniku od 24. novembra, kada je urednik i voditelj Ognjen Blagojević prekinuo dnevnik da bismo mogli pratiti izravni prijenos Dodikovog govora pred Parlamentom RS-a, što je potrajalo gotovo deset minuta. Da ovakva besmislena fiksiranost ne može biti tek izolirani incident, nego da mora doći u paketu sa sličnim gafovima, gledatelji su se mogli uvjeriti u dnevniku Nikoline Veljović od 22. novembra, kada je emitirano nešto što bi urednici vjerovatno nazvali regularnim prilogom, ali se u suštini radilo o plaćenom oglasu.

Naime, novinar Adem Mecavica napravio je prilog o konferenciji farmaceuta u Sarajevu u kojem nismo vidjeli ništa drugo doli propagandni osvrt na jedan proizvod kompanije Bosnalijek, što je bilo toliko loše prikriveno da je novinar prilog doslovce zaključio riječima: “Dostupan je u apotekama širom Bosne i Hercegovine, a izdaje se bez ljekarskog recepta.”

U svjetlu svega navedenog, ne bi trebao iznenaditi ni gaf Nikoline Veljović, koja je u dnevniku od 28. novembra pitala kardinala Vinka Puljića što bi izdvojio iz svog dvadesetogodišnjeg rada na čelu Vrhbosanske nadbiskupije. Takvo pitanje je, naravno, primoralo Puljića da joj odgovori kako je on 24 godine na čelu nadbiskupije, a 20 godina je kardinal.

KAD ZAVNOBiH PADNE S MARSA: Pored ovako očitih propusta, dnevnik TV 1 se proteklog tjedna nije iskazao niti u mnogo ozbiljnijim prilozima, jašući na fonu populističkih stavova o, primjerice, obilježavanju Dana državnosti BiH. Naime, u svim prilozima, a riječ je o značajnom broju emitiranih proteklog tjedna, na temu ZAVNOBiH-a, taj čin je predstavljen kao potpuno amputiran od vlastitog konteksta.

Na taj način je neupućeni gledatelj mogao pomisliti kako je ZAVNOBiH pao s Marsa i to s glavnim ciljem obnove državnosti Bosne i Hercegovine. Nigdje jugoslavenskog konteksta, nigdje antifašističke borbe ili pokušaja provođenja socijalne revolucije. Čišćenje ZAVNOBiH-a  od konteksta u kojem je nastao nije ništa drugo doli otvoreni povijesni revizionizam. Neovisno o pobudama s kojim su ti prilozi napravljeni. Da stvar po urednike i novinare TV 1 bude gora, takav njihov pristup problemu demantiran je snimkama unutrašnjosti kuće u Mrkonjić Gradu, iz koje se jasno vidi širi kontekst tog događaja.

RADNICI SPAŠAVAJU OČAJNE DNEVNIKE: U konačnici, unatoč generalno očajnom tjednu na ovoj televiziji, 27. novembra emitiran je odličan prilog Vahidina Mujagića s radničkih prosvjeda u Tuzli. Prilog je vrhunac dosegao u intervjuu Ognjena Blagojevića s jednim od sindikalnih čelnika Hasanom Užičaninom, koji se javio izravno s tuzlanskih ulica.

Pored ovoga, u dnevniku Ognjena Blagojevića od 24. novembra pušten je dobar prilog Ane Buntić o Mostarki Emini Mustafić, koja je izgubila oba roditelja u ratu, da bi tek danas riješila stambeno pitanje.

Šteta je na kraju što na tragu Blagojevićevog razgovora sa Užičaninom, Nikolina Veljović 22. novembra nije do kraja izvela razgovor s Federalnim ministrom obrazovanja i nauke, Damirom Mašićem, na temu dviju škola pod jednim krovom. Kad je, naime, postalo očito da ni sam ministar nije zadovoljan  prijelaznim rješenjem, koje predviđa da djeca idu zajedno u školu, uz odvojeno pohađanje nacionalne grupe predmeta, novinarka mu je propustila postaviti ključno pitanje: zbog čega oni u ministarstvu nisu izradili potpuno zajednički program i te grupe predmeta i tako omogućili da ona djeca koja to žele pohađaju nastavu u potpunosti zajedno.

PLUS SEDMICE:

Riječ je definitivno o prilogu s tuzlanskih radničkih prosvjeda i razgovoru s Hasanom Užičaninom, i to ne samo zbog životnosti priloga nego i zbog činjenice da je Užičanin dobio priliku da kaže suštinski bitnu stvar, kako radnici ne žele milostinju, ni pomoć, nego samo pravo na rad.

MINUS SEDMICE:

U ovoj kategoriji konkurencija je bila jaka, no u užem izboru između izravnog uključivanja u govor Milorada Dodika i priloga koji je de facto neskriveno izreklamirao jednu farmaceutsku kuću i njezin proizvod, ipak se odlučujem za ovo potonje.

Ocjena sedmice: 5

FACE TV: Kao najgore izdanje HRT-a
22. – 28. novembar 2014.

NEPODNOŠLJIVA KOLIČINA KIČA: Emitiranjem dnevnika od 25. novembra FACE TV je praktično samu sebe skinula s liste ozbiljnih televizija, koje kreiraju odmjeren i profesionalan informativni program. Što je velika šteta, jer ništa u prethodnim tjednima nije davalo naznaku onoga čemu smo kao gledatelji svjedočili tog dana.

Iako nitko ne spori da je Dan državnosti datum čije obilježavanje treba imati relevantnu minutažu u svakom dnevniku koji drži do sebe, ono što nam je urednica i voditeljica Naida Pekmezović prezentirala tog dana predstavlja nepodnošljivu količinu kiča, patriotskog patosa, prijetećih poruka koje tendiraju stvaranju homogeniziranog društva posvećenog kultu države i, sve u svemu, iskazuje jedan totalitarni refleks kakav je, recimo, konstantno emitiran na Hrvatskoj televiziji devedesetih godina. Od emitiranja patriotskog spota sa nizom općih mjesta i nebrojenim kadrovima male djece, preko uporno duge snimke primanja u Predsjedništvu s himnom u pozadini, puštanjem Pejakovićevog recitala o Bosni, kroz poruke neimenovanima kako je za razliku od njih, značaj današnjeg datuma poznat pravim Bosancima i Hercegovcima, koji znaju da BiH postoji i da će postojati, do višestrukih ukazanja sarajevskog gradonačelnika Komšića, sve je u ovom dnevniku bilo posvećeno pozivima na jedinstvo i nekakvu odanost državi. Sa čime bi, čak i ako zanemarimo nisku produkcijsku razinu cijele te priče, svaki slobodan građanin, svake zemlje na svijetu, imao ozbiljnih problema.

NESNOSNI KULT DRŽAVE: Stoga je pravo pitanje koje bi se urednici Pekmezović trebalo uputiti nakon ovog dnevnika sljedeće: Koja je konceptualna razlika u njegovanju kulta države u ovom slučaju od istih takvih praksi u susjednim državama?

Težak dojam ovog dnevnika, koji se dao naslutiti još u dnevnicima Srđana Kureljušića, od 23. i 24. novembra, nije uspio popraviti ni povratak na nekoć iskazanu razinu u dnevnicima Erne Saljević, emitiranim do kraja tjedna. No, neovisno od navedenog, dnevnik FACE TV-a ipak je 26. novembra emitirao jako dobar, nepotpisan prilog o seminaru posvećenom etici i profesionalizmu u domaćem novinarstvu, organiziranom od strane Vijeća za štampu. Pri čemu kao posebnu kvalitetu priloga treba izdvojiti razgovor sa studenticama iz svih krajeva zemlje, da bi 27. novembra bio emitiran još bolji prilog posvećen tuzlanskim prosvjedima radnika Aide.

Ako bismo u nečemu ipak trebali tražiti naznaku uklanjanja do sada uočenih nedostataka, našli bismo ih u povratku kulturnih tema u dnevnik.

PLUS SEDMICE:

Prilog o radničkim prosvjedima iz Tuzle, s naglaskom na momenat u kojem radnici ispred zgrade ministarstva slušaju službeno priopćenje i jasno iskazuju želju da ih se tretira kao ljude s dostojanstvom i omogući im se spajanje radnog staža za proteklih 18 godina.

MINUS SEDMICE:

Dnevnik emitiran 25. novembra u cjelini je bio demonstracija toga kako ne treba raditi dnevnik. U toj emisiji je bilo svega, od neumjerene količine kiča do raznih recitala i podilaženja svim vrstama emocija.

Ocjena sedmice: 3

                                 Komparativna analiza

Prvi put u posljednje vrijeme, dnevnik TV 1 bio je znatno bolji od onoga Face TV-a. Jer u svjetlu dnevnika Face TV-a od 25. novembra, čak se i nabrojeni propusti s TV 1 čine kao dječja igra. Uzmemo li samo primjer obrade teme Dana državnosti i godišnjice ZAVNOBiH-a, lako bismo došli do zaključka kako je ta tema, čak i pored svakog izostanka kontekstualizacije tog datuma i svojevrsnog revizionističkog pristupa toj temi, i dalje bolje obrađena od načina na koji je to urađeno na Face TV-u.

S druge pak strane, oba dnevnika iskazala su neumjerenu fasciniranost formiranjem vlasti u RS-u, pitanju povratka Vojislava Šešelja iz Haaga te vanjskopolitičkim odnosima Bosne i Hercegovine i Europske unije. Sve u svemu, jako loš tjedan za obje televizijske kuće.

Preuzeto sa Analiziraj.ba

(zurnal.info)