TV 1: Teror crne hronike
Od 3. do 7. novembra 2014.
KO PREŽIVI UBOJSTVO, POSLIJE MOŽE ŠTA HOĆE: Nakon što gledatelj čitavu sedmicu odgleda dnevnike TV 1, nikako se ne može oteti dojmu da svim kvalitetama usprkos, imaju jednu nepopravljivu manu, ugrađenu u sistem. Naime, jedini dan u sedmici u kojem dnevnik ove televizije nije počeo izvještajima iz crne kronike bila je srijeda, peti novembar.
Takav pristup glavnoj informativnoj emisiji, u kojem se redovito prvih nekoliko minuta potroši na ubojstva, detaljne opise prometnih nesreća, sudske presude za silovanja i teški kriminal te krajnje neprimjerene snimke unesrećenih, znatno utječe na činjenicu može li se informativnu emisiju ove televizije doživljavati ozbiljno.
A NAKON TABLOIDNOG MUČENJA, PRAVI DNEVNIK: Što je zapravo šteta, s obzirom da oni koji uspiju izdržati to bespotrebno tabloidno mučenje na početku imaju priliku odgledati sasvim korektan, na trenutke i odličan dnevnik, koji problematizira bitne društvene i političke teme. Dvije teme, koje su pored vijesti iz crne kronike dominirale dnevnicima TV 1, odnose se na slaganje postizbornih koalicija i sve brojnije radničke prosvjede diljem zemlje.
RADONČIĆ POKVARIO KVALITETNO NOVINARSTVO: U pogledu obrade političkih pregovora, primjetan je svakako trud novinara da naprave korektne i kvalitetne priloge, u čemu uglavnom uspijevaju. S gotovo svih pregovora, u izvještajima su jasno prikazani konteksti razgovora, ali i glavni naglasci iz izjava aktera koji su pregovarali.
Na taj način gledatelji su jasno informirani o stvarnim političkim odnosima u zemlji, bez da im se sugerira bilo kakva simpatija od strane urednika i novinara ovog dnevnika. Kad se tome pridoda i, u prilogu o prijedlogu Europske unije za BiH, efektno ugrađena snimka na kojoj o referendumu jedan pored drugog daju izjavu Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, dobijemo kvalitetno obrađene ključne političke teme iz protekle sedmice.
No upravo na tom mjestu bilježimo i najveći gaf sedmice, kada se, nakon tog priloga, tematizirajući prijedlog Berlinske inicijative, pojavi prilog o tome kako je u Sarajevu, na tu temu, s ambasadorima Njemačke i Velike Britanije te s otpravnikom poslova Ambasade SAD-a razgovarao predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić. Pored činjenice da to jednostavno nije ni po čemu relevantna vijest, prilog uopće nije smontiran, umjesto čega vidimo niz slika Radončića na kauču pored ambasadora. S kojim razlogom se ovaj propagandni pamflet našao u dnevniku, znaju valjda samo urednici.
A GDJE SU PITANJA ZA NADLEŽNE? Što se tiče problematizacije radničkih prosvjeda, ti prilozi su, s jedne strane, napravljeni kvalitetno i s jakim dramaturškim nabojem kad je riječ o vizuri radnika, no, s druge strane, u gotovo svim slučajevima izostala su pitanja nadležnima protiv kojih se demonstriralo, dakle, predsjednicima lokalnih vlada i sudskih vlasti. Iz ovog tematskog bloka, svakako je najefektnija bila snimka radnika Aide koji su u jednom od tuzlanskih lokala blokirali ministre Kantonalne vlade.
PLUS SEDMICE:
Ovdje svakako treba navesti prilog Ane Buntić posvećen odluci Vrhovnog suda kojom je praksa dvije škole pod jednim krovom proglašena diskriminirajućom. Novinarka je do kraja kontekstualizirala tu presudu, prikazala specifične slučajeve u Stocu i Čapljini kojih se presuda tiče te razgovarala sa svim relevantnim akterima.
MINUS SEDMICE:
Riječ je o prilogu emitiranom petog novembra, u kojem uz nizanje fotografija gledatelji bivaju obaviješteni o tome kako je Fahrudin Radončić održao sastanke sa ambasadorima ili otpravnicima poslova o Berlinskoj inicijativi. S obzirom da je riječ o predsjedniku jedne partije, nije jasno zbog čega je takav prilog, k tome prilog koji ne postoji kao video, emitiran.
Ocjena: 6
FACE TV: Još kad ne bi bilo promocije
Od 3. do 7. novembra 2014.
KOMPLETNA OBRADA GLAVNE TEME: Dnevnike Face TV-a u proteklom tjednu karakterizirala je relevantnost tema, njihova temeljita obrada, izostanak bilo kakvih populističkih nakana i, generalno gledajući, izraziti profesionalizam napravljenih priloga.
Specifičnost dnevnika ove televizijske kuće krije se ponajprije u definiranju glavne teme dana, koja onda biva kompletno i iz svih perspektiva obrađena, s velikim nosivim intervjuom čitave emisije. Ti intervjui, bilo da su rađeni izravno u studiju ili pak unaprijed snimljeni, u pravilu su suvisli i koncentrirani na sadržaj. Takav zaključak može se donijeti neovisno o tome da li je bilo riječi o intervjuu veleposlanika Velike Britanije Edwarda Fergusona ili albanskog premijera Edija Rame.
Samim tim je i šteta što je inače dobro vođeni intervju s Nerminom Kapetanović, o stanju dječjih prava u Bosni i Hercegovini, na kraju skrenuo u njezinu promociju vlastite stranke i same sebe, što je bilo vidljivo u tvrdnji kako je vlastitim zalaganjem spriječila izbacivanje zemlje iz Vijeća Europe.
SVE PO PRAVILIMA SLUŽBE: Politički prilozi koji su bili posvećeni formiranju vlasti u zemlji odrađeni su profesionalno, s maksimalnim prostorom ustupljenim svim akterima u pregovaračkim procesima, ali i uz suvislu i upućenu najavu same voditeljice Erne Saljević uoči emitiranja priloga.
KONAČNO I DRUGA STRANA: Pored iscrpne obrade aktualnih političkih previranja ili radničkih prosvjeda, kod kojih su kontaktirani i oni protiv kojih se štrajka i demonstrira, dnevnik FACE TV-a ukazao je i na apsurdnosti u pravosudnom sustavu zemlje putem priloga o odluci Ustavnog suda da ne prizna SDP BiH za pravnog nasljednika SK BiH, a sve u vezi zahtjeva za ulaskom u posjed zgrade u centru Banje Luke.
KVALITETNA OBRADA: Kao paradigmatski primjer kvalitetne obrade teme može se izdvojiti prilog o Berlinskoj inicijativi, emitiran šestog novembra, u kojem je sama inicijativa detaljno predstavljena, nakon čega su objavljene kratke izjave svih sudionika rasprave, te već spomenuti intervju s Edwardom Fergusonom.
PLUS SEDMICE:
Iako je s obzirom na generalnu kvalitetu dnevnika bilo teško odabrati jedan prilog koji bi trebao biti istaknut, vrijedilo bi izdvojiti prezentaciju Berlinske inicijative Njemačke i Velike Britanije, zahvaljujući kojoj su gledatelji do u detalje upućeni u njezin sadržaj.
MINUS SEDMICE:
Dnevnicima FACE TV-a bilo je teško naći neku ozbiljniju zamjerku, pa stoga kao nepotreban moment ostaje otklizavanje razgovora sa Nerminom Kapetanović u samopromociju, bez reakcije voditeljice.
Ocjena: 9
...
KOMPARATIVNA ANALIZA
Unatoč tome što bi generalni zaključak o poštovanju profesionalnih standarda na obje televizije mogao izdržati svaku ocjenu, činjenica je da su dnevnici FACE TV-a znatno kvalitetniji od onih TV1. I to iz nekoliko razloga.
Za razliku od očitih tabloidnih refleksa na TV1, FACE TV-u ne događaju se teme koje nisu relevantne ili imaju senzacionalistički ton. Pored toga, u samoj obradi tema, koje im se umnogome preklapaju s obzirom da su obje bile snažno koncentrirane na postizborni pregovarački proces, radničke demonstracije i Berlinsku inicijativu, FACE TV je svaku od navedenih tema znatno studioznije obradila, za što je dovoljno pogledati prilog o Berlinskoj inicijativi ili pak o radničkim demonstracijama u Tuzli, s obzirom da su njihovi novinari kontaktirali i predstavnike vlasti.
Preuzeto sa Analiziraj.ba
(zurnal.info)