Udruženi ljevičarski poduhvat: Ujedinjenje po diktatu(ri) Zlatka Lagumdžije

Priču o ujedinjenju ljevice prvi je plasirao onaj koji je ljevicu i odveo u propast. Kada je pod pritiskom članstva, nakon 17 godina i izgubljenih 200 hiljada glasova, morao odstupiti s mjesta predsjednika SDP-a, Zlatko Lagumdžija je, sredinom oktobra 2014. godine, pozvao lidere svih lijevih stranaka da budu „ujedinjeni“. 

ZLATKO

Nove ljevičarske vedete opčinjene selfijima sigurno se ne sjećaju novembra 2002. godine kada je profesor Nijaz Duraković prorekao sudbinu bh. socijaldemokratije.

„Dajem neopozivu ostavku na članstvo u SDP-u, na članstvo u Predsjedništvu, i neka vam je sa srećom. Izaberite kako ste režirali. Izaberite Lagumdžiju i time ćete sahraniti SDP na ovim prostorima“, kazao je tada profesor  Duraković.

Na istom tom, vanrednom konresu SDP-a, stranku su napustili Ivo Komšić, Nijaz Skenderagić, Sead Avdić, Sejfudin Tokić, i Nermin Pećanac. No, Lagumdžija je ostao. Onda je, deceniju kasnije, Željko Komšić naputio SDP, a Lagumdžija je, opet, ostao. Nezadovoljstvo Lagumdžijinom vladavinom, što direktno, što indirektno,  na ljevici je stvorilo  SDU, BH demokrate, DF, GS i donekle Našu stranku čiji je kadar Predrag Kojović, prije formiranja NS-a, još 2007. godine napisao tekst pod naslovom „Zlaja, podnesi ostavku“. 

Zlaja, naravno, nije podnio ostavku. Došao je na vlast, proizveo Nermina Nikšića, Elvedina Grabovicu, Zukana Heleza, Ensada Karića, Envera Bijedića...  Povjerenje birača nije iskoristio ni on, ni njegovi kadrovi. Sa 300 hiljada glasova, Lagumdžijin SDP pao je na stotinjak hiljada. I Lider, kako sebe voli zvati, bio je primoran da ostupi. Dan poslije, pozvao je na ujedinjenje ljevice. I, praktično, od tada on dirigira priču o ujedinjenju koristeći sujetu lidera DF-a i političku nesposobnost predsjednika SDP-a.  Predsjednici ostalih stranaka su, manje-više, nebitni.

NERMIN

Nermin Nikšić jedinstven je slučaj u demokratskom svijetu. Samo je on mogao postati predsjednik stranke nakon što je ta ista stranka doživjela debakl tokom njegovog premijerskog mandata. I sada bi on trebao biti alternativa. 

Uže rukovodstvo SDP-a predstavljaju: 

Predsjednik SDP-a pod istragom zbog nenamjenskog trošenja novca od poplava. 

Njegov prvi saradnik Zukan Helez pravosnažno osuđen zbog nasilničkog ponašanja. 

Njegov drugi saradnik Enver Bijedić pod istragom zbog sumnjiih poslova u cestogradnji. 

Njegov treći, i najbitniji, saradnik je Elvedin Grabovica. I tu počinje i završava priča o ljevici. Grabovica nikad nije prestao slušati upute Zlatka Lagumdžije, a Nermin Nikšić zbog zajedničkih  sumnjivih poslova ne smije se riješiti Grabovice. 

Lagumdžija, tako, na twitteru napiše da „samo kvaran um“ može predložiti ujedinjenje ljevice tako što će predsjednici svih stranaka odstupiti i formirati novu stranku, pa Nermin Nikšić dan poslije saopći isto i odbije prijedlog DF-a. 

Iz čega se vidjelo ko, zapravo, upravlja SDP-om. Čim je neko bitno stranačko pitanje, Saša Magazinović šuti, Damir Mašić ne najavljuje nikakve aktivnosti na twitteru, Rusmir Mesihović izbjegava javnost, a Vojin Mijatović se bavi fotografisanjem po sarajevskim kafanama za potrebe Vukova sa Drine. I odluku, jasno, donosi Lagumdžija, poruku prenosi Elvedin Grabovica, a samo je objelodanjuje Nermin Nikšić koji baš i ne upravlja SDP-om.

ŽELJKO

DF-om, istina, ne upravlja niko. Ili rijetko ko. Stranački organi zasjedaju, uglavnom, po kafanama, a članstvo im je, manje-više, po drugim strankama. U TK više nemaju zastupnika, a imali su četiri. U Kantonu Sarajevo interese DF-a zastupa samo Bibija Kerla, a bilo ih je šestoro.  U Parlamentu BiH šef Kluba je podnio je ostavku na sve stranačke funkcije. I šta je još samo ostalo? Sujeta Željka Komšića.  S kojom se ponovo, iz sjene, poigrava Zlatko Lagumdžija. 

Samo, izborni krah ovaj put platit će Komšić i Nikšić. Što će značiti ponovni povratak – Lidera.  

(zurnal.info)