Maske su konačno pale: Uloga Rusije u rušilačkoj ofanzivi Milorada Dodika

Lider SNSD-a Milorad Dodik je u drugoj polovini ove godine krenuo u politički presing sa nesagledivim posljedicama za Bosnu i Hercegovinu. Njegovo proglašavanje „samostalne Republike Srpske u dejtonskoj Bosni i Hercegovini“ podrazumijeva prvenstveno povlačenje saglasnosti na formiranje Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Obaveštajno-sigurnosne agencije BiH i ostalih institucija koje, po njegovom tumačenju, nisu predviđene Dejtonskim sporazumom. Prvi konkretni potez bio je ukidanje nadležnosti Agencije za lijekove BiH, sa rokom odgode od 6 mjeseci.

Formalni povod bila je odluka bivšeg Visokog predstavnika Valentina Inzka da posljednjih dana mandata iskoristi ovlasti te u Krivični zakon „ubaci“ i odredbe kojima se kažnjava negiranje genocida u Srebrenici, a dodatni razlog je i odluka Ustavnog suda BiH da su šume u BiH imovina države, a ne entiteta. Ali, sigurno je da Dodik ne bi pokrenuo svojupolitičku avanturu da nema saglasnost Ruske Federacije, koja igra svoju uobičajenu „igru“ posljednjih 15 godina kada je Bosna i Hercegovina u pitanju - poziva na očuvanje cjelovitosti države dok daje punu podršku samostalnosti entiteta Republika Srpska.

„Vrlo je važno da svaka zemlja odredi sebi svoju sudbinu, isto je razborito biti sumnjičav prema ljudima izvana koji žele da vam kroje sudbinu. Mislim da velike sile  strateški ne žele da mijenjaju sistem nego da ga destabiliziraju prikazujući sebe kao arbitra promjena i to je vrlo opasno bez obzira o kojoj se zemlji radi. U tom smislu, smatram da glavna stvar o kojoj treba voditi brigu jesu ljudi koji pokušavaju destabilizirati vašu državu i onda nude pomoć u stabiliziranju iste“, kaže za Žurnal prof.dr. Margaret Pierce, koja je boraveći u Armeniji imala neposredno iskustvo sa metodama ruskog uticaja na dešavanja u određenoj državi.  

^{Margaret Pierce}

Rusko ministarstvo vanjskih poslova saopštilo je da je zabrinuto zbog napetosti koja stvara potencijalnu prijetnju stabilnosti i bezbjednosti u Bosni i Hercegovini i na cijelom Balkanu. Ponovo je uzročnik zabrinut zbog ekskalacije problema. Naravno, Rusija je jasno rekla čiju stranu podržava.
„Sa svoje strane naglašavamo kategoričnu neprihvatljivost i očiglednu antidejtonsku prirodu politike demonizacije srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koju provode određene unutrašnje bosanskohercegovačke i vanjske snage sa istrajnošću dostojnom boljeg korištenja. Smatramo potrebnim upozoriti da ovakva provokativna linija vodi ka najnegativnijim posljedicama. Odgovornost će snositi isključivo njeni stvaraoci. U sferi međunarodnih odnosa, prijetnje upotrebom jednostranih sankcija su nezakonite i nedostojne“, navedeno je iz MVP Rusije.

^{Valentin Inzko i Christian Schmidt}

Dodik je zvanično pristao na produženje mandata EUFOR-a u BiH, no iz njega progovara prethodna saglasnost Rusije, koja zauzvrat traži uskraćivanje mandata novom Visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu ili kao kompromisno rješenje potpuno ukidanje bonskih ovlasti. Prva sedmica novembra, kada bi Schmidt trebao da podnese izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a pokazaće rezultate političke borbe Rusije sa SAD-om i evropskim zemljama koje žele sankcionisati Dodika i njegovu politiku. Posebno je pitanje koliko se zakašnjelo sa konkretnim potezima nakon godina više ili manje otvorenih prijetnji da će Republika Srpska krenuti putem samostalnosti, u ili izvan Bosne i Hercegovine.

Prijatelj svih predsjednika Srbije

Još prije petnaest godina Milorad Dodik je stao u neskrivenu službu interesa Ruske Federacije i Srbije. Povratkom na vlast u Republici Srpskoj početkom 2006. godine SNSD je, čitaj Dodik, osigurao dva krupna ekonomska ustupka svojim mentorima. Posljednjih dana te godine Narodna skupština i Vlada RS su dale saglasnost za privatizaciju naftne industrije Republike Srpske, koja će potom pripasti ruskoj kompaniji NeftGazinKor, te prodaju Telekoma Srpske čijih je 65 odsto državnog kapitala prodano Telekomu Srbije, o čemu je Žurnal iscrpno pisao.

Predsjednik Vlade Srbije tada je bio Vojislav Koštunica, poklonik i ruske i politike Srpske pravoslavne crkve.

„Kao predsednik SRJ, a potom kao premijer Srbije u dva mandata, Vojislav Koštunica je  vodio politiku vezivanja za Rusiju, što je došlo do izražaja posebno tokom 2006. godine kada je i javno izneta teza o neutralnosti Srbije sa osloncem na Rusiju. Tada dolazi i do njegovog napuštanja strategije o približavanju Srbije EU, što se završilo njegovim odbijanjem sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji sa EU decembra 2007. godine. Za takvu odluku poslužilo mu je kao argument uslovljavanje EU punom saradnjom Srbije sa Haškim tribunalom. To se poklapalo sa ruskim povratkom na međunarodnu scenu kao važnom energetskom silom u čemu je Srbija bila tek, u datom momentu, važan  adut“, piše 2008. godine Sonja Biserko u tekstu "Uloga Rusije i njen uticaj na Balkanu".
.
U Koštunicinom mandatu ruska kompanija Gaspromnjeft kupuje Naftnu industriju Srbije po ekonomskim parametrima daleko ispod cijene. Rusija je povezala Koštunicu i Dodika ne samo sa ekonomskim uplivima u Srbiju i BiH preko njenog entiteta Republike Srpske. Dodiku to nije bio problem, jer je ionako stekao reputaciju prijatelja svih predsjednika Srbije, bez obzira na politička uvjerenja, od Slobodana Miloševića do Aleksandra Vučića.

Postoje tumačenja da je upravo Koštunica, kao doktor pravnih nauka koji je svojevremeno kao asistent izbačen sa fakulteta jer je kritikovao Ustav SFRJ, dao Dodiku upustva kako da derogira državne institucije. „Zaboravi duh Dejtona, to u pravu ne postoji, drži se slova  Sporazuma“, bila je Koštunicina poruka koju Dodik počinje implementirati u praksi, za što je odmah dobio i podršku Rusije.

„Rusija se zalaže za striktno sprovođenje Dejtonskog sporazuma i smatra da je međunarodna zajednica obavezna da poštuje Dejtonski sporazum u potpunosti, ne dozvoljavajući promjenu uređenja ustanovljenog u Dejtonu na bilo koji način osim onog koji je predviđen Ustavom,“ počeo je otvorenije izlagati politiku Rusije njen tadašnji ambasador u BiH Konstantin Šuvalov.

Ohrabren tim izjavama Dodik tada počinje javno govoriti da Republici Srpskoj trebaju biti vraćene sve nadležnosti koje su prenesene na nivo zajedničkih institucija. Prvo mu je i tada na udaru bilo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH. Prema pisanju Milana Ljepojevića u knjizi „Dodik čuvar Srpske“ tadašnji predsjednik RS Milan Jelić od Vlade ovog entiteta traži da pred ustavnim sudom RS pokrene postupak za ocjenu ustavnosti svih zakona kojima su nadležnosti sa entiteta prenesene na BiH.

Prepoznaje Dodik i „potencijal“ HDZ-a BiH odnosno čelnika stranke Dragan Čovića, kojem još 2007. godine poručuje da nema ništa ni protiv trećeg entoteta u BiH.

„Spreman sam da podržim realne zahtjeve hrvatskih političkih predstavnika, uz preduslov nedodirljivosti Republike Srpske,“ bio je Dodikov „mamac“ za savezništvo sa HDZ-om i uvlačenje ove stranke pod „rusku šapu“.

Tadašnji novi ambasador Ruske Federacije u BiH, Aleksandar Bocan Harčenko neskriveno počinje kampanju kojom Rusija traži da se Visokom predstavniku ukinu bonska ovlaštenja, a OHR transformiše u Kancelariju specijalnog predstavnika EU.  

Dodik koristi uspavanost međunarodne zajednice

Rusija moć na međunarodnom planu, prije svega u Evropi, bazira na opskrbi gasom i naftom, što nabolje pokazuje aktuelna energetska kriza. Nakon suspenzije SNSD-a iz Socijalističke internacionale, Dodik odlazi u Moskvu na kongres „Jedinstvene Rusije“, partije Vladmiria Putina, kako bi ozvaničio saradnju koja će narednih godina biti višestruko potvrđena, te proširena i na HDZ BiH.

„Nisu samo Srbi oni na koje Rusija pokušava utjecati. Rusija već dugi niz godina aktivno podržava hrvatske tvrdnje o diskriminaciji i njihove zahtjeve za trećim administrativnim entitetom. Dragan Čović, bivši član Predsjedništva BiH i trenutni lider Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), nastavlja se udvarati ruskim zvaničnicima koji već dugo podržavaju stvaranje trećeg entiteta i protive se članstvu BiH u NATO-u", piše o značaju ruskog prisustva u Bosni i Hercegovini krajem 2020. godine magazin Foreign Policy, kritikujući Evropsku uniju i Sjedinjene Američke Države zbog nedovoljne uključenosti u političke tokove i reformske procese u BiH.

^{Milorad Dodik i Vladimir Putin}

Djelovanja na liniji Moskva - Beograd - Dodik - Čović postaju sinhronizovana. Ništa nije slučajno. Primjera radi, krajem 2020. godine uoči posjete ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, Dodik odlazi u posjetu predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću, a potom vodi Dragana Čovića kod Aleksandra Vučića.

^{Aleksandar Vučić i Dragan Čović}

Sve se ponavlja godinu kasnije, u vrijeme najnovije ofanzive na suverenost Bosne i Hercegovine koju provode Dodik i Čović uz podršku Rusije - Milanović ponovo u Zagrebu prima Dodika, a Vučić dočekuje Čovića. Za to vrijeme Rusija i dalje odbija priznati legitimitet Visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojeg u saopštenju iz ruske ambasade u BiH nazivaju „takozvanim Visokim predstavnikom“.

^{Dragan Čović i Bakir Izetbegović}

Lideru Stranke demokratske akcije Bakiru Izetbegoviću, koji u jeku političke krize najavljuje turneju i susrete sa bh. dijaporom, trenutno je glavna preokupacija novi izborni zakon, kojeg HDZ BiH uz podršku Milorada Dodku pokušava postaviti kao jedan od uslova stabilizacije političkih prilika.

„Onoga trenutka kada se Dodik složi s nečim vi znate da iza toga stoji Rusija. Republika Srpska i Srbija nisu ništa drugo nego proxy (posrednički poslužitelj), one se bore za interese Rusije. Rusija je stara i drevna zemlja i ona zna kako se igra. Njen jedini cilj je da destabilizira, nadajući se da će se dugoročno gledajući BiH sama od sebe srušiti. Rusija nastavlja igru, ona nije toliko vidljiva jer drugi rade to, pojedini emisari koji su došli i prošli prije svega kao predložak  nacionalističke Hrvatske“, stav je sociologa Seada Pašića.

^{Sead Pašić}

I dok predsjednik Hrvatske Zoran Milanović uporno daje legitimet ruskom „igraču“ Dodiku pristankom na susrete u Zagrebu, Hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) u svom izvještaju za 2020. godinu označava Rusiju kao faktor nestabilnosti na ovom području.

"Cyber-napadi, posebno oni iz Rusije i Kine, mogu nanijeti štetu Hrvatskoj, dok koncept takozvanog "srpskog sveta" plasiran iz Srbije i poduprt iz Rusije dodatno destabilizira Zapadni Balkan", navedeno je u izvještaju.

Uzaludna ranija upozorenja

Portal Žurnal je u seriji tekstova prethodnih godina pisao o narastajućem uticaju Rusije u BiH, od uticaja na pravosudni sistem, na proces izmjena izbornog zakona, neizostavno i na sigurnosno-obavještajni sistem, potom onaj realiziran putem humanitarnih organizacija i raznih udruženja, a sve zarad održanja (i) ekonomskih interesa poput otvaranja tržišta lijekova čak i za neispitane lijekove iz Rusije.

Srđan Sušnica, banjalučki pravnik, kulturolog i političi analitičar je upozoravao da režim Republike Srpske pod paskom Rusije i Srbije priprema sukob, čiji je primarni cilj osvajanje preuzimanje svih državnih ingerencija. Zbog prijetnji, Sušnica je u međuvremenu morao sa porodicom napustiti BiH.

“Godinama postoji sinhronicitet između Dodikovih provokativnih i destabilizirajućih poteza u BiH i njegovih konsultacija sa ruskim zvaničnicima. Tako je djelovanje Dodikovog režima u vezi sa izborom novog Visokog predstavnika u BiH u potpunosti dio ruskih napora u diskreditaciji i pasivizaciji uloge i značaja OHR-a i Visokog predstavnika, ali i zapadnih aktera u BiH, prije svega NATO i SAD-a. (...) Dodik je trabant i serviser politika Kremlja i zvaničnog Beograda. Nedavno su i ruski ambasador u BiH i predsjednik Srbije dali slične izjave na Dodikove najave da će, čak i nasilnom pobunom, „vratiti“ vojsku i druge državne nadležnosti BiH u mandat RS-a. (...) Sva ta podrška Dodikovim udarima na ustav i mir u BiH je u funkciji stvaranja „nove normalnosti“ i nametanja „novih dogovora“. Kremlj i Beograd na entitet RS gledaju kao na „državu“, a na BiH kao na uniju dvaju država, izjavio je nedavno Sušnica za beogradski „Danas“.

Nema sumnje da je Rusija učinila sve da direktno ili preko Srbije zadrži uticaj na politička dešavanja u Bosni i Hercegovini, što u praksi znači održavanje ili pojačavanje tenzija koje su dovele čak i do priče o novom oružanom sukobu na ovom prostoru. Za to vrijeme, na terenu je situacija nepromijenjena.

Aktuelni ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov prisustvuje svečanosti u selu Ritešići nadomak Doboja, dajući podršku izgradnji Srpsko-ruskog duhovnog centra i manastira Svete Matrone Moskovske, o čemu je Žurnal svojevremeno pisao. Rusija po svemu sudeći nastavlja ono što je godinama prije započela uz svesrdnu pomoć Aleksandra Vučića, Milorada Dodika, a potom i Dragana Čovića, a to je učiniti sve da Bosnu i Hercegovinu prije svega zaustavi u namjeri priključenja NATO-u. Sve ostalo je nevažno.

(zurnal.info)