Istražujemo
KAKO VJEROVATI VLADI: Veći mi je tlak nego penzija!
Protesti penzionera ispred zgrade Federalne vlade okončani su obećanjem federalne vlade da će ispuniti njihove zahtjeve, koje se u suštini svode na samo jedno: obezbjedite da ne budemo socijalni slučajevi. Malo ko u to vjeruje
Nije ih bilo najavljenih petnaest hiljada, ali jeste dovoljno da upute poruke očaja aktuelnim vlastima. Bili su na protestima penzioneri iz cijele Federacije. Doboj Jug, Grude, Mostar, Zenica, Tuzla.
Nezadovoljstvo socijalnim statusom izrazili su porukama putem transparenata, negodovanjem i zvižducima, pa i čelnicima svojih udruženja.
„ Ma kako ću biti zadovoljna, trebam živjeti sa 380 maraka, da nam nije djece skapali bi, ni kruha ne bi imali,a kamoli nešto dalje,“ kaže nam Seida Hukić iz Sanskog Mosta.
„Dosta je bilo ovog svega. Ovo je došlo do kraja, ovo što oni rade je samo predizborni trik, to ništa nama ne znači. Ovo 10% ni za 5 godina se neće riješiti, ni zakon ni povećanje,“ dobacuje njen saputnik.
„Neka dođu i zajedno s mojom obitelji preživti sa 350 maraka, neka onda kažu da nema povećanja,“ tako priča penzionerka iz Gruda.
„Veći mi je tlak, nego penzija“, dobacuje njena prijateljica.
Nema mnogo razlike u njihovim iskazima o teškom životu i nepravdi u koju mnogi od njih zapadnu nakon 40 godina rada. Sve to pod uslovom da dočekaju prvi ček, ukoliko im je uplaćen staž. Posljednji na proteste pristižu penzioneri iz Jajca. Jedan od njih posebno plijeni pažnju. U ruci drži zastavu SFR Jugoslavije.
„Dok je ovoga bilo Bogovi su hodali po zemlji. Ova situacija nije ni za budale, a kamoli za malo pametne ljude. Nemam riječi za ove, koji vode ovo, to nisu ljudi, to ne liči ni na šta,“ nostalgično priča Šefik Saračević.
Protestovali su ne samo zbog niskih penzija, nego i neadekvatne zdravstvene zaštite. Ne vjeruju uvjeravanjima federalnog premijera da će novi zakon biti „moderan, u skladu sa evropskim principima“, kako ga najavljuje Fadil Novalić. Prilazi nam jedna od starijih gospođa. Ne želi reći ime niti se fotografisati, traži samo da zabilježimo njene riječi.
„ Ja sam došla ovdje da učestvujem u dizanju glasa, ne samo protiv penzije, protiv visine penzije nego protiv nepravde u ovoj zemlji. Ovo će sve ovako potrajat dokle god je konstitutivnosti naroda. Ja ne spadam u konstituivne narode. Došla sam iz nezadovoljstva jer su penzioneri i drugi obični ljudi na najdonjoj ljestvici ovog društva,“ rekla je ova građanka Sarajeva.
Smjenjuju se govornici, uglavnom predstavnici regionalnih udruženja penzionera. Potom delegacija ulazi u zgradu federalne vlade na pregovore.
Ispred zgrade već četiri mjeseca protestuju demobilisani borci, u svom su privremenom šatorskom naselju. Oni pak žele da dobiju makar i minimalnu penziju.
„ Penzioneri i imaju i nekakva primanja, a mi nemamo nikakva. Mi smo borci demobilisani,koji su bili od početka do kraja u odbrani ove zemlje tokom agresije, međutim ostali smo bez ikakvih primanja,“ horski objašnjavaju.
Pregovori su završeni. Penzionerima koji su to postali do 31.8.1998. godine obećano je uvećanje za 10 posto. Onima penzionisanima od 1998. do 2008. biće 5 posto. Za bilo kakvo drugo povećanje novca kažu iz Vlade, nema. Sada je sve do federalnog parlamenta koji treba usvojiti novi zakon. Prosvjednici su potom krenuli svojim kućama. Do daljnjeg dobijaće iste čekove, iste iznose. Uglavnom polutiho izražavaju nezadovoljstvo. Ni sa ovim povećanjima, život im bolji neće biti. Slušamo komentar na rastanku :
„Nema od ovih ništa, doviđenja do narednih protesta, za one koje prežive...
(zurnal.info)
