U ovom tekstu govorimo o Zakonu o javnom redu i miru (ZJRM) u RS-u koji je prošle sedmice izglasan u Narodnoj skupštini. Vlada je pripremila zakon, parlament je usvojio, a predsjednik, kao što je poznato, “poštuje skupštinsku većinu”.
Koji su argumenti zagovornika zakona koji je internet i društvene mreže uveo u javni prostor i predvidio novčane i zatvorske kazne za nove propisane prekršaje?
“U Republici Srpskoj nema ograničenja slobode govora, ali se ne smije zloupotrijebiti bilo koji oblik komunikacije”. To kaže predsjednik u prvoj rečenici nakon što je Zakon o javnom redu i miru izglasan.
O ograničenju slobode govora – kasnije. Prvo o zloupotrebama komunikacija.
One su zaista moguće na internetu i na društvenim mrežama. Takva krivična djela nisu nepoznata, počev od pedofilije, govora mržnje do terorizma ili trgovine drogom. Ali, to i nije sporno. Ako su posljedica zloupotrebe zaista krivična djela, pravosuđe ništa ne sprečava da i danas procesuira i istraži sve tragove kriminala, uključujući i društvene mreže. U krivičnim zakonima u BiH, kao i u RS-u, ne spominju se, istina, ni internet a ni društvene mreže, ali oni se ni ne isključuju. Ni u našim zakonima o zaštiti od klevete također se ne spominje internet, ali je ipak bilo nekoliko sudskih postupaka za klevetu u online medijima.
S druge strane, neki krivični zakoni u svijetu navode i društvene mreže i internet u spisku mjesta na kojima se mogu izvršiti krivična djela. Hrvatska je takav primjer u našem okruženju od 2013. godine. U njenom KZ je precizirano da se to odnosi na kaznena djela uvrede, javno sramoćenje, klevete (Hrvatska nije potpuno dekriminalizirala uvredu i klevetu!), te javno poticanje na nasilje i mržnju… Većina evropskih zemalja, međutim, u krivičnim zakonima ne spominje ni internet, ni društvene mreže. Ali bez ikakvih problema procesuiraju i takva krivična djela.
Kad je riječ o toj vrsti kriminala, taj pristup podržavaju i društvene mreže. Naročito kad su u pitanju specifična krivična djela kao pedofilija, govor mržnje, nasilje, trgovina drogom itd. Dokaz? Vlasti u BiH su od Facebooka u prvoj polovini 2014. godine šest puta tražile informacije i u četiri slučaja su traženi podaci otkriveni.
Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač pokušao je poslanike i novinare da ubijedi da se “Zakon ne odnosi na internet i društvene mreže”. A onda je sam sebe demantirao i rekao da “moramo shvatiti da se društvo mijenja i da se internet koristi za svakakve stvari”. U te “svakakve stvari” on je ubrojao “organizovane terorističke akcije i pedofiliju”.
Naravno, niko ne spori da se internetom i društvenim mrežama služe i teroristi i pedofili. Ali, kao što on i sam zna, te “svakakve stvari“ koje je naveo ne spadaju u prekršaje, već u krivična djela. Čemu ovakav argument kad je riječ o zakonu koji sankcionira prekršaje?
Ali, ni to nije sve. Ministar je izjavio i da se društvene mreže koriste za “zakazivanje tuča, pljački, napada”, pa je ovo “način da se to spriječi”… Tačno. Ali “žestoki momci” koriste i telefone i mobitele, zar ne? Hoće li MUP sutra tražiti da i telefone i mobitele prisluškuje bez ograničenja jer, kako reče predsjednik, “ne smije se zloupotrijebiti bilo koji oblik komunikacije”! Što onda ne bi otvarali i pisma? Sve u skladu sa zakonom, kad već postoji skupštinska većina.
Iako se služe tim argumentima, vlasti i policija u RS-u nisu zabrinuti ni zbog prijetnji terorizma, ni zbog pedofilije ili trgovine drogom, jer za to imaju sva moguća ovlaštenja. Njih, ustvari, brinu nezadovoljstvo, kritike i protesti građana. Studentske demonstracije u Banjoj Luci nisu bile davno, sjećanje na “Picin park“ još je svježe, a bauk socijalnih nemira kruži i oko RS-a… Uz to, podrška vladajućoj partiji je u stalnom padu.
Sve je pod kontrolom, samo internet nije. Mada je unaprijed osuđen na neuspjeh, pokušaj da se kontrola uspostavi na internetu i na društvenim mrežama dosad nikom u svijetu nije uspio osim režimima koji su uveli totalne zabrane. Kreće li vlast u RS-u tim putem? Prvi korak je učinjen i u izmijenjeni ZJRM umetnuti su neki novi “prekršaji”. Ovo su samo neki: “tekstovi, slike i karikature nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja”, “grubo vrijeđanje i uznemiravanje drugog”…
Šta je to ako nije ograničavanje slobode javnog izražavanja? Istina, u amandmanu koji je prihvaćen neposredno pred usvajanje ZJRM, dozvoljeno (!) je kritikovati organe vlasti (nije jasno da li se ta “dozvola” odnosi samo na organe vlasti države B-H ili i organe vlasti RS-a, što bi bila velika novost?). Visoki funkcioneri u vlasti su, međutim, zaštićeni. To se, istina, ne kaže izričito, ali to se podrazumijeva.
Kad se tome još doda podatak da će u prvom stepenu policija odlučivati o tome šta je na društvenim mrežama i na internetu “nepristojno, uvredljivo ili uznemiravajuće”, a u drugom sudije za prekršaje, možemo tek zamisliti kako će to sve izgledati u stvarnosti. Kao što su iz opozicije primijetili, s novim ovlaštenjima policija može pokupiti koga god hoće i 24 sata ispitivati u pritvoru zbog “prekršaja”. Bez odobrenja tužilaštva i bez suda. Dovoljno za policiju, previše za vas.
S ovim zakonom policija ulazi u vaše urede, u vaše škole i u vaše domove. Misija je nemoguća, ali vlast je odlučna. Veliki brat vas gleda, sluša i – čeka.
Preuzeto sa Analiziraj.ba
(zurnal.info)