Analiza
POPULISTIČKI DODIKOV PRIJEDLOG: Vjerski službenici na budžetu guše sekularizam i dodatno opterećuju budžet
Sporan s pravnog i religijskog, neodgovoran s ekonomskog, populistički s političkog aspekta – ukratko bi se mogao opisati prijedlog Milorada Dodika da od 2023. godine svi vjerski službenici u RS-u primaju zagarantovanu platu s pratećim doprinosima
Bosna i Hercegovina, kao i brojne druge države Evrope i svijeta, suočava se s posljedicama krize izazvane prvo pandemijom virusa korona, a potom i agresijom Rusije na Ukrajinu. Cijene skoro svih roba i usluga svakodnevno rastu, a prema relevantnim podacima stopa inflacije u BiH veća je od 14%.
U takvoj situaciji, nije začudio podatak koji je objavila Uprava za indirektno oporezivanje BiH da su prihodi od indirektnih poreza u prvih šest mjeseci 2022. godine veći za 848 miliona KM, odnosno 22,01% u odnosu na isti period 2021. godine.
Drugim riječima, to je 848 miliona maraka više novca za budžete na svim nivoima. I, umjesto da se taj novac iskoristi kako bi se pomoglo građanima i privredi, naši političari su to iskoristili za, na primjer, dizanje i svojih plata.
Na ovaj novac računat će se i u predizbornoj kampanji koja je već uveliko počela. Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a, nedavno je na svom twitter nalogu dao jedno od mnogih obećanja – SNSD će uputiti prijedlog Vladi Republike Srpske da svi vjerski službenici u ovom entitetu od 1. januara primaju zagarantovanu platu s pratećim doprinosima.
Iako ova Dodikova najava na prvi pogled liči na brojna druga, uglavnom neispunjena obećanja, ipak se mora ozbiljnije shvatiti jer je problematična iz više razloga.
GUŠENJE SEKULARNE DRŽAVE
BiH jeste prema Ustavu BiH, ili bi barem trebala biti, sekularna država. Uz to, bh. društvo je pluralističko u kojem žive muslimani, pravoslavci, katolici, Jevreji i drugi, a koji se mahom izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Ostali. Profesor ustavnog prava Nedim Ademović za Žurnal govori kako se u takvim društvima princip sekularizma striktnije tumači:
„Trend u Evropi je da se kod pluralnih društava pribjegava većoj razdvojenosti između države i vjerskih zajednica. U takvim zajednicama učenjaci i nauka preporučuju striktnije razdvajanje, tj. davanje veće autonomije vjerskim zajednicama i manje miješanja države.“
Kada je riječ o Dodikovoj najavi, Ademović ističe da ne misli da je to pametna odluka i da bi to predstavljao samo još jedan korak u narušavanju evropskog odnosa između vlasti i vjerskih zajednica. Pravno gledajući, Republika Srpska mora imati pravno utemeljenje za takvu odluku, što može predstavljati problem, govori Ademović:
„Pravno utemeljenje za takvu odluku najvjerovatnije može pokušati naći u ugovorima koji su potpisani između države s jedne, te crkava s druge strane, jer Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH ne pruža osnovu za takvu budžetsku intervenciju. Međutim, BiH do sada nije potpisala ugovor s Islamskom i Jevrejskom zajednicom, pa bi rezultat tog propusta bio da ne postoji pravni osnov za finansiranje ovih vjerskih zajednica. S obzirom na to da vjerske zajednice nisu krive za nepotpisivanje ovih ugovora niti postoji razumno opravdanje, to bi značilo faktičku diskriminaciju Islamske i Jevrejske zajednice u odnosu na Pravoslavnu i Katoličku crkvu.“
Osim moguće diskriminacije i neprimjerenog zadiranja u princip sekularizma, Dodikova najava problematična je i iz razloga što bi dovela do toga da se veliki dio budžeta izdvaja za Pravoslavnu crkvu, a odnos proporcionalnosti vodio bi ka faktičkoj nejednakosti vjerskih zajednica.
„Ustavni sud BiH je vrlo eksplicitno objasnio da je koncept državne vjere zabranjen i da niti jedan narod ne može uživati dominantan položaj, bez obzira na faktičke odnose na terenu. Snažna budžetska podrška Pravoslavnoj crkvi vodila bi ka stvaranju quasi-državnih odnosa i privilegovanju, upravo suprotno ideji bh. pluralizma“, objašnjava Ademović.
Za sociologa Seada Pašića Dodikov prijedlog nije iznenađujući, ali osim što je protuustavan, ističe on, ima i poluskrivenu agendu:
„Želi da crkvi oduzme samostalnost u odlučivanju o svim pitanjima, uključujući organizaciona. Dodik ima visoke averzije prema nevladinom sektoru, a crkva je baš to. Jedina svrha mu je crkvi suziti prostor odluke tako da se za sva pitanja pita, prije svega, vladar. Gubi se granica između svetog i profanog, sekularnog i vjerskog.“
Pašić govori i kako se stiče utisak da crkva uvijek ide u susret onima koji nude novac, ali da se ovaj Dodikov potez može razumijevati i kao taktički zbog nadolazećih izbora. Na kraju, zaključuje da bi jedini racionalan potez bio da se ovakav, dubinski koruptivan prijedlog odbije:
„Ipak, pohlepi se teško oduprijeti, pa mislim da će taj potez biti sa oduševljenjem prihvaćen i po cijenu gubitka samostalnosti i manevarskog prostora u donošenju strateških i taktičkih odluka.“
POPULIZAM I PREDIZBORNA KAMPANJA
Osim što je sporan s pravnog stanovišta, prijedlog da se vjerski službenici stave na budžet problematičan je i s ekonomskog. Prisjetimo se samo izjave ekonomistice Svetlane Cenić koja je ranije, analizirajući ekonomsku situaciju u RS-u, podcrtala da je budžet RS-a svakako preopterećen i da jednostavno nema dovoljno novca za dodatni, neproduktivni kadar.
Višak prihoda u BiH, što je direktna posljedica inflacije i aktuelnih ekonomskih okolnosti, trebao bi se pametnije usmjeriti, govori za Žurnal ekonomski analitičar Admir Čavalić. Prema njegovom mišljenju, taj novac bi se mogao iskoristiti na tri načina.
„Bitno je naglasiti da je najbolji mogući način da se iskoristi u svrhu provođenja određenih strukturnih, ekonomskih reformi koje su definisane i reformskom agendom i nizom preporuka MMF-a, Svjetske banke, EU... Uzmite, na primjer, spuštanje zbirne stope doprinosa. Ukoliko je spustite, u kratkom roku vi ćete pogodovati poslodavcima i radnicima na način da će biti veće plate, da će biti konkurentniji, da će ostvariti bolje ekonomske rezultate. Međutim, to uzrokuje i pad prihoda za budžete, e tu se može iskoristiti taj višak i to je najbolje moguće rješenje u kontekstu BiH. Dalje, razumijevajući aktuelnost i karakteristike ove krize, vjerovatno bi bilo dobro da se dio sredstava iskoristi u socijalne svrhe, ali namjenski. To znači da se zaista identificiraju oni koji su u stanju socijalne potrebe, a ne da najviše koristi od toga imaju posrednici i oni kojima ta pomoć ne treba. Posljednja stvar, bilo bi dobro da postoji neka tekuća rezerva koja se može iskoristiti interventno u slučaju određenih problema“, obrazlaže on.
Umjesto toga, prilike se propuštaju, a novac se troši na manje bitne i nebitne stvari.
„Bojim se da se u našem slučaju višak koristi na dva načina. Prvi je da se stabilizira budžet u smislu potreba budžetskih korisnika zarad predstojećih izbora i drugi je da se podrži, finansira određeni vid političkog populizma koji može donijeti određene rezultate na izborima“, govori Čavalić.
Populizam nije nešto na šta nismo navikli kada je riječ o Miloradu Dodiku, pogotovo u predizborno vrijeme. Politički analitičar Velizar Antić Dodikov prijedlog vidi, prije svega, u funkciji predizborne kampanje.
„To je jedna veoma složena oblast i da bi se realizovala na ovaj način, na koji je Dodik predstavio, tu mora nekoliko ministarstava da bude povezano. Mnogo je tu posla i ne može to tako lako da se riješi i reguliše. Ne može se ovo rješavati ad hoc mjerama. Upravo zbog toga ja ovo vidim kao predizbornu kampanju da bi dobio podršku, prije svega Srpske pravoslavne crkve, pred naredne izbore“, kaže Antić.
Dodaje i da je Dodik samo pragmatičan političar koji će sklopiti dogovor s bilo kim ko ima moć u datom trenutku:
„Milorad Dodik je stari komunista. On je proistekao iz Komunističke parije. Njegova prva partija je bila na tom fonu – Savez nezavisnih socijaldemokrata. Sjetite se njegovih izjava o SDS-u, „kome je do slave neka ide u SDS“ i slično. On je bio iz tog nekog okruženja, ali je vremenom shvatio kolika je moć vjerske zajednice, u ovom slučaju SPC-a, i naravno da se okreće tome.“
Na kraju, Antić zaključuje da sama činjenica je Dodik napisao da će SNSD uputiti prijedlog, a ne vlast u RS-u, dodatno ide u prilog tezi da je riječ o predizbornoj kampanji.
Sporan s pravnog i religijskog, neodgovoran s ekonomskog, populistički s političkog aspekta – ukratko bi se mogao opisati prijedlog Milorada Dodika da od 2023. godine svi vjerski službenici u RS-u primaju zagarantovanu platu s pratećim doprinosima.
(zurnal.info)
