Početkom aprila u Republiku Srpsku je iz Njemačke avionom dopremljena oprema za mobilnu bolnicu, koju je Vlada RS, prema zvaničnim informacijama, kupila za 3,6 miliona maraka, plus PDV.
Iz Vlade je ranije saopšteno da je donesena odluka da se po hitnoj proceduri, posredstvom Instituta za javno zdravstvo RS, nabavi pokretna bolnica sa 500 bolničkih kreveta i pratećom opremom, površine 6.000 metara kvadratnih.
Pokretna bolnica, kako su istakli, imaće svu potrebnu prateću opremu, prijemno i kancelarijsko odjeljenje, apoteku, laboratoriju, intenzivnu njegu, opremu za medicinske sestre, kuhinju, tuševe, WC kabine, generator te set za distribuciju vode.
Nije sporno i poželjno je da svaka zemlja/entitet ima na raspolaganju pokretnu bolnicu, koja može itekako pomoći u zbrinjavanju bolesnih u vrijeme epidemija i ostalih prirodnih katastrofa i nesreća. Sporno je, međutim, da li je i koliko je svrsishodno da se ovakva bolnica nabavlja u uslovima kada veliki dio zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj ima ogromnih problema sa nedostatkom osnovne medicinske opreme, od zaštitnih odjela, hirurških maski, stetoskopa, stalaka za infuziju, lijekova… Tu su i problemi sa nedostatkom obučenih timova koji rade testove na korona virus.
Osim toga, zar nije bilo korisnije dodatno opremiti postojeće bolnice za borbu sa korona virusom, nego nabavljati mobilnu bolnicu koja će tek eventualno biti stavljena u pogon. Sam srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je dočekao prvi kontingent opreme, izjavio je da će bolnica biti smještena u skladište Robnih rezervi (koje ne postoje već tri godine) i da će se moći koristiti i kasnije.
"Odatle će, ako bude potrebno zbog ove epidemije, ali ne daj Bože i u nekim drugim situacijama, biti upotrijebljena", rekao je Dodik.
S obzirom na ovakvu Dodikovu izjavu, jasno je da nabavka pokretne bolnice nije bila prioritet, već da je nabavljena za „ne daj Bože“!
U međuvremenu, pojavile su se nezvanične informacije da je pokretna bolnica plaćena više od iznosa koji su oficijelno saopštili iz Vlade RS. Do danas nije objavljeno od koje firme u Njemačkoj je mobilna bolnica kupljena, pa je cijeli proces nabavke veoma netransparentan. Žurnal je od premijera RS Radovana Viškovića zatražio odgovore na pitanja - od koje firme je bolnica kupljena i po kojoj tačno cijeni?
Odgovor nismo dobili, kao ni na pitanje – da li je u sadašnjoj situaciji, kada postoji potreba za mnogobrojnom medicinskom opremom u zdravstvenim ustanovama širom Republike Srpske, bilo potrebe za kupovinu poljske bolnice i izdavajanjem velike količine novca za tu bolnicu? Nismo dobili odgovor ni na pitanje - da li će i kada bolnica biti stavljena u funkciju, a s obzirom na to da se ne predviđa eksponencijalni rast zaraženih korona virusom u Republici Srpskoj, te da li je kupovina poljske bolnice opravdana investicija?
Sumnje da je pokretna bolnica plaćena 3,6 miliona maraka izaziva i podatak da je Slovenija mobilnu bolnicu, sličnog tipa, ali površine 800 kvadratnih metara, još 2013. godine platila 7,2 miliona, te da je njeno stavljanje u funkciju trajalo oko dvije godine.
Upitna je i uloga koju je u nabavci mobilne bolnice za RS imao Tehnički remont Bratunac (TRB), koji se bavi namjenskom industrijom. Većinski vlasnik ove kompanije Slaven Ristić izjavio je da je upravo TRB zaslužan da bolnica bude isporučena RS i „pored ugovora koje je imao sa Vijetnamom i nekim drugim državama o isporuci mobilne bolnice“.
„Kada se ovaj virus pojavio Vlada RS je dobila od nas dopis da raspolažemo tom bolnicom, da raspolažemo nekim određenim kapacitetima i mi smo je preusmjerili direktno za Republiku Srpsku", istakao je Ristić.
Analizirajući Ristićevu izjavu, ispada da je RS mobilnu bolnicu nabavila od TRZ Bratunac!? Šta god da je u pitanju, trebalo je biti zvanično saopšteno.
Slavenko Ristić foto: trb.ba
Ristić ima itekako dobre poslovne veze sa MUP-om RS i intimus je entitetskog ministra policije Dragana Lukača. Poslovni portal Capital svojevremeno je objavio kako je MUP RS direktnom pogodbom i po nepoznatoj cijeni, početkom 2018. godine prodao 10.771 komada oružja privatizovanom TRB-u. Krajnje odredište bila je Namibija. TRB je izvršio remont tog oružja, koje je potom preko povezanih firmi ELW Global Limited Dubai i ELW Global Balkan Bijeljina trebalo da završi u „nama tradicionalno prijateljskoj“ Namibiji, naveo je portal Capital.
Početkom fenruara 2018. godine u zvaničnoj posjeti u Republici Srpskoj godine boravio je državni sekretar Namibije Peter Vilho, koji se sastao sa tadašnjim predsjednikom RS Miloradom Dodikom i ministrom unutrašnjih poslova Draganom Lukačem. U Vilhovoj pratnji bio je Slavenko Ristić, generalni direktor TRB-a i suvlasnik firme ELW Global Limited Dubai koja je 2013. godine postala većinski vlasnik bratunačke kompanije. Ristić, ne samo da je organizovao nabavku mobilnih bolnica i prodaju oružja afričkim zemljama, već i odlazak u lov ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača.
Lukač, pasionirani lovac, što je i sam potvrdio, u martu 2018. godine bio je na lovu u Namibiji. S njim je na safariju bio i Ljubomir Borovčanin, ratni komandant Specijalne brigade policije RS koji je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog ratnih zločina, a na slobodu je pušten početkom avgusta 2016. godine.
(zurnal.info)