Osveta prema grupi Pravda za Davida: Vlast premješta aktiviste iz Banja Luke u druge gradove

„Centar grada. Drvena pesnica. Srce od cvijeća i Davidova slika. Davidov trg... Tu pripadam. Tu sam čovjek. Tu sam stala uz čovjeka kojem je dijete ubijeno. Kao podrška. I stajaću i dalje... Jer drugačije ne umijem. Rješenje o premještaju u Gradišku, možete da upotrijebite nakon analnog pražnjenja...

Ne što mi je bila potrebna vaša potvrda, ali sad sam ponosnija nego ikad! Kažnjena poput ostalih, jer sam čovjek! Pardon...ŽENA...majka...A vi ko ste??? Miševi.... PRAVDA ZA DAVIDA!!!“.

Ovo je na svom Facebook profilu napisala Aleksandra Vranješ, jedna od aktivistkinja grupe “Pravda za Davida”, zaposlena u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, koja je 31.10. obaviještena da će sa radnog mjesta u Banjaluci biti premještena u Gradišku. 

Rješenje za premještaj Aleksandre Vranješ potpisao je Alen Šeranić, ministar  nauke i tehnologije u Vladi Republike Srpske, kojeg je premijerka RS Željka Cvijanović ovlastila da vodi Ministarstvo prosvjete i kulture, nakon što je sa ministarske pozicije nedavno smijenila Daneta Maleševića (DNS).

Malešević je smijenjen, jer je odbio da potpiše rješenje da Vranješeva bude premještena u Gradišku, samo zato što mjesecima dolazi na Trg Krajine i podržava borbu porodice ubijenog Davida Dragičevića u njihovom nastojanju da se otkrije puna istina o smrti njihovog djeteta i kazne ubice i nalogodavci. 

Već je objelodanjeno da su u ubistvo Davida Dragičevića umiješani mnogobrojni pripadnici MUP RS, od kojih su neki na značajnim funkcijama, poput Darka Ilića, načelnika Uprave za organizovani kriminal, kao i da tužioci Dalibor Vrećo, Želimir Lepir, Miodrag Bajić, te sam vrh vlasti u RS čine sve da se zataška ubistvo. 

Vlast u RS čekala je da prođu izbori pa da podmuklo krene u obračun sa ljudima zaposlenim u entitetskim institucijama, državnoj upravi i entitetskim preduzećima, koji su podržali borbu porodice Dragićević i grupe “Pravda za Davida”. 

KAMERE I SPISKOVI

Jasno je da se snimci sa kamera, postavljenih na Trgu Krajine i oko njega, pomno pregledaju u pojedinim institicijama vlasti i stranačkim centralama kako bi se utvrdilo ko su ljudi koji svako dolaze na skupove „Pravda za Davida“.

Isto tako, nema dileme da su napravljeni spiskovi ljudi koji podržavaju porodicu Dragičević, a zaposleni su u entitetskim institucijama, javnim preduzećima i ustanovama, i da je krenula odmazda. 

Svakome od njih slijedi rješenje o premještaju na drugo radno mjesto, uglavnom van Banjaluke. Najčešće je riječ o samohranim majkama maloljetne djece, što ih dovodi u posebno tešku situaciju. 

Slučaj Aleksandre Vranješ samo je poslednji u nizu ovakvih postupaka vlasti. Prije nje, rješenje o premještaju dobila je uposlenica u MUP RS Vladinka Tomičić. Iz Banjaluke je premještena u Policijsku upravu Prijedor. Jedna od spremačica u Vladi RS u Banjaluci je raspoređena na novo radno mjesto, čak na Jahorinu?!! Zbog angažovanja u grupi „Pravda za Davida“ i pritisaka kojima je bila izložena, otkaz u jednoj banjalučkoj firmi dala je Daniela Došen-Ratešić.  

Direktor Zavoda za statistiku RS Jasmin Komić potpisao je rješenje da se Brankica Stupar, diplomirani ekonomista, zaposlena u toj ustanovi na mjestu viši stručni saradnik za statističke aktivnosti iz oblasti privrednih i društvenih djelatnosti u Odjeljenju Banjaluka, premjesti na iste poslove u Odjeljenje u Doboju.  

Milan Malešević, advokat Brankice Stupar, uputio je u njeno ime žalbu Odboru državne uprave za žalbe, u kojoj u potpunosti pobija Komićevo rješenje o premještaju njegove klijentkinje, „zbog povreda odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešene primjene materijalnog prava“.

U žalbi se navodi da je Komić, kršeći nekoliko Ustavom, zakonima i međunarodnim sporazumima garantovanih, osnovnih, ljudskih prava, pokušava da prikrije stvarnu pozadinu i motiv za donošenje rješenja u premještanju Stupareve na drugo radno mjesto. 

Stvarni motivi Komića, kako je navedeno u žalbi, su odmazda zbog plemenitosti i aktivizma u borbi za istinu i pravdu, odnosno to što Brankica Stupar, u slobodno vrijeme, odlazi za skupove „Pravda za Davida“ na Trgu Krajine. 

„Da, zbog toga što žaliteljica podržava rješavanje slučaja teškog ubistva dvadesetjednogodišnjaka, multitalentovanog i perspektivog sugrađanina Davida Dragičevića, biva premještena sa jednog mjesta rada na drugo, na potpuno ponižavajući način, aposlutno nezakonito, sa ciljem da se i drugim pravdoljubivim i časnim građanima ovog društva pošalje poruka da se ljudskost, empatija i solidarnost ne isplati i da se zastraše svi oni koji se drznu da se povinuju zdravom razumu i duhovnim načelima, a ne goloj sili i represiji“, navedeno je u žalbi. 

Brankica Stupar iskoristila je zakonsku mogućnost i otišla na bolovanje, nastavljajući svoju pravnu borbu, jer je, prema ocjeni advokata rješenje ništavno i de facto predstavlja MOBING. 

POVRIJEĐEN UPRAVNI POSTUPAK

Advokat Malešević naveo je u žalbi da je donošenjem rješenja o premještaju Stupareve Komić povrijedio osnovna načela upravnog postupka, poput "načela saslušanja stranke", koje je temeljno načelo svih, javnih propisom, utvrđenih procedura, pa tako i onih propisanih odredbama Zakona o opštem upravnom postupku. Riječju, rješenje se nije moglo donijeti po skraćenom postupku, nego jedino provođenjem posebnog ispitnog postupka, u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku. 

Komić, ne samo da nije pozvao Stuparevu na razgovor prije nego što joj je uručio sramno rješenje, već je, kada je insistirala da razgovara s njim, glavom bez obzira pobjegao iz Zavoda za statistiku RS. U pomoć su mu pritekli pomoćnik direktora i sekretarica, koji su Stuparevu prvo uvjeravali da je Komić na važnom sastanku, a onda je, kada su postali svijesni da će ona ostati koliko bude trebalo, poslali u drugu prostoriju da čeka i zagovarali, sve dok se Komić nije išunjao iz kancelarije i nestao iz zgrade Zavoda za statistku. 

Žurnal je pokušao stupiti u kontakt s Komićem, ali nam je radnik na centrali rekao da je Komić na sastanku, a na naše insistiranje da stupimo u kontakt sa sekretaricom, rečeno nam je da je i ona na sastanku! 

Osim formalnih nedostataka rješenja uručenog Stuparevoj, rješenje je suprotno materijalnim propisima, odnosno Zakonu o radu i Zakonu o državnim službenicima, s ozbirom da Stupareva, ni izričito, ni prećutno nije dala sagalasnost za promjenu mjesta rada, koje je udaljeno više od 50 kilometara od mjesta u kojem boravi. 

Osim formalnih nedostataka i nezaknitosti, bitna su i suštinska pitanja - da li postoji stvarna potreba za premještaj Stupareve iz Odjeljenja Zavoda za statistiku Banjaluka u Odjeljenje Doboj, da li je zaista povećan obim poslova u Odjeljenju u Doboju, da li su se iz Doboja uopšte žalili da ne mogu stići uraditi sve poslove ili je Komić sam izmislio alibi samo da bi kaznio Brankicu Stupar?!!!

Iz rješenja o njenom premještaju jasno je da se radi o Komićevoj namjeri, odnosno izvršenju naloga „odozgo“, jer se u tom dokumentu nigdje ne navodi da je iz Doboja stigla pritužba da imaju povećan obim poslova koji ne mogu savladati. Čak i da je to istina, a nije, pitanje je zbog čega je upravo Stupareva odabrana za premještaj, kad postoji još službenika koji imaju iste kvalifikacije kao ona. 

„Po kojim kriterijumima su službenici rangirani, ko je to rangiranje i kada sproveo i na osnovu čega je upravo žaliteljica prebačena, a ne neko drugi sa sličnim ili istim kvalifikacijama? O tomu, u osporenom Rješenju, ni slova!“, stoji u žalbi. 

Advokat Malešević zatražio je da se rješenje o premještaju odmah poništi, jer je nezakonit i ništavan. Još je upozorio da je Brankica Stupar samohrana majka dvije maloljetne djevojčice, koje, kada bi otišla da radi u Doboj, nema kome povjeriti na čuvanje i staranje na period od šest mjeseci. Uz to, navedeno je u žalbi, Stupareva ne može ni finansijski podnijeti ovaj premještaj, bez ugrožavanja minimuma egzistencije sebe i porodice. Jednostavno, plata bi joj ostala ista, a sama bi morala finansirati troškove svog premještaja na novo radno mjesto, udaljeno 137 kilometara od Banjaluke. 

ZAŠTITA SINDIKATA

Žurnal je kontaktirao i predsjednika Sindikata uprave RS Božu Marića, koji je odgovorio da „sindikat štiti svoje članove, ali da ih Brankica Stupar nije kontaktirala“. Šokantno je da sindikat samoinicijativno ne preduzme korake da zaštiti radnike javne uprave od šikaniranja i mobinga, bez obzira da li su im se lično obratli ili ne. Zapravo, nije šokantno, već je u RS uobičajeno da sindikalne vođe najviše brinu o sebi i svojim pozicijama i da se nikada nisu istinski suprostavile vlastodršcima kako bi zaštitili radnička prava. 

(zurnal.info)