Ruggero Scaturro: Zapadni Balkan je logistička tačka za regrutaciju, finansiranje i naoružavanje ekstremističkih grupa

Ruggero Scaturro viši je analitičar u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, nezavisnoj istraživačkoj organizaciji sa sjedištem u Genevi, gdje radi od novembra 2019. godine. Zajedno sa Giorgio Fruscione, istraživačem Italijanskog instituta za međunarodnu politiku iz Milana, radi na izvještaju "Izvan ideologije: Istraživanje veza između nasilnog ekstremizma i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu", koji će biti objavljen 2025. godine. 

SARADNJA NASILNIH EKSTREMISTA I ORGANIZOVANOG KRIMINALA 

Sa Ruggerom Scaturrom razgovarali smo o vezi nasilnog ekstremizma sa organizovanim kriminalom, širenjem ovih pojava na Zapadnom Balkanu, te o pojedinim radikalnim grupama i njihovim vezama sa kriminalnim grupama, politikom, huliganstvom...

Na koji način je nasilni ekstremizam povezan sa organizovanim kriminalom?

Nasilni ekstremizam i organizovani kriminal povezani su kroz različite vrste odnosa, oblikovanih zajedničkim prilikama, međusobnim koristima i povremeno konkurencijom. Njihove veze zavise od faktora kao što su ciljevi aktera, lokalni kontekst i priroda ilegalnog tržišta na kojem djeluju. Ova međusobna povezanost može se kategorizirati u kooperativnu, transakcijsku ili suparničku dinamiku, od kojih svaka ima jedinstvene implikacije na regionalnu stabilnost i sigurnost.

Kada grupe nasilnih ekstremista i organizovanog kriminala dijele strateške ciljeve, njihova saradnja obično postaje dublja i integriranija.

Koje su to koristi koje ekstremisti imaju od kriminalnih mreža i obratno?

Ekstremisti mogu imati koristi od logističkih i finansijskih sposobnosti kriminalnih mreža, dok kriminalci koriste haos ili destabilizaciju uzrokovanu ekstremističkim aktivnostima kako bi unaprijedili svoje operacije. Na primjer, na sjeveru Kosova, slučaj Zvonka Veselinovića i Milana Radoičića to jasno pokazuje: Veselinović je davao prednost destabilizaciji kako bi zaštitio svoje krijumčarske operacije, dok su Radoičićevi postupci bili vođeni političkom agendom povezanoj sa srpskim uticajem. Ovo usklađivanje ciljeva, uprkos različitim motivacijama, pokazuje kako takve grupe mogu međusobno pojačati svoj uticaj. 

Čak i kada strateško usklađivanje izostane, transakcijski odnosi omogućavaju pragmatičnu saradnju. Grupe ekstremista mogu se oslanjati na kriminalne mreže za usluge poput falsifikovanja dokumenata, krijumčarenja ili pranja novca. U Sjevernoj Makedoniji, pripadnici Islamske države koristili su veze s lokalnim kriminalnim miljeom za organizaciju pljački, spajajući ideološke ciljeve s kriminalnim taktikama. Slično tome, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, nevladine organizacije (NVO) su osnivane kako bi finansirale terorizam, često koristeći kriminalne resurse i mreže. Ova partnerstva mogu se kretati od kratkoročnih saradnji, poput jedne operacije, do ponavljajućih logističkih razmjena. Ovakva manje integrisana saradnja zahtijeva minimalno povjerenje i održava jasnu razdvojenost ciljeva.

U kojim situacijama dolazi do brisanja granica između ove dvije grupe?

Visokoprofilna saradnja odražava dublje i dugotrajnije saveze u kojima su prisutni povjerenje, dijeljenje resursa, pa čak i zajedničke operacije.

Ova partnerstva često brišu granice između dvije grupe, stvarajući hibridne mreže. Značajan primjer u Srbiji je saradnja između huliganske grupe "Janičari" i organizacije za trgovinu drogom Veljka Belivuka. Njihove integrisane operacije, poput kontrole stadiona i huliganskih područja radi olakšavanja distribucije droge, ilustriraju dubinu ovakvih saveza.

Da li ste tokom svog istraživanja zabilježili da u nekim situacijama ove dvije grupe dolaze u međusobni sukob?

Iako saradnja dominira u mnogim slučajevima, konkurencija može nastati, naročito kada grupe djeluju na preklapajućim teritorijama ili tržištima. Kriminalne grupe, posebno one uključene u vrlo profitabilna i međunarodno povezana tržišta poput trgovine kokainom u Albaniji, često odbijaju saveze s ekstremističkim mrežama. Njihova suzdržanost proizlazi iz zabrinutosti da bi privlačenje pažnje organa za provođenje zakona moglo ugroziti njihove operacije.

Nasuprot tome, ekstremističke grupe koje zavise od lokalizovanih tržišta vođenih nasiljem, poput ulične prodaje droge ili iznude, često se takmiče s kriminalnim mrežama, što se može vidjeti u dijelovima Srbije.

Kada govorimo o ovoj problematici koja su Vaša zapažanja u odnosu na Zapadni Balkan?

Raznolikost odnosa između nasilnog ekstremizma i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu ističe ranjivosti regije koje proizlaze iz lošeg upravljanja institucijama, poroznih granica i socio-ekonomskih izazova. Kooperativni odnosi između ovih grupa pojačavaju prijetnje miru i sigurnosti, jer spajaju ideološke motive s kriminalnim resursima, čime povećavaju svoj doseg i operativne sposobnosti.

Istovremeno, suparnički odnosi mogu potaknuti lokalizovano nasilje i nestabilnost dok se grupe bore za kontrolu resursa i teritorija.

Postoji li rješenje za ovu problematiku?

Rješavanje ovog problema zahtijeva nijansirane pristupe, uključujući jačanje provođenja zakona i dijeljenja obavještajnih podataka preko granica, ciljano djelovanje na socio-ekonomske korijene ekstremizma i kriminala, te razbijanje i niskoprofilnih i visokoprofilnih saradnji.

Međunarodne i regionalne organizacije poput Europola, UNODC-a i UNICRI-ja naglašavaju da je razumijevanje ovih odnosa ključno za ublažavanje njihovih šireg utjecaja na mir, sigurnost i razvoj u regiji.

VEZA DESNIČARSKIH GRUPA SA HULIGANSTVOM I ORGANIZOVANIM KRIMINALOM

Šta je pokazalo vaše istraživanje o krajnje desničarskom ekstremizmu i organizovanom kriminalu na Zapadnom Balkanu?

Istraživanja o krajnje desničarskom ekstremizmu i organizovanom kriminalu na Zapadnom Balkanu otkrivaju složen i višeslojan odnos pod utjecajem regionalne dinamike, historijskog konteksta te međusobnog djelovanja ideologije i kriminala. Srbija ima najveći broj aktivnih krajnje desničarskih grupa, od kojih su mnoge povezane s huliganizmom i organizovanim kriminalom, dok značajna aktivnost postoji i u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji. Kod etničkih Albanaca, nacionalizam često prevazilazi državne granice, pri čemu ultranacionalistička retorika, poput agende "Velike Albanije" - koja uključuje Albaniju, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju - igra ključnu ulogu u aktivnostima određenih grupa. Huliganske frakcije poput Tirona Fanatics i Shvercerat utjelovljuju ovu retoriku, finansirajući svoje operacije trgovinom drogom i krijumčarenjem oružja.

Na Zapadnom Balkanu, ultranacionalizam se pojavljuje kao poseban koncept, razlikujući se od krajnje desničarskih ideologija uobičajenih u zapadnoj Evropi. Iako svi krajnje desničarski pojedinci u regiji pokazuju nacionalističke tendencije, nisu svi nacionalisti usklađeni s krajnje desničarskim ekstremizmom.

Da li se u nekim slučajevima nacionalistički ciljevi isprepliću sa huliganstvom, kriminalom i političkim agendama? Možete li navesti neke primjere do kojih ste došli tokom svog istraživanja?

Ultranacionalizam se često isprepliće s organizovanim kriminalom i političkim agendama, kao što se vidi kod Albanske nacionalne armije (ANA), koja koristi kriminalne aktivnosti za finansiranje svojih nacionalističkih ciljeva, ili kod ekstremističkih kosovskih Srba poput Zvonka Veselinovića, čije aktivnosti kombinuju nacionalizam s pragmatičnim kriminalnim ciljevima. Takva složenost otežava jednostavne klasifikacije, jer su ultranacionalističke grupe duboko ukorijenjene u politici i često koriste veze s kriminalnim mrežama za unapređenje svojih ciljeva.

Veza između krajnje desničarskog ekstremizma i organizovanog kriminala manifestira se kroz spektar odnosa. Na jednom kraju spektra, neke grupe pokazuju potpunu integraciju, gdje lideri ili cijele frakcije direktno sudjeluju u kriminalnim mrežama. Na primjer, Veljko Belivuk u Srbiji stekao je ugled kroz neo-nacistički huliganizam, spajajući aktivnosti svoje grupe s trgovinom drogom, kontrolom stadiona i političkom propagandom. S druge strane, postoje transakcijski savezi, poput trgovine oružjem ili naručenih ubistava, gdje ekstremističke grupe i kriminalni akteri sarađuju kako bi postigli zajedničke, kratkoročne ciljeve bez ideološke usklađenosti. Ilustrativan slučaj je Srđan Letić, krajnje desničarski lider u Bosni i Hercegovini osuđen za trgovinu oružjem, čije su aktivnosti zamaglile granice između ekstremizma i kriminala.

U kojoj mjeri političke tenzije i razvijena korupcija olakšavaju rast i djelovanje ekstremističkih, ali i organiziranih grupa?

Mnoge od ovih grupa pokazuju značajne nivoe nasilja i pristup oružju. Gotovo polovina njih pokazuje visoke ili vrlo visoke nivoe nasilja, posebno u Srbiji i na Kosovu, gdje političke tenzije pogoršavaju međunacionalne konflikte. Pristup oružju također je značajan, podstaknut naslijeđem jugoslovenskih ratova, krijumčarenjem na crnom tržištu i dostupnošću novo proizvedenog oružja, što je dokazano napadom u Banjskoj na Kosovu 2023. godine. Oružje korišteno u tom napadu, na primjer, praćeno je do srpske proizvodnje iz 2021. i 2022. godine, što ukazuje na dugoročne posljedice regionalne nestabilnosti na ilegalne tokove oružja.

Upletenost države i korupcija dodatno komplikuju ovu vezu. U Crnoj Gori, na primjer, akteri krajnje desnice imaju koristi od koluzije s korumpiranim organima reda, što jača njihovu teritorijalnu kontrolu i olakšava ilegalne aktivnosti. Ova dinamika "policijskog kartela" naglašava duboku povezanost kriminalnih mreža s državnim institucijama širom regije. U Srbiji i na Kosovu, preklapajući interesi između kriminalnih organizacija, ekstremističkih frakcija i političkih struktura odražavaju obrazac sličan onom kod "zarobljavanja države", omogućavajući krajnje desničarskim grupama da djeluju s relativnom nekažnjivošću.

Djeluju li ove grupe lokalno ili neke od njih kampanje vode i u zemljama regije?

Interakcije između krajnje desničarskih grupa i organizovanog kriminala često uključuju lokalne i transnacionalne mreže. Mnoge ekstremističke frakcije, poput srpske huligansku grupe "United Force", bave se trgovinom drogom i iznudama unutar lokalizovanih teritorija. Drugi, poput "Srbske Časti", djeluju preko granica, vodeći kampanje u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Međusobno djelovanje ovih grupa i organizacija s mafijaškim strukturama ili državnim akterima posebno je izraženo u Srbiji i na Kosovu, gdje 57% identificiranih grupa pokazuje visoke nivoe interakcije s kriminalnim tržištima.

Na Zapadnom Balkanu, pojednostavljene kategorizacije krajnje desničarskog ekstremizma ne odražavaju složene stvarnosti na terenu. Socijalno-politički pejzaž regije obilježen je spojem ideoloških motiva, ultranacionalizma i organizovanog kriminala. Ove preklapajuće dinamike zahtijevaju specifičan i kontekstualno osjetljiv pristup u suočavanju s prijetnjama koje ove grupe predstavljaju, čije su aktivnosti duboko ukorijenjene u jedinstvenom historijskom i političkom kontekstu regije.

PARA-DŽEMATI CENTRI ZA ŠIRENJE PROPAGANDE

Šta ste tokom istraživanja otkrili o vjerskom ekstremizmu na Zapadnom Balkanu i u kojoj mjeri je on raširen?

Vjerski ekstremizam na Zapadnom Balkanu predstavlja nijansirani i složeni pejzaž, oblikovan diskretnim operacijama, povremenim preklapanjima s organizovanim kriminalom te istorijskim i geopolitičkim faktorima. Za razliku od krajnje desničarskog ekstremizma, koji je vidljiviji i direktno povezan s istorijskim naslijeđem ratova iz 1990-ih, vjerski ekstremizam obično djeluje u sjeni, često unutar nekih džamija ili na pojedinim online platformama.

Ova diskretna priroda doprinosi njegovoj manjoj vidljivosti u javnom diskursu i relativnoj podzastupljenosti u medijima i državnim naporima za suzbijanje ekstremizma. Nedostatak jakih veza između vjerskih ekstremističkih grupa i državnih institucija ili političkih stranaka dodatno smanjuje njihov značaj u javnoj i političkoj pažnji.

Iako je njihova vidljivost manja, vjerski ekstremizam ostaje značajna prijetnja. Najaktivniji je u pojedinim područjima sa muslimanskom većinom ili naseljenim muslimanskim stanovništvom širom regije, uključujući Kosovo, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Bosnu i Hercegovinu. Na primjer, Kosovo je imalo najveću stopu građana koji su se pridružili Islamskoj državi u Siriji i Iraku po glavi stanovnika, što je kulminiralo između 2014. i 2016. godine.

Ko ima ključnu ulogu u radikalizaciji?

Neformalne vjerske strukture, poput "para-džemata" koje predvode nepriznati imami koji promovišu radikalne ideologije poput vehabizma i selefizma, igrale su ključnu ulogu u radikalizaciji.

Ovi para-džemati djeluju izvan zvaničnih islamskih institucija, odbacujući njihovu autoritet i često služeći kao središta za regrutaciju i širenje propagande.

Koja je veza vjerskog ekstremizma i organiziranog kriminala i šta se dešava kada u nekim situacijama dođe do preklapanja interesa?

Preklapanje vjerskog ekstremizma i organizovanog kriminala, iako nije toliko izraženo kao kod krajnje desničarskih grupa, postoji prvenstveno u domenu aktivnosti povezanih s terorizmom. Ovaj odnos često se manifestuje kao fluidna, oportunistička veza, a ne kao strukturirani savez, karakteriziran interakcijama između vjerskih ekstremista i kriminalnih mreža. To uključuje prikupljanje sredstava kroz trgovinu drogom, krijumčarenje oružja i prevaru s kriptovalutama. Na primjer, pojedinci povezani s Islamskom državom u Sjevernoj Makedoniji bili su uključeni u uzgoj kanabisa i finansijske prevare, pri čemu su sredstva usmjerena na regrutaciju i logističku podršku za ekstremističke aktivnosti.

Slučajevi poput ubistva Orhana Bajramija u Sjevernoj Makedoniji ilustriraju povremeno preklapanje interesa vjerskih ekstremista i aktera organizovanog kriminala. Bajrami, vlasnik kasina i trgovac drogom, oslanjao se na povratnike borce iz inostranstva za svoje operacije, što naglašava složene i ponekad iznenađujuće veze između ovih domena. Slično tome, nevladine organizacije u Crnoj Gori i Albaniji bile su pod nadzorom zbog preusmjeravanja sredstava sa Bliskog istoka povezanih s terorističkim organizacijama poput ISIS-a, što dodatno zamagljuje granicu između ideološkog ekstremizma i kriminalnih poduhvata.

Kada vjerski ekstremizam prelazi u terorizam i da li se trebamo plašiti da će s vremenom ovo sve više uzimati maha na Zapadnom Balkanu?

Iako Zapadni Balkan nije primarni cilj terorističkih napada, služi kao ključna logistička tačka za regrutaciju, finansiranje i snabdijevanje oružjem za ekstremističke operacije izvan regije. Ovu ulogu dodatno potvrđuju incidenti poput upotrebe oružja sa Balkana u terorističkom napadu u Nici 2016. godine i hapšenja osoba povezanih sa Balkanom koje su bile uključene u planove u Austriji i Njemačkoj. Iako je regija doživjela relativno mali broj nasilnih napada, latentni potencijal za ekstremističke aktivnosti ostaje značajan, podstaknut duboko ukorijenjenim indoktrinacijama i utjecajem povratnih boraca.

Vjerski ekstremizam na Zapadnom Balkanu, iako tiši i manje javan od drugih oblika ekstremizma, zahtijeva pažljivo praćenje. Njegova sposobnost za regrutaciju, radikalizaciju i finansiranje globalnog terorizma naglašava važnost proaktivnih mjera za smanjenje njegovog uticaja. Istorijske tenzije u regiji, neriješeni konflikti i uloga dijasporskih zajednica dodatno povećavaju njegov značaj u širem kontekstu globalne sigurnosti.

(zurnal.info)