Almir Mirojević, uposlenik Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, osuđen je prvostepenom presudom na tri godine zatvora zbog korupcije u zapošljavanju, potvrđeno je iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.
Općinski sud u Sarajevu prvostepeno je osudio Mirojevića za krivično djelo protivzakonito posredovanje u zapošljavanju.
“Mirojević je kao zaposlenik Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu na radnom mjestu medicinskog tehničara - fizioterapeut, koristeći svoja poznanstva s utjecajnim zaposlenicima Kliničkog centra stečena kroz dugogodišnje radno iskustvo, svjestan zabranjenosti svog djela htio njegovo počinjenje, tako što je iskoristio svoj utjecajni položaj i u više navrata ostvario kontakte s jednom zaposlenicom Kliničkog centra te dogovorio uslugu posredovanja u zapošljavanju njenog sina u KCUS, tako što je za tu uslugu uzeo i primio novac”, navodi se u saopštenju Tužilaštva.
Žurnal je o ovom slučaju pisao u martu 2015. godine. Tada je u Općinskom sudu u Sarajevu održan glavni pretres u slučaju koruptivnog zapošljavanja u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Glavna svjedokinja H.I. govorila je o tome kako je dala novac Almiru Mirojeviću, koga smo tada naveli samo inicijalima jer je proces bio u toku. Svjedokinja je tada osumnjičenom a danas prvostepeno osuđenom Mirojeviću dala novac kako bi zaposlio njenog sina.
Tužilaštvo je svjedokinji dalo imunitet pa je bila u prilici govoriti o davanju mita za zapošljavanje u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Ona je na ročištu kazala kako su nepotizam i korupcija postali pravilo kod zapošljavanja u Kliničkom centru.
Znalo se ko zapošljava
Svjedokinja H.Z. se zaposlila u Kliničkom centru 2003. godine kada je, kako je rekla tokom svjedočenja pod punom krivičnom odgovornošću, dala 1.000 maraka kako bi dobila posao čistačice. Ona je izjavila kako je njena majka posudila ovaj novac od svoga brata. Kao zahvalnost za pomoć, svjedokinja je dala 50 maraka drugoj uposlenici Centra.
Prije nego što je dobila posao u Centru, svjedokinja je radila na pijaci, Narodnom pozorištu u Sarajevu i nekoliko privatnih firmi. Novac za zapošljavanje ja dala jer je živjela jako loše.
- Dajete novac da biste obezbijedili kakvu takvu sigurnost – izjavila je svjedokinja H.Z.
Ona je također izjavila kako je za ugovor na neodređeno 2006. godine dala 5.000 maraka tadašnjem direktoru Centra. Morala je podići kredit a novac je direktoru dao njen otac. Kada je njen drugi sin dobio zvanje fizioterapeuta, pokušala mu je pomoći da se zaposli u Kliničkom centru.
Njen sin se 2012. godine prijavio na konkurs za posao u Centru ali je, kako je na ročištu u martu 2015. godine izjavila svjedokinja, to mjesto već ranije bilo rezervisano za nekog drugog. Od rukovodstva Centra usmeno i pismeno je tražila da joj pomognu da kao civilna žrtva rata i samohrana majka zaposli sina i ima prednost koja joj zakonski pripada.
Ona je rekla kako je godinama gledala na koji način se dolazi do posla u Kliničkom centru a u isto vrijeme uz brojne usmene i pismene molbe nije uspjela da zaposli svog sina.
Onda je odlučila da se kod svojih kolega raspita ko joj može pomoći.
- Dobila sam informaciju da je Almir Mirojević taj koji može zaposliti za novac – rekla je svjedokinja i dodala kako je osumnjičenog znala i sretala na poslu: Srela sam ga početkom marta 2014. godine i pitala može li mi pomoći, rekla sam mu da sam čula da je on taj koji može zaposliti za novac.
Torba sa kamerom
Svjedokinja je dalje govorila kako joj je Almir Mirojević odgovorio da je baš prije sedam dana zaspolio nekoga u Domu zdravlja kao vozača. Tada su razmijenili i brojeve mobitela a Mirojević joj je rekao da prati oglase za posao i da mu se javi. Osumnjičeni se nekoliko sedmica poslije sam javio i rekao da bi njen sin do 12. maja trebao dobiti posao vozača u Kliničkom centru. Cijena je bila 8.000 maraka.
- Trebalo mi je vremena da nađem novac a Mirojević mi je rekao da to mjesto inače košta više – izjavila je svjedokinja i dalje svjedočila kako su se nekoliko dana poslije našli na sarajevskoj Baščaršiji.
Novac, 4.000 eura, posudila je od rođaka čija ju je kćerka autom prebacila do mjesta sastanka. U autu je bio i njen sin. Osumnjičeni je ušao u auto i prebrojao novac, rekla je svjedokinja.
Njih dvoje su dogovorili novi kontakt krajem aprila 2014. godine. Tada je Mirojević svjedokinji rekao da prikupi dokumentaciju za sina koje mu je kasnije poslala po kolegi sa posla. Dogovorenog 12. maja, svjedokinja kaže da ju je osumnjičeni nazvao i rekao da imaju problem. Zbog afere u Kliničkom centru nije u mogućnosti da zaposli njenog sina, izjavila je svjedokinja. Mirojević je tada predložio da novac ostane kod njega do oktobra kada će, kako je izjavila svjedokinja, biti konkurs za dva vozača u Centru. Svjedokinja je tražila da joj osumnjičeni vrati novac što je on i uradio narednog dana. Njih dvoje su se narednih mjeseci viđali na radnom mjestu i razgovarali. U međuvremenu je svjedokinja odlučila da slučaj prijavi Državnoj agenciji za istrage i zaštitu SIPA-i.
Mirojević je nakon toga nazvao svjedokinju i rekao joj da će zaposliti njenog sina kao vozača ali da je cijena ovoga puta 10.000 maraka.
- Mene je naljutila cifra – rekla je svjedokinja koja se nakon toga obratila i Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
U augustu 2014. godine su ponovo razgovarali i Mirojević je svjedokinji, po njenom priznanju, rekao da polovinu novca treba dati unaprijed a polovinu kada njen sin potpiše ugovor o radu. Svjedokinja je tokom ispitivanja rekla kako brat i sestra Mirojevića također rade u Kliničkom centru. Njen sin je do tada imao devet odbijenica za posao.
Polovinu novca od 5.000 maraka svjedokinja nije mogla prikupiti pa je uz pomoć kćerke i njenog muža prikupila 2.000 maraka koje je policija nakon toga označila. Od policije je također dobila torbu u kojoj je bila kamera. Policiji je također dala svoj i broj Almira Mirojevića.
Sa Mirojevićem je dogovorila sastanak 25. septembra na benzinskoj stanici u naselju Breka u Sarajevu. Policija je na pumpu stigla i prije dogovorenog sastanka. Mirojević je na sastanak došao svojim autom u kojem mu je svjedokinja predala novac. Nakon što je izbrojao novac i rekao joj da nedostaje 3.000 maraka, svjedokinja je rekla kako u torbi ima još i policiji dala dogovoreni znak skidanjem kopče za kosu. Prilikom hapšenja, po iskazu svjedokinje, osumnjičeni je novac bacio na sjedište.
(zurnal.info)