Blog

Najgori DJ na svijetu

selvedin avdić

wack-djProšlo je više od dvadeset godina, uskoro i četvrt vijeka, od kako sam bio DJ.

Nije da se hvalim, ali bio sam garantirano najgori DJ u istoriji te plemenite vještine. U sebi sam spojio sve što jedan DJ ne smije imati: lošu tehniku i skučen izbor muzike, uz to sam bio često depresivan i samom sebi dosadan, a istovremeno lažno samouvjeren i uobražen.

Kažu da uspješan DJ tokom večeri sebi može dozvoliti samo jednu pogrešnu odluku. Ja sam, već na početku “karijere”, odmah donio jednu i to temeljnu: odlučio sam da moj zadatak nije da zabavljam goste, nego da ih educiram i usput svima demonstriram poznavanje bjelosvjetske underground scene. Ismijavao sam vlasnika jednog kafića koji mi je objašnjavao da mu je kafić uvijek pun zato što bira muziku za djevojke, a za njima će doći muškarci bez obzira šta on puštao. Bio sam neumoljiv, umjesto da ispunjavam djevojački ukus, ugađao sam samo sebi i nekolicini sličnih freakova. Radio sam na užasnoj opremi, koja se često kvarila, pa sam jedno vrijeme puštao muziku samo na jednom decku. Tokom ogromnih pauza značajno sam se smijuljio iza pulta, ne bih li ubijedio goste da se radi o umjetničkoj intervenciji. Katastrofa, sramim se i dok pišem ove redove.

I danas se čudim zašto nikada nisam otpušten, nego sam na kraju dostojanstveno dao otkaz. Dva događaja ubijedila su me da odustanem. Prvi je bio policijska racija u klubu, kada su lokalni dileri sav asortiman različitih droga skrili u moju ladicu u kojoj sam držao lemilicu i pokvaren mikrofon. Drugi je bio rat. Policijski inspektori pretresli su čitav klub, ali su zaobišli ladicu. Rat me nije mašio.

...

Beogradski pisac Slavoljub Stanković (romani “Red Box” i “Split”), nedavno me zamolio da mu pošaljem prijedlog neke pjesme za program “Pisci biraju” koji vodi u klubu “Šikarica”. U mailovima se uviđavno izvinjavao zbog uznemiravanja. Sasvim nepotrebno. Zadatke sam ispunio s čistim uživanjem.

Drhti planeto, najgori DJ na svijetu ponovo je angažiran! Normalno, ponovo sam ugađao samo sebi, ali ovaj put mogao sam biti potpuno opušten, iz ćoška me nije posmatrao smrknuti gazda, kablovi i lemilica bili su tuđa briga, zrak je bio prozračan i prostorija ugodno zagrijana.

Bend Fugazi s pjesmom “Waiting Room” bili su moj prvi izbor. Uz tu pjesmu vežu me najnježnije uspomene. Jedne večeri tako sam zaneseno plesao uz njene divne ritmove da sam ostao bez četvorke u vilici i zaradio dubok ožiljak na bradi.

Nakon drugog maila izabrao sam pjesmu “(I Don' Need You To) Set Me Free” s prvog albuma nikad prežaljenih Grinderman. Zbog plesa uz ovu pjesmu stekao sam neke ožiljke na duši o kojima ne bih pisao.

To je bio moj dosadašnji izbor. Slavoljub mi više ne piše. Izgleda da sam ovaj put ipak dobio otkaz.

Da sam dobio priliku pustio bih Gun Club.

Prilažem set liste u kojima možete provjeriti šta su ostali učesnici programa birali.

Prvi put

mart_copy

Drugi put

431129_10150599603053773_696978772_9090737_288297185_n

(zurnal.info)