STRANAČKO PARTNERSTVO : Privatnom carinskom terminalu moraš platiti uslugu i kada je ne koristiš

Granični prelaz Bijača, prvi dani avgusta ove godine. Ekipa Žurnala putuje na jednodnevni zadatak u Hrvatsku. Cariniku na izlazu iz BiH predočavamo ATA karnet, pojednostvljeno rečeno, dokumente za prenos video i foto opreme.

“Parkiraj tu auto i idi do one zgrade, u šalter sali će ti ovjeriti papire”, upućuje nas bh carinik.

“Što ste meni došli, što nije onaj tamo ispunio,” zagrmio je službenik u šalter sali.

Vraćamo se ponovo na prelaz istom cariniku.

“Jel to nije htio, joj, ja to nisam nikada radio, ček’ da pitam hoće li ovaj da uradi,” reče i ode da ubjeđuje kolegu koji je dežurao na ulazu u BiH. Ovaj mu govori da ne može, ali da će mu reći kako treba, pa da ga zove ako “zapne”.

“Idi do terminala uplati 10 maraka takse dok ja ovo radim”, reće pokazujući na par kontejnera udaljenih oko 200 metara od prelaza.

PLATI I NE PITAJ MNOGO

Pitamo carinika zašto plaćamo korištenje terminala kada nismo ni ulazili niti koristili bilo kakve njihove usluge. Kaže da nije on donosio propise i da bez uplatnice ne može ovjeriti ATA karnet.

Niko nije ni otvorio vozilo da provjeri spisak opreme.

Prilazimo granici Hrvatske. Dajemo dokumente za opremu, carinik RH ih popunjava, pogleda opremu i poželi sretan put. Nikakvog plaćanja za usluge terminala nema.

Nakon nekoliko sati vraćamo se u BiH. Uslijedila je ista procedura.

“Idite uplatiti 10 maraka na terminal, svaki prelaz, novo plaćanje”.

Tih 10 KM, ispostaviće se, naknada je za korištenje carinskog terminala i to samo ako postoji na graničnom prelazu.

“Jedini razlog zašto niste bili upućeni da direktno autom uđete u carinski terminal je vrijeme čekanja, koje bi Vam bilo znatno duže da ste morali prilikom ulaska i izlaska u fizikom smislu ulaziti i izlaziti sa terminala vozilom. Na prelazima gdje je dozvoljen postupak po ATA karnetu, a gdje ne postoje carinski terminali, ne naplaćuje se 10 KM za putnička vozila jer se prelazi samo granični prijelaz, dakle ne postoji carinski terminal u sastavu graničnog prijelaza,” odgovor je iz UIO BiH na upit Žurnala zašto smo morali platiti fiktivnu uslugu carinskog terminala.

Vlasnik terminala na graničnom prelazu Bijača je privatna firma “Volta d.o.o” iz Ljubuškog. Prema sudskom registru suvlasnici su Olivera Salavarda i Mladen Džajić. Mladen Džajić je suvlasnik firme “Džajić-commerce” iz Ljubuškog, zajedno sa Goranom Džajićem, kojeg je Sud BiH 2009. godine pravosnažno osudio na osam mjeseci zatvora i novčanu kaznu zbog utaje poreza upravo putem firme „Džajić commerce“.

SVE JE LAKO ZA HDZ KADAR

“Volta d.o.o.” je registrovana netom prije otvaranja graničnog prelaza Bijača, a upućeni kažu da je Džajić posao dobio zahvaljujući dobrim relacijama sa direktorom UIO Mirom Džakulom. Prema dokumentaciji dostupnoj Žurnalu, uprava UIO je unatoč upozorenja članova Upravnog odbora iz reda stručnjaka da je ugovor o zakupu terminala na Bijači nelegalan, omogučila ovaj profitabilan posao “Volti d.o.o.”

Nije naravno tu presudna bila samo uloga direktora Džakule, nego prije svega HDZ-ovog ministra finansija Vjekoslava Bevande, koji je ovo pitanje uporno stavljao na dnevni red sjednica UO UIO.

Država BiH te Evropska unija uložili su 18 miliona maraka za izgradnju graničnog prelaza Bijača. Odmah potom zaključen je ugovor sa “Volta d.o.o.” kojoj se pod zakup daje prostor na dalje uređenje, odnosno postavljanje objekata za carinsku i policijsku službu, inspekcijske organe, špediterske firme, poslovni prostor i skladište.

U praksi to je postavljanje 4 kontejnera, od kojih je jedan blagajna te još 16 za špeditere, koji za njih plaćaju zakup.

Po cjenovniku UIO, za svaki kamion koji ulazi u terminal “Volta” naplaćuje 40, a za putnička vozila 10 maraka.

Jedina obaveza je da se 30 posto od tako ostvarenog prihoda uplaćuje na račun UIO.

Firma ”Volta” je prema procjenama stručnjaka u postavljanje kontejnera uložila oko pola miliona maraka, sva ostala ulaganja su na trošak države. Projektovani godišnji promet na ovom prelazu je od 1,5 do 2 miliona maraka. Ne treba mnogo matematičkog znanja za zaključak da bi svako poželio ovakav profitabilan posao. Od naših 20 maraka samo 6 će na račun UIO, a 14 ovoj privatnoj firmi za fiktivnu uslugu.

Žurnal je već pisao o ovom velikom biznisu za odabrane. Pisao je i Ured za reviziju institucija BiH. Podatak da je primjera radi u 2014 godini fakturisani prihod od naknade korištenja carinskog terminala u vlasništvu UIO bio 8,8 miliona, a privatnih 20 miliona KM dovoljno govori. Umjesto da promjeni taj omjer, UIO BiH je potom još više novca prepustila stranačkim miljenicima.

(zurnal.info)