Melanholija ljevice

Badnjak u Crnoj Gori: Teška retorika na pravnom polju

Piše: Andrej Nikolaidis

Korištena je, u dane pred Božić, teška retorika: te „ne damo svetinje“, „dug precima“, „njegoševska Crna Gora“, „ispravljanje istorijske nepravde“... Znate kako je: ono što zveči, to je prazno. Tako i „zvučne“ parole, koje zvone kao zvona sa saborne crkve. Šuplje su, nema u njima ničega, naročito ne smisla.

Očekivalo se najgore. Nekakav je bjelopoljski pop iskoristio čudo tehnike zvano internet da svoje vjernike opomene „da se ne boje krvavih badnjaka“. 

Pećinski ljudi su nekada crtali na zidovima Altamire. Danas pišu po fejsbuku. Neki od njih pisali su o tome kako će za Božić da „trijebe gubu iz torine“. Ako vam nije blizak Njegoš i njegov tautologijama bogati opus, za koji Crnogorci i Srbi smatraju da nadilazi Homera i Šekspira, i to kad jedan drugom stanu na ramena – to vam znači da Srbi Crnu Goru etnički očiste od Crnogoraca. Imajući u vidu skoriju istoriju Balkana, bila je to autentična prijetnja. Koja se, ipak, nije ostvarila.

Na Cetinju, u Podgorici, i u još sedam gradova, badnjak su nalagali i navijači SPC i navijači CPC. Ovi prvi crnogorsku vlast optužuju da će da im otme hramove i daju ih ovima drugima. Ovi drugi, pak, podsjećaju da je Hramove zapravo oteo Aca Karađorđević, kad je Crnu Goru izbrisao kao državu i anektirao je. Aca je, naime, u junu 1920., najobičnijim dekretom, 650 crkava i manastira, koji su do tada bili vlasništvo države Crne Gore, prenio u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve. Prije toga je ukinuo Crnogorsku pravoslavnu crkvu. 

ZVUČNE PAROLE

Korištena je, u dane pred Božić, teška retorika: te „ne damo svetinje“, „dug precima“, „njegoševska Crna Gora“, „ispravljanje istorijske nepravde“... Znate kako je: ono što zveči, to je prazno. Tako i „zvučne“ parole, koje zvone kao zvona sa saborne crkve. Šuplje su, nema u njima ničega, naročito ne smisla.

Potreba ljudi u ovom dijelu svijeta da svaki svoj potez, a naročito svaku svoju svinjariju legitimišu kao nešto što proizilazi iz nacionalne istorije i tradicije, apsolutno je nesnošljiva. No to je samo jedan od razloga zbog kojih su ljudi ovdje generalno nesnošljivi, tek jedan od razloga zbog kojih je ovdje mizantropija stvar kućnog vaspitanja, elementarnog obrazovanja i minimuma etičnosti potrebnog da se ne bude sociopata. Ako postoji grupa živih ljudi i oni imaju cilj koji su u stanju sprovesti kroz dopuštene, pa još i demokratske političke procedure – kakva još legitimacija toj volji treba? Nego volji živih ljudi trebamo pretpostaviti nekakvu volju mrtvih? Koja je, zapravo, volja drugih živih ljudi koji bi nekoga da uskrate za nešto, pa tvrde da komuniciraju sa mrtvima, tvrde da su opunomoćeni predstavnici tradicije.

Elem, teška je to bila priča koja, rekosmo li, nije slutila na mir i dobro.

No na kraju je sve proteklo mirno, kao da u sporu nisu, jelte, vjernici, nego članovi šahovskog i bridž kluba.  

Crnogorska je vlast riješila da se sporna pitanja rješavaju na takozvanom pravnom polju. Što znači, da vam stvar pojednostavim i lišim i srpske i crnogorske nacionalne patetike, da će nadležni lokalni i evropski sudovi pred sobom imati ovakav slučaj: nesporno je da je Srbija, Acinim ukazom, ukrala Crnoj Gori hramove. No pitanje je: je li došlo do zastare? Srpska crkva je u tim crkvama već vijek, a za taj vijek je nešto na njima popravljala, nešto proširivala, mnogo dakako i zaradila, na tu zaradu, dakako, nikada nije platila porez,  pa će sudovi vrednovati kako se to, što bi se reklo, reflektuje na pitanje vlasništva. A tu je i pitanje: čija je zemlja na kojoj je hram? Itakodaljeitomeslično, jasno vam je da će čitavo to zamašeteljstvo potrajati.   

Kako stvar stoji u pravnoj ravni, tek će se vidjeti.

U ČEMU JE PROBLEM

U logičkoj ravni, razloga za spor nema. Evo zašto. Patrijarh SPC Irinej veli: “A šta su Crnogorci nego Srbi iz Crne Gore?”. Ako je tako, i Crnogorska pravoslavna crkva je Srpska pravoslavna crkva. Ako je tako, ako su u crkvama u Crnoj Gori Crnogorci, u njima su Srbi iz Crne Gore. Ako su Crnogorci Srbi, kako god okreneš, kako god logiciraš, crkve su, bilo da su srpske ili crnogorske – srpske. U čemu je onda problem?

Ah… Problem je u tome što smo izveli ispravnu logičku operaciju sa pogrešnom premisom. A premisa nam je pogrešna jer se Patrijarh Irinej, kako bi za zakon rekao Maršal Tito, Božije zapovijedi koja veli “ne svjedoči lažno na bližnjega svojega”, ne drži kao pijan plota. 

(zurnal.info)