SUMNJIVA TRANSAKCIJA

4 feninga za kilogram: 147 tona baruta iz Vitezita kupila tašna-mašna firma Patrio!

FOTO: zurnal.info
Piše: Amarildo Gutić

Prema nalazima kontrole, samo je mala količina baruta neupotrebljiva i zahtjeva uništavanje. Za veći dio utvrđeno je da je tehnički ispravan i može donijeti izuzetan profit, u ovom slučaju za odabranog kupca po mjeri SDA, koji se već „proslavio“ nabavkom vrijednom dva miliona maraka u vrijeme pandemije

 

Približno 147 tona prijeratne proizvodnje visoko nestabilnog raketnog goriva i baruta još uvijek je uskladišteno u krugu Vitezita. Upozorenja iz vojnih i civilnih struktura kako ove eksplozivne materije treba uništiti datiraju još od 2009 godine.  No, vlasnik baruta više nije Vitezit. Pokretanjem stečajnog postupka, upraviteljica Behrija Huseinbegović je barut prodala firmi Patrio, može se reći poklonila za 5850 maraka, približno 4 feninga po kilogramu! Barut je potom ostao u skladišnim prostorima Vitezita za što firma Patrio navodno plaća zakupninu.

 

 

Laički gledano, to je bio dobar posao stečajne upraviteljice jer uništavanje baruta nije nimalo jeftin proces. Ovako je ta briga prepuštena kupcu. Problem je što taj barut ipak može donijeti dobar profit, saznaje Žurnal od stručnjaka iz ove oblasti. Prema zapisnicima o kontroli koja je obavljena 2015. godine, samo je mala količina zaista neupotrebljiva i zahtjeva uništavanje. Za veći dio baruta utvrđeno je da je tehnički ispravan.

 

 

Da je htjela, stečajna upraviteljica je mogla ovo znati, a sigurno zna član odbora povjerilaca, bivši kadar KOS-a Enver Mujezinović, koji je na sastancima Odbora povjerilaca iskazivao interes za sudbinu baruta iz Vitezita.

 

 

Polovinom januara interes za način prodaje starog baruta iskazala je i Finansijska policija, koja je od stečajne upraviteljice tražila podatke o transakciji. Ako vam ime firme Patrio nije poznato, podsjetićemo vas na vrijeme proglašenja pandemije prošle godine. Tada je ovoj firmi bez ikakvih referenci Federalna uprava civilne zaštite, odnosni tadašnji direktor Fahrudin Solak, povjerio nabavku zaštitne opreme približne vrijednosti gotovo dva miliona maraka! Sve to naravno nije moglo proći bez znanja i saglasnosti federalnog premijera Fadila Novalića. Patrio je u to vrijeme imala i jednu narudžbu Općine Centar za termalne kamere. Firma sa jednim zaposlenim i šest maraka godišnjeg prihoda je tada bila registrovana u Visokom, ali osim table na vratima praznog poslovnog prostora drugog traga nije bilo. Potom je firma preregistrovana na adresu u Zenici, ali i tu su samo vrata sa oznakom firme. Nema brojeva telefona ili bilo kojeg drugog načina za kontakt. Sve ukazuje na tašna-mašna firmu koja djeluje samo u dogovorenoj kupoprodaji, gdje upravljaju SDA kadrovi. Kao vlasnik u sudskom registru naveden je Sulejman Abazović. Nezvanično saznajemo da je u pitanju (donedavni!?) službenik Ministarstva odbrane BiH.

 

 

Šta može firma Patrio sa otkupljenim barutom? Poznavaoci navode da može pronaći sponzora, poput UNDP-a koji je svojevremeno finansirao uništavanje minsko-eksplozivnih sredstava. Kako bi suma za uništavanje iznosila oko 2 eura po kilogramu, a za tako nešto mora biti angažovana, kako navode Žurnalovi izvori, firma iz Slovenije, profit ne bi bio zadovoljavajući.

Druga varijanta je prodaja baruta izvan Bosne i Hercegovine. Iz Srbije su svojevremeno bili zainteresovani za otkup ovog baruta i bili su spremni ponuditi 10 maraka po kilogramu, dakle oko 1,5 miliona maraka. Uslovno zanimljivo, uvjeravaju Žurnalovi izvori iz Vitezita, što je tada u skladištima bilo u stvari 197 tona baruta, da bi na narednom popisu 50 tona „nestalo“. Znajući da su u Srbiji „osvanule“ pojedine mašine pa i čitavi pogoni Vitezita, nije nemoguće da je istim putem prebačena i ta „sitnica“ od 50 tona.

Za uskladišteni barut interes je 2014 godine iskazao i bugarski trgovac oružjem Emilijan Gebrev. Obavljeni su neki preliminarni razgovori, no tada su Gebreva zaokupili neki drugi problemi. Namjerio je kupiti dionice jedne tvornice vojne industrije, ali pojavio se još jedan pretendent, ruski oligarh Konstantin Malofeev, osoba sa evropske i američke crne liste. Da, upravo onaj Malofeev, prijatelj Milorada Dodika, navođen kao kupac obveznica Republike Srpske vrijednih 300 miliona maraka!

Iako je i Gebrev do tada dobro sarađivao sa Moskvom, stati na put Putinovom čovjeku je bilo previše. Aprila 2015. godine prema navodima tamošnjih medija, ruske tajne službe mu podmeću  nervni otrov znan kao “novičok”. Ipak uspijeva preživjeti.  

Marta 2020. godine Gebrev je u Konjicu bio gost povodom 70. godina rada fabrike Igman. Zajedno sa federalnim premijerom Fadilom Novalićem bio je govornik na jednom od panela.

 

 

Stari znanac Gebreva iz „čudesnog svijeta trgovaca oružjem“ Zvonko Zubak kupio je prije desetak dana Vitezit putem svoje firme registrovane u Odžaku, sve onako kako je Žurnal najavio još krajem 2018. godine. Odmah potom SIPI, nadležnom tužilaštvu te sarajevskom Uredu za borbu protiv korupcije podnesene su dodatne krivične prijave protiv nadležnih. Priča o opljačkanom Vitezitu očito još nije završena.

(zurnal.info)