RADNIČKA PRAVA

BIJEDA PRVOG MAJA U BiH: Tajkuni od radnica u trgovačkim lancima godišnje ukradu 50 miliona maraka!

Piše: Branka Mrkić-Radević

Kako žive radnici u BiH? Samo na dva sata prekovremenog rada trgovaca godišnje se praktično ukrade 50 miliona KM od radnika. Nisu zadovoljni ni zdravstveni radnici, a rudari rade kako bi namirili plate administraciji. Za to vrijeme, počesto nemaju ni osnovnu opremu i rade na dotrajalim i neispravnim mašinama, ginu i ostaju invalidi. Sretan nam 1. maj

 

Više od godinu dana radnici u sektoru trgovine u Federaciji BiH rade bez kolektivnog ugovora. Stari je istekao neposredno prije pandemije i još uvijek nije obnovljen.

Od početka pandemije mnogi od njih u neprehrambenom sektoru ostali su bez posla, ali tačne statistike nema. Ekonomski analitičari procjenjuju da je od 10 izgubljenih radnih mjesta tokom pandemije četiri iz udarnih sektora među kojima je i trgovina i koji su najpogođeniji pandemijom. To su uglavnom radnici iz trgovina neprehrambenom robom.

Ovaj podatak za Žurnal je iznijela predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH Mersiha Ferhatović-Beširović. Ali iako nisu ostali bez posla, radnici u trgovinama prehrambenom robom, svakodnevno su izrabljivani a država i vlasnici trgovačkih lanaca na njima godišnje zarađuju ogromne sume. Samo jedan podatak koji iznosi naša sagovornica dovoljno govori o tom robovlasničkom principu:

- Svaki radnik sedmično radi 42 sata, što je odmah dva sata radnog vremena više nego što zakon kaže. Ako taj broj pomnožimo sa 52 sedmice, i 150 hiljada radnika, koliko ih radi u ovom sektoru, dođemo do iznosa od 50 miliona KM godišnje, i to samo na ime ta dva sata. A da uopšte ne govorimo ostalom prekovremenom radu, kojeg tokom sedmice sigurno bude, i to dosta.

Zbog toga će upravo plaćanje prekovremenog rada biti jedan od zahtjeva koje će Sindikat iznijeti na protestnoj šetnji planiranoj za Prvi maj ove godine.
U trgovinama prehrambenom robom radi minimalan broj radnika na maksimalnu veličinu objekta. Kada se jedan od njih razboli, za to praktično „ispaštaju“ njegove kolege koji moraju uraditi i njegov dio – novih zapošljavanja nema. Zbog oblijevanja radnika, ovaj problem posebno je eskalirao tokom pandemije.

Osim kolektivnog ugovora, plaćenog prekovremenog rada i regulisanja prava na bolovanje, Sindikat upozorava i traži povećanje minimalne plate. U trgovini prosječna plata je 650 KM:

- Drugi problem je pravo radnika da budu slobodni za praznike. Ići ćemo sa zahtjevom ka predsjedavajućem Predstavničkog doma Parlamenta FBiH da se hitno na dnevni red uvrste izmjene i dopune Zakona o unutrašnjoj trgovini koje smo mi predložili a koje je u naše ime u parlamentarnu proceduru uputio klub DF-a, što je i ušlo u program rada Parlamenta.

sindikat

 

Jasno je sasvim da je, sada već istekao i nepostojeći, kolektivni ugovor koji je bio jedini instrument zaštite radničkih prava na terenu. Vlada ni ranije, a ni tokom pandemije nije olakšala uposlenicima u ovom sektoru:

- Prvih mjeseci smo bili aktivni i otvoreno kritizirali korona zakon koji se pokazao kao nikakva stimulacija da se radnici zaštite. Vlasti ove zemlje apsolutno nisu vodile računa o ovom sektoru, a a to je jedan od sektora koji je najviše doprinosi ekonomiji. Radnici u trgovini nisu briga ove zemlje i ne vidim nijednu mjeru da je donesena kako bi se tim ljudima olakšalo, čak se potpuno zanemaruje da su oni isto kao i zdravstveni radnici na prvoj liniji zaraze – kaže Mersiha Ferhatović-Beširović.

Iako su kao i zdravstveni radnici izuzetno izloženi, radnici u trgovinama nisu prioritet za imunizaciju. Sindikat je stupio u kontakt sa sindikatom iz ove oblasti u Srbiji i dogovorena je imunizacija dijela radnika u toj državi. Ali odziv radnika je neočekivano slab. Od 50 mjesta, koliko su imali slobodnih za prvi odlazak, prijavila su se tek 33 radnika.

 

JEDAN RUDAR, OSAM ADMINISTRATIVNIH RADNIKA

 

Proteste su za 1. maj najavili i rudari - barem dio njih. Samostalni sindikat radnika rudnika Federacije BiH planira proteste za 1. maj, a za 10. maj najavljuju stupanje u generalni štrajk zbog najavljene sistematizacije radnih mjesta i "katastrofalnog stanja u Koncernu".
Rudari zbog najavljenje primjene novih pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta strahuju za svoja materijalna prava, kažu u Sindikatu.

Ali u Tuzlanskom kantonu se ovih dana još samo očekuje zvanična potvrda o registraciji novog sindikata rudara. Neće se pridružiti svojim kolegama iz prvog sindikata. Jer u tom sindikatu, tvrde, ne vode računa o pravima rudara, već administracije. Otud i strah od najavljene sistematizacije.

- Sindikat se priklonio upravi i administraciji. Zbog toga im se i nećemo pridružiti na najavljenim protestima 1. maja u Sarajevu i kasnije štrajku. Ne želimo da štrajkujemo da bismo zadržali njihove fotelje. Više ne možemo izdržati da jedan rudar mora zaraditi platu za osam administrativnih radnika – kaže za Žurnal Mirnes Bašić, jedan od osnivača novog sindikata.

rudnici

 

Odavno već rudari slušaju o tome kako nema dovoljno ljudi uposlenih u rudnicima. Fraza „nema ljudi“ korištena je kao opravdanje za sve što su tražili a nisu mogli dobiti, kaže Bašić. Za to vrijeme gledali su višak uposlenih u administraciji i upravi:

- Ako na četiri jamska radnika zaposlite 15-17 inženjera, upravnika, administrativnih radnika… onda mi više nismo proizvodna firma, već idemo svaki mjesec svjesno u deficit. Znači da mi, pored proizvodnje i rada, moramo podići kredit da njima isplatimo plate.

Rješenje je integracija svih uprava, smatra, smanjenje broja radnika, ali uz angažman eksperata u komisiji koji će osmisliti svako radno mjesto. Nužna je i izrada javnog registra kako bi se utvrdilo koliko u rudnicima zaista ima uposlenih i na kojim pozicijama. Sve do tada, smatra Bašić, najava protesta i štrajka zbog planirane sistematizacije, samo je strah i borba za očuvanje vlastitih radnih mjesta.

 


RUDARI GINU I ZBOG NEDOSTATKA OPREME

 

Za to vrijeme, u rudnicima često nema ni osnovne opreme. Prije osam godina u rudniku Šikulje poginuo je rudar vukući golim rukama visokonaponski kabal. Na rukama su morali imati atestovane rukavice, ali ih nisu imali, tvrdi Bašić. I danas, osam godina nakon tog događaja, rudari taj isti kabal vuku golim rukama:

- A naši inžinjeri sigurnosti i zaštite na radu posmatraju. Njihova kancelarija kod nas u Šikuljama se nalazi 50 metara od vazdušnog postrojenja. Na tome postrojenju nema nikakvog poteznog užeta. Znao nam je pasti čovjek u drobilicu , a nema poteznog užeta koje može zaustaviti stroj. Ili dođe kamion i iskipa ćumur, radnik stoji i nadzire a nema mreže da ga barem malo zaštiti. Znalo se desiti da padne ćumur i ozlijedi čovjeka, ali nikada nisu izašli na teren da nešto urade. Za ozljede kažu da su nastale prilikom nepažnje.

Još jedan Mirnesov kolega poginuo je u rudniku Mramor u jami. Na gumenom transporteru, gumenoj traci, na repu, zaštitna hauba nije postojala:

- Podletio je pod bubanj i poginuo. I sad mi imamo te inženjere koji godinama sjede u npr. Kreki i ne rade ništa. Još jedan primjer: bager je godinama bio neispravan i radnici su znali za to, a rukovodstvno napisalo da je ispravan. Nakon toga, u nesreći sa tom mašinom čovjek je ostao invalid. Također, bilo je situacija da nastradali rudari nisu bili uopšte osigurani a nismo ni to znali. Dešavalo se da radimo a ne znamo da nam ni staž nije uplaćen. Za popravku dotrajalih mašina nema novca: naprimjer, treba nam nekih 20 hiljada KM da popravimo naše mašine i novca za to nema. Za to vrijeme rade tuđe privatne mašine koje se iznajmljuju po visokim cijenama, a za njih ima novca.

O neisplativosti i iznajmljivanju mašina Žurnal je pisao. Upozorili smo da desetine miliona KM bivaju potrošene za iznajmljivanje radnih mašina od privatnih firmi, čija usluga nekada nadmašuje cijenu nove mašine. 

Kao i o milionskim iznosima koji se izdvajaju za plaćanje privatnih zaštitarskih kuća, a ta praksa nastavljena je i danas. Ili zastrašivanju rudara koji su tužili rudnik.

 

I ZDRAVSTVO NEZADOVOLJNO

 

U dijelu Federacije za prava i kolektivni ugovor bore se i radnici u zdravstvu. Razjedinjenost sindikata u ovoj oblasti u prvom redu odgovara vlastima, jer na taj način lakše mogu izbjegavati obaveze prema radnicima u zdravstvu. Članovi Sindikata radnika u zdravstvu u KS godinama pregovaraju sa Vladom KS-a o svojim pravima, ali još uvijek nema zadovoljavajućeg dogovora.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu Sindikat zdravstvenih radnika HNK i Sindikat SKB-a Mostar stupili su u štrajk u decembru prošle godine. Članstvo sindikata traži potpisivanje novog kolektivnog ugovora, kako bi njihova prava bila izjednačena sa pravima u drugim kantonima ali i pravima ljekara u HNK.

Radnici u BiH su i prije pandemije bili u teškom položaju. Često bez kolektivnih ugovora, sa minimalnim primanjima, neplaćenim prekovremnim i strahom od otkaza. Takozvani korona zakon uglavnom nije ispunio svoju prvobitnu namjenu da sačuva radna mjesta i pomogne firmama u krizi, posebno onim manjim. Na sve to treba dodati da im, kao ni svim građanima u BiH, vlasti još uvijek nisu osigurale dovoljnu količinu vakcina za imunizaciju.
Pandemija je ionako sumornu prvomajsku sliku samo pogoršala.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Mirnes Bašić, Mersiha Ferhatović-Beširović, sindikati, 1. maj