Rašida Serdarova je u RS 2010. godine doveo upravo Duško Perović, a Milorad Dodik je ruskog oligarha tada predstavio kao „ozbiljnog investitora“. Pokazalo se da je Serdarov sve osim „ozbiljnog investitora“. U okviru njegove kompanije "Comsar Energy Group", stacionirane na Kipru, u Bosni i Hercegovini su poslovale četiri firme. Ostala je još jedna - CERS. Vlasti RS su 2013. godine dale CERS-u i koncesiju za izgradnju i rad termoelektrane „Ugljevik 3“, ali taj projekat nikada nije počeo.

Prema odluci Vlade RS, povećava se iznos novca dodijeljen predstavništvu u Rusiji, koje ima dvije kancelarije - u Moskvi i Sankt Peterburgu, sa 960.000 KM na 1.040.000 KM. Istom odlukom, skoro se udvostručava iznos namijenjen za rad predstavništva u Austriji - sa ranije predviđenih 750.000 KM cifra se penje na 1.450.000 KM.

Duško Perović i Milorad Dodik nanijeli su ogromnu štetu Republici Srpskoj time što su ruskom oligarhu ustupili rudno bogatstvo u Ugljeviku. Preduzeće CERS je 2013. godine dobilo koncesiju za eksploataciju uglja na cijelom ležištu “Ugljevik istok 2”. U Ugovoru o koncesiji se navodi da je procijenjena ukupna vrijednost investicije oko 444 miliona KM, što se odnosi na ukupan koncesioni period od 30 godina.

Ruski oligarh Rašid Serdarov odlukom Savjeta ministara BiH, na čijem čelu je tada bio SNSD-ov Nikola Špirić, 2011. godine dobio je državljanstvo BiH kao „značajan invesitor“. Preporuku da ruski oligarh dobije bh. državljanstvo dala je Vlada RS, koja ga je tada označila kao "lice od naročite koristi za BiH". Serdarov blisko sarađuje sa Dodiku važnom osobom, Duškom Perovićem koji je zajedno sa Petrom Đokićem i Savom Cvjetinovićem stavljen na „crnu listu“ SAD-a.

Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva finansija SAD-a donio je danas odluku da sankcioniše nekoliko pojedinaca i pravnih lica iz zemalja zapadanog Balkana, a među njima i nekoliko njih iz Bosne i Hercegovine, odnosno entiteta RS, a sankcije su uvedene zbog ‘korupcije i malignog uticaja’.

Javnost RS, koja izdvaja novac za njihovo postojanje, ima pravo da zna ko, kako i za šta u tim predstavništvima troši javni novac. Pravo mjesto za to bila bi Narodna skupština RS, ali vladajućim to ne pada na pamet, jer odavno na budžetska sredstva gledaju kao na vlastiti novčanik.