Ako je Osim savjetovao Sušića, Mourinho je pripremio taktiku za Benta

Od samog početka utakmice reagirali smo kao voće u blenderu. Start dugme je isprva pritisnula fenomenalna portugalska publika i igrači njihove reprezentacije, a onda je i sudac Stark svojim odlukama malo usitnio kašu. Prekrasni stadion Luz sinoć se pretvorio u mjesto velikog stradanja bosanskohercegovačke reprezentacije.

STARKOV PRITISAK

Prvo da razrješimo sudački kriterij. Stark je očito bio pod ogromnim pritiskom. Ni sudiji ne može biti svejedno suditi u onakvoj atmosferi kakva je bila na La Luzu. Isprva, učinilo mi se da smo unaprijed osuđeni na propast i da će nas dokusuriti Stark, ukoliko to prije toga ne učine Ronaldo i društvo. No, kako je utakmica odmicala bilo je jasno da Stark naprosto nema svoju veče. Sveukupno je sudio grozno. Bio je zbunjen i djelovao kao da mu nije baš najjasnije otkud njega tu gdje se nalazi. Više je štete napravio nama, ali teško mi je reći da je to bilo instruirano. Znam samo da se ne bismo bunili da je situacija bila obratna.

MOURINHOV RECEPT

Ako se u posljednjim utakmicama naše ekipe vidio rukopis Švabe Osima, onda se sinoć na portugalskoj igri vidio debeli utjecaj savjetodavaca, koji trenutno stoluje u Madridu, Jose Mourinha. Sve je bilo po njegovom receptu. Psihološki: prgava i prljava igra puna sitnih provokacija.Taktički: veliki pritisak na srednji red i zadnju liniju te brza okomita dodavanja prema napadu. Čak se ni CR7 nije upuštao u previše soliranja što mu je inače bio običaj u reprezentaciji. Znači, jednostavno, s puno snage i brzih kombinacija. I to je bilo to.

GDJE JE PSIHOLOŠKA PRIPREMA

Ne znam zbog čega, ali naši igrači nisu bili dobro psihološki pripremljeni. Po ko zna koji put pukli smo pod pritiskom. Slomili smo se kao srca u španjolskim sapunicama. Prva tri gola pala su nakon naših grešaka u sredini terena. Par pogrešnih predaja lopte i the end. OK, kod slobodnjaka, koji je izveo Cristiano Ronaldo bilo bi bolje da nismo ni stavljali živi zid obzirom na koju ga je udaljenost gurnuo Wolfgang Stark. Umalo ga nije postavio iza Asmira Begovića. Upravo je kod tog gola Asmir Begović učinio jednu od rijetkih grešaka. Loše se postavio na crti u odnosu na živi zid i mjesto izvođenja slobodnjaka. Tome može biti kriva njegova naučenost na male engleske terene, ali opravdanja nema. Svakako je pitanje da li bi, i da je bio bolje postavljen, uspio uhvatiti onaj projektil čudne putanje.

O, GLUPOSTI

Kod drugog gola kriva je Pjanićeva pogrešna predaja lopte na sredini terena i neodlučnost igrača naše odbrane da izađu u blok Nanijevog šuta. A to se dogodilo u trenucima kad smo počeli nešto kombinirati i držati loptu u svom posjedu. Treći gol smo primili nakon Misimovićeve izgubljene lopte, opet na sredini. Tada je Lulić zbog prigovora (o, gluposti) dobio crveni i čiča miča gotova priča. Preostala tri gola primili smo u trenucima potpunog raspada naše igre.

ZAHIROVIĆ U VATRI

Opet se vraćam na pripremu utakmice. Mnogo je stvari koje mi nisu jasne. Po meni, odbrambena linija je trebala biti Papac lijevo, Spahić i Pandža u sredini, Jahić desno. Zašto su ponovo u vatru gurnuli Zahirovića nikad mi neće biti jasno, iako momak i nije tako loše odigrao, tačnije dao je sve od sebe, ali to nije bilo dovoljno protiv Coentraa i Ronalda. Od početka je bilo jasno da je Misimović premekan za duele u sredini terena i na njegovu smo fizičku nemoć izgubili previše lopti. Po meni trebalo je drugačije izmješati karte. Tražiti više fizičke čvrstine sa Zahirovićem i Rahimićem u središnjici te Medunjaninom na Misimovićevom mjestu, jer kad smo to učinili u drugom poluvremenu (kad je već bilo kasno) stvari su izgledale malo bolje.

NIKO NIJE SVEMOĆAN

A možda je trebalo od početka krenuti s dva napadača. Džeko opet nije mogao sam, pogotovo u situaciji kad su nam linije razvučene onako kako su bile sinoć. Loše smo se postavljali na odbijene lopte nakon ispucavanja. Skoro da nismo niti jednu loptu uzeli u svoj posjed. Stvarno ne znam zašto je ova, po mnogima najbitnija utakmica zadnjih par godina, bila tako loše pripremljena. Ne zaboravimo, ni Osim nije svemoćan, u njegovo zlatno doba znalo mu se događati da izgubi od Njemačke s pet razlike, a sve zbog loše pripreme utakmice. Tada je Jugoslavija primila tri ista gola s distance nakon grešaka u srednjem redu. Neka Sušić oprosti što pišem o Osimu kao selektoru. Ali, mislim da ga ne bi trebalo biti stid činjenice da ga savjetuje veličina kakva je Švabo Osim. Paolu Bentu sigurno nije krivo što su mnogi prepoznali Mourinhov rukopis u sinoćnjoj igri portugalske reprezentacije.

Kad podvučemo crtu bila je to noć agonije. Noć u kojoj se naprosto nismo snašli. Po ko zna koji put. Ja i dalje vjerujem da kvalitativna razlika nije toliko velika. Iako, iskustvo i tradicija su nemjerljivi. Jednako kao i drskost i samouvjerenost. Na koncu, Euro neće vidjeti Džeku, ali će vidjeti onoga kojeg se i više priželjkivalo, vidjet će čupača zeničke trave, Cristiana Ronalda.

SNOVI SU BALON OD SAPUNICE

O da, snovi su balon od sapunice, a nada je žena koja te napusti kad ti je najpotrebnija. Još jednom smo zaribali na posljednjoj prepreci. Iako ja i dalje tvrdim da smo mi Euro izgubili u Tirani, Bukureštu i Parizu. Samo ona Spahićeva dekoncentriranost i onaj blentavi pariški penal su nas koštali Eura. Zbog toga je nogomet igra nad igrama. Jedan trenutak, jedna sitnica potpuno mijenja sudbinu. Baš kao što se to događa u životu.

Imamo dobru generaciju sposobnu za velike stvari. Savez se počeo slagati kako treba i moramo se okrenuti budućnosti. Još par godinama čekanja neće nas ubiti. Na čekanje smo ionako naviknuti.

(zurnal.info)