Alan Ford u Zagrebačkom kazalištu mladih

U Zagrebačkom kazalištu mladih 18. maja biće premijerno izvedena predstava 'Alan Ford', nastala prema, na bivšim jugoslovenskim prostorima kultnom, italijanskom stripu o bizarnoj skupini tajnih agenata - TNT.

Tekstove Magnusa, Maxa Bunkera i prevod Nenada Brixyja za pozorište je adaptirao Dario Harjaček koji će i režirati predstavu.

MISTIFIKACIJA SIROMAŠTVA I BOGATSTVA

U Zagrebačkom kazalištu mladih obećavaju da će teatarska verzija stripa ući u smisao grotesknog humora njegovih tvoraca Magnusa i Maxa Bunkera kako bi progovorili o mistifikaciji pojmova siromaštvo i bogatstvo.

Na zvaničnoj stranici ZKM-a ovako objašnjavaju namjere adaptacije:

Temeljna teza koja se provlači kroz strip (u njegovim najboljim nastavcima) bazirala se na tome da su siromaštvo i bogatstvo samo različite strane iste bijede uzrokovane veličanjem novca kao apstraktne vrijednosti koja nas vodi prema raju zemaljskom u kojem se svaka želja može ispuniti. Siromašni preziru bogate samo zato jer i sami nisu bogati, bogati preziru siromašne zbog njihove beskrupulozne borbe za život.

Živeći u vrijeme u kojem se na duhovnom planu sve više ostvaruje ideja diktature proleterijata, preuzimanja vlasti od strane sirotinje u smislu političkog zaklinjanja u sirotinju kao ideala poštenja, skromnosti i moralne besprijekornosti, predstava bazirana na stripu Alan Ford željela bi razbiti tu sliku o sirotinji kao nositelju moralne čistoće.

Siromaštvo je nešto što probuđuje ono najgore kod čovjeka, a ne ono najplemnitije, kako nam se iz dana u dan nameće kao floskula. Bogatstvo kao ostvarenje vrijednosti u svojoj je biti potpuno bezvrijedno. Predstava Alan Ford postavlja tezu da tako dugo dok je novac kanonska vrijednost sistema i siromašni i bogati zapravo robuju istom bogu, jednako su smiješni i jednako vrijedni prezira.

SVAKIDAŠNJICA KAO NESPORAZUM

Centralni su likovi ove priče Alan Ford i Bob Rock, tajni agenti čuvene grupe TNT koji čekajući plaću koja nikako ne stiže iz dana u dan riskiraju vlastiti život radi ostvarivanja tuđeg profita. U situacijama u koje ih se stavlja oni su izloženi pogibelji, potpuno nespremni i bez istinske svijesti što treba napraviti i što će se sljedeće dogoditi.

Njihov je temeljni pokretač za posao glad i neimaština, a nada iznenadni okret sudbine. Sreća. Glavni im je neprijatelj Superhik, anti-superjunak koji radeći kao djelatnik javne čistoće iz prezira prema prljavštini koju stvaraju siromašni odlučuje postati borac za pravdu, što znači oduzimati sirotinji da bi se dalo bogatima- onima koji znaju kako treba živjeti.

Taj obrnuti sistem otvara prostor očuđenja u kojem svakidašnjica postaje dio jednog velikog nesporazuma, stavljajući pod znak pitanja vječito zazivanje Novca kao nasušne potrebe, kao put.

U predstavi glume Milivoj Beader, Rajko Bundalo, Zoran Čubrilo, Katarina Bistrović Darvaš, Nataša Dorčić, Doris Šarić-Kukuljica, Petar Leventić, Edvin Liverić, Danijel Ljuboja, Maro Martinović, Filip Nola, Nađa Perišić, Urša Raukar, Damir Šaban, Jasmin Telalović, Kristijan Ugrina, Marica Vidušić, Dora Polić Vitez i Vedran Živolić.

Dramaturginja je Katarina Pejović, scenografi Leo Vukelić i Iva Matija Bitanga, kostimografkinja Doris Kristić, a skladatelj Frano Đurović.

(zurnal.info)