Bila je to jedna od onih utakmica koje se čekaju s posebnim uzbuđenjem. Ono bi bilo i veće da nije bilo gotovo depresivnog ishoda utakmice protiv Sjeverne Irske. U Zenicu je došla jedna od najvećih reprezentativnih momčadi u povijesti i to su utakmice koje bez obzira na ishod uđu u navijačke legende. Nizozemci nisu došli možda s najboljom mogućom momčadi ali i u takvom izdanju njihova momčad je ona koja uvijek cilja najviše domete.
Naša je reprezentacija prilično dobro reagirala na početni pritisak pod kojih su ih stavili Nizozemci. A bojazan da ćemo se obrukati ponajviše je dolazila iz straha da naši igrači neće psihički biti na utakmici već se baviti onim našim fatalističkim - što bi bilo kad bi bilo da smo eliminirali Sjevernu Irsku iz baraža za Euro.
ISPROBAVANJE IGRAČA
U suštini odigrali smo utakmicu jako sličnu onoj protiv Italije. I upravo su te dvije utakmice iz ovog jesenjeg ciklusa one u kojima trebamo tražiti odgovore na to kako naša momčad treba izgledati i igrati imajući u vidu igrački kadar kojim raspolažemo. Upravo smo u tim utakmicama pokazali da možemo igrati odgovoran i discipliniran obrambeni nogomet. To i jeste jedino u skladu s igračkim rosterom kojeg imamo. Uostalom, upravo su nam dvije utakmice u kojima smo išli na pobjedu pod svaku cijenu trebale otrijezniti u pogledu naših kapaciteta da igramo nogomet koji je orijentiran na posjed i napadačke ambicije. Naravno, u svaku utakmicu se ulazi s namjerom da se pobijedi ali do pobjede se može doći na razne načine. S malo više svježine i uz zrno neophodne sreće mogli smo dobiti i utakmicu protiv Italije kao i ovu protiv Nizozemske. Sreća nas je doduše pomazila u obrambenom segmentu. Ali mi ne možemo očekivati da nam kvalitetom superiorni protivnici ne stvore niti jednu izglednu prigodu.
U jednom razgovoru Amar Osim mi je rekao da on ne vidi zašto ne bismo u reprezentaciji isprobavali i igrače iz naše lige smatrajući da time ponižavamo sami sebe i onaj primarni bazen iz kojeg valja regrutirati igrački kadar za nacionalnu momčad.
Dušan Bajević je pokazao da ima dovoljno hrabrosti suprotstaviti bilo kome igrače za koje su mnogi od nas čuli po prvi put. A uveo je u širi kadar reprezentacije i nekolicinu igrača iz domaće lige od kojih su neki pokazali da u budućnosti možemo na njih računati. U ovih nekoliko utakmice Bajević nam je ukazao na ono što je naša budućnost, koji kadar i kakva igra. A unatoč prosutoj šansi da se plasiramo na Euro to nije mala stvar. Trebalo je u hodu, u jako čudnim okolnostima, graditi nekakvu igru i usput obaviti smjenu generacija.
ANESTEZIRANJE PROTIVNIKA
Na Bilinom polju smo uspjeli anestetizirati Nizozemce do trenutka u kojemu su postali vidno frustrirani. Ono što im nije polazilo za nogom je umnogome bio plod naše igre. A rekao bih da su utakmicu ušli prilično potcjenjivački. Takav odnos naših protivnika je ono što nam može biti prednost. Možemo postati ono što objektivno i određuju naši kapaciteti – mala, srčana reprezentacija koju je teško pobijediti. Ostaje još samo iznalaženje načina da kažnjavamo protivničke greške i podcjenjivački odnos.
Bajevića nije lako slomiti i njegov gospodski i pristojan odnos prema poslu je ono što je u ovom ciklusu došlo kao dašak osvježenja u našu nogometnu stvarnost. Pokazao je to podnoseći odgovornost kada je kao pravi vođa izašao pred kamere i pokazao koliko mu je stalo do uspjeha koji, eto, opet nije došao unatoč poštenom radu i pokušajima da se improvizacijom riješe neke stvari za koje inače u nogometu treba puno vremena i sustavnog rada. Znam da sam nepopravljivo sentimentalan na tog čovjeka ali ako malo bolje pogledamo, preko zida osobnih navijačkih frustracija, vidjet ćemo da nam je Bajević u zalog ostavio smjernice za budućnost, a to, priznat ćete, opet ponavljam, nije malo. Sada treba nastaviti razvijati te mehanizme a ne opet nekim šeprtljavim kadrovskim potezima ići uvijek iznova.
Plan je jasan, smjernice su tu, sada ih treba razviti i usavršiti pa da ponekad i nogometu pristupimo realistički, koliko god to teška zadaća bila.
(zurnal.info)