Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“
Nedavno je menadžment Radio-televizije Srbije na čelu sa generalnim direktorom Aleksandrom Tijanićem odlučio „redizajanirati“ najavnu špicu centralne informativne emisije Dnevnik. I ništa tu ne bi bilo sporno ni neoubičajeno (uostalom, svaka bogatija tv kuća u Evropi s vremena na vrijeme uloži ozbiljan novac i osvježi špice i jinglove u vlastitom dnevnom programu) samo da se ne radi o svojevrsnoj audio-vizualnoj replici dnevničkog uvoda nastalog davne 1978. godine, propagandne uvertire korištene i u vrijeme režima Slobodana Miloševića, onda kada je zlikovac sa Dedinja vodio ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u doba kada su sa tv ekrana ispisivane potjernice i objavljivane smrtne presude „stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima“ od redovne mete režima Vuka Draškovića do pokojnih Slobodana Inića i Zorana Đinđića. Dolaskom Demokratske opozicije Srbije na vlast, u paketu sa Miloševićevim režimom, svrgnuta je i dnevnička špica RTS-a. Tada se vjerovalo da je Srbija za sva vremena medijski oslobođena i da nikad više neće biti kao u SPS-eri. Međutim, kao što svaka revolucija pojede svoju djecu tako je i Tijanićev RTS donio odluku da deset godina nakon 5. oktobra i sedam godina nakon 12. marta građane Srbije vrati na početne položaje. Hrvatskom termilogijom kazano, građanima Srbije je general(ni) Tijanić u pola osam ispalio „topničke dnevnike“.
NOVA ZGRADA ZA STARU PROPAGANDU
Nekako u isto vrijeme tristotinjak kilometara od Beograda, u Banjaluci dakle, održana je svečana ceremonija otvaranja nove zgrade Radio-televizije Republike Srpske koju su slavljenici egzaltirano prozvali hramom!? Brojne zvanice, skupa odijela i manekenke, pravoslavna ikonografija primjerenija osveštenju obnovljenog manastira u Žitomislićima nego otvaranju sjedišta javnog servisa, red popova i red lopova, rakija i šampanjac uz muziku Orkestra za svadbe i sahrane... Slava na tebe veliki dobročinitelju Stanković Slobodane.
Svjetla se gase.
Nacija šuti, ne diše.
Ratni huškač i peterostruki Karadžićev ministar Dragan Davidović odlučno i visoko podiže ruku.
Nacija šuti, ne diše.
Domaćini i zvanice stišću pesnice, znoje se ispod pazuha.
Nacija šuti, ne diše.
Okupljena svjetina gleda u nebo s Nektar pivom u ruci.
Nacija šuti, ne diše.
Nebo iznad Banjaluke dobiva patinu manastirskih zidova, i Bog je večeras uz RTRS.
Nacija šuti, ne diše.
I onda, samo jednim Davidovićevim potezom, u svijet se poput prvog srpskog Space shutlle-a lansira historijska parola-18 godina s vama, 18 godina za Republiku Srpsku. Tako je, naime, (u očiglednom nedostatku gorih rješenja) nazvan promotivni spot RTRS-a tokom kojeg kadrom defiluju sve same novinarske gromade predvođene nepokolebljivim Ristom Đogom. Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“.
BJEŽIMO U MRAK
Nakon što je Goran Bregović pokupio svoje trube i svirače, u „novoj zgradi RTV hrama“ nastupio je total(itar)ni mrak. Po uzoru na informativni program koji proizvode punih 18 godina, menadžment i novinari RTRS-a su zbog nedovršenih građevinskih radova morali pogasiti svjetla i napustiti „hram“. Ostalo je samo sjećanje na jedno veselo pijanstvo i početak predizborne kampanje Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Za sve ostalo zadužen je Dnevnik RTRS-a.
">ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“
Nedavno je menadžment Radio-televizije Srbije na čelu sa generalnim direktorom Aleksandrom Tijanićem odlučio „redizajanirati“ najavnu špicu centralne informativne emisije Dnevnik. I ništa tu ne bi bilo sporno ni neoubičajeno (uostalom, svaka bogatija tv kuća u Evropi s vremena na vrijeme uloži ozbiljan novac i osvježi špice i jinglove u vlastitom dnevnom programu) samo da se ne radi o svojevrsnoj audio-vizualnoj replici dnevničkog uvoda nastalog davne 1978. godine, propagandne uvertire korištene i u vrijeme režima Slobodana Miloševića, onda kada je zlikovac sa Dedinja vodio ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u doba kada su sa tv ekrana ispisivane potjernice i objavljivane smrtne presude „stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima“ od redovne mete režima Vuka Draškovića do pokojnih Slobodana Inića i Zorana Đinđića. Dolaskom Demokratske opozicije Srbije na vlast, u paketu sa Miloševićevim režimom, svrgnuta je i dnevnička špica RTS-a. Tada se vjerovalo da je Srbija za sva vremena medijski oslobođena i da nikad više neće biti kao u SPS-eri. Međutim, kao što svaka revolucija pojede svoju djecu tako je i Tijanićev RTS donio odluku da deset godina nakon 5. oktobra i sedam godina nakon 12. marta građane Srbije vrati na početne položaje. Hrvatskom termilogijom kazano, građanima Srbije je general(ni) Tijanić u pola osam ispalio „topničke dnevnike“.
NOVA ZGRADA ZA STARU PROPAGANDU
Nekako u isto vrijeme tristotinjak kilometara od Beograda, u Banjaluci dakle, održana je svečana ceremonija otvaranja nove zgrade Radio-televizije Republike Srpske koju su slavljenici egzaltirano prozvali hramom!? Brojne zvanice, skupa odijela i manekenke, pravoslavna ikonografija primjerenija osveštenju obnovljenog manastira u Žitomislićima nego otvaranju sjedišta javnog servisa, red popova i red lopova, rakija i šampanjac uz muziku Orkestra za svadbe i sahrane... Slava na tebe veliki dobročinitelju Stanković Slobodane.
Svjetla se gase.
Nacija šuti, ne diše.
Ratni huškač i peterostruki Karadžićev ministar Dragan Davidović odlučno i visoko podiže ruku.
Nacija šuti, ne diše.
Domaćini i zvanice stišću pesnice, znoje se ispod pazuha.
Nacija šuti, ne diše.
Okupljena svjetina gleda u nebo s Nektar pivom u ruci.
Nacija šuti, ne diše.
Nebo iznad Banjaluke dobiva patinu manastirskih zidova, i Bog je večeras uz RTRS.
Nacija šuti, ne diše.
I onda, samo jednim Davidovićevim potezom, u svijet se poput prvog srpskog Space shutlle-a lansira historijska parola-18 godina s vama, 18 godina za Republiku Srpsku. Tako je, naime, (u očiglednom nedostatku gorih rješenja) nazvan promotivni spot RTRS-a tokom kojeg kadrom defiluju sve same novinarske gromade predvođene nepokolebljivim Ristom Đogom. Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“.
BJEŽIMO U MRAK
Nakon što je Goran Bregović pokupio svoje trube i svirače, u „novoj zgradi RTV hrama“ nastupio je total(itar)ni mrak. Po uzoru na informativni program koji proizvode punih 18 godina, menadžment i novinari RTRS-a su zbog nedovršenih građevinskih radova morali pogasiti svjetla i napustiti „hram“. Ostalo je samo sjećanje na jedno veselo pijanstvo i početak predizborne kampanje Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Za sve ostalo zadužen je Dnevnik RTRS-a.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: (H)ram za sliku SNSD-a
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“
Nedavno je menadžment Radio-televizije Srbije na čelu sa generalnim direktorom Aleksandrom Tijanićem odlučio „redizajanirati“ najavnu špicu centralne informativne emisije Dnevnik. I ništa tu ne bi bilo sporno ni neoubičajeno (uostalom, svaka bogatija tv kuća u Evropi s vremena na vrijeme uloži ozbiljan novac i osvježi špice i jinglove u vlastitom dnevnom programu) samo da se ne radi o svojevrsnoj audio-vizualnoj replici dnevničkog uvoda nastalog davne 1978. godine, propagandne uvertire korištene i u vrijeme režima Slobodana Miloševića, onda kada je zlikovac sa Dedinja vodio ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u doba kada su sa tv ekrana ispisivane potjernice i objavljivane smrtne presude „stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima“ od redovne mete režima Vuka Draškovića do pokojnih Slobodana Inića i Zorana Đinđića. Dolaskom Demokratske opozicije Srbije na vlast, u paketu sa Miloševićevim režimom, svrgnuta je i dnevnička špica RTS-a. Tada se vjerovalo da je Srbija za sva vremena medijski oslobođena i da nikad više neće biti kao u SPS-eri. Međutim, kao što svaka revolucija pojede svoju djecu tako je i Tijanićev RTS donio odluku da deset godina nakon 5. oktobra i sedam godina nakon 12. marta građane Srbije vrati na početne položaje. Hrvatskom termilogijom kazano, građanima Srbije je general(ni) Tijanić u pola osam ispalio „topničke dnevnike“.
NOVA ZGRADA ZA STARU PROPAGANDU
Nekako u isto vrijeme tristotinjak kilometara od Beograda, u Banjaluci dakle, održana je svečana ceremonija otvaranja nove zgrade Radio-televizije Republike Srpske koju su slavljenici egzaltirano prozvali hramom!? Brojne zvanice, skupa odijela i manekenke, pravoslavna ikonografija primjerenija osveštenju obnovljenog manastira u Žitomislićima nego otvaranju sjedišta javnog servisa, red popova i red lopova, rakija i šampanjac uz muziku Orkestra za svadbe i sahrane... Slava na tebe veliki dobročinitelju Stanković Slobodane.
Svjetla se gase.
Nacija šuti, ne diše.
Ratni huškač i peterostruki Karadžićev ministar Dragan Davidović odlučno i visoko podiže ruku.
Nacija šuti, ne diše.
Domaćini i zvanice stišću pesnice, znoje se ispod pazuha.
Nacija šuti, ne diše.
Okupljena svjetina gleda u nebo s Nektar pivom u ruci.
Nacija šuti, ne diše.
Nebo iznad Banjaluke dobiva patinu manastirskih zidova, i Bog je večeras uz RTRS.
Nacija šuti, ne diše.
I onda, samo jednim Davidovićevim potezom, u svijet se poput prvog srpskog Space shutlle-a lansira historijska parola-18 godina s vama, 18 godina za Republiku Srpsku. Tako je, naime, (u očiglednom nedostatku gorih rješenja) nazvan promotivni spot RTRS-a tokom kojeg kadrom defiluju sve same novinarske gromade predvođene nepokolebljivim Ristom Đogom. Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“.
BJEŽIMO U MRAK
Nakon što je Goran Bregović pokupio svoje trube i svirače, u „novoj zgradi RTV hrama“ nastupio je total(itar)ni mrak. Po uzoru na informativni program koji proizvode punih 18 godina, menadžment i novinari RTRS-a su zbog nedovršenih građevinskih radova morali pogasiti svjetla i napustiti „hram“. Ostalo je samo sjećanje na jedno veselo pijanstvo i početak predizborne kampanje Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Za sve ostalo zadužen je Dnevnik RTRS-a.
Bakir Hadžiomerović
Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“
Svjetla se gase. 
