Uz svjesni rizik da me prvom zgodnom prilikom demantira visoki predstavnik Valentin Inzko (a vrlo moguće i ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj), ipak ću ovdje otkriti da mi je nedavno u telefonskom razgovoru jedan visokopozicionirani zvaničnik naše države rekao da je svojim ušima slušao kako austrijski diplomata šefu bh. diplomatije govori da vize za građane Bosne i Hercegovine sigurno neće biti ukinute prije avgusta 2011. Pa dobro, kao da je to neka vijest, konstatiraće uvijek dobro informirani internet-analitičari skriveni iza različitih „nickova“. I tu ćemo se, priznajem, složiti na obostrano zadovoljstvo. Problem, međutim, nije u tome što je Inzko Alkalaju zapravo rekao istinu (a istina jeste da od ukidanja viza, naravno, nema ništa!) već što po ko zna koji put građani ove zemlje posljednji saznaju šta ih je snašlo i šta im se tek sprema.
Nije to tako davno bilo... Prije osamnaest godina tadašnji predsjednik Predsjedništva tadašnje Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović je u tv kamere izjavljivao da „rata neće biti, da je za rat potrebno dvoje, da možemo mirno spavati...“. I dok nas je Izetbegović „uspavljivao“, Slobodan Milošević, JNA, SDS, arkanovci, šešeljevci..., su privodili kraju logističke pripreme za pokolj u Bosni i Hercegovini a zvanične republičke institucije su se ponašale kao da se ništa posebno ne događa. Jedan od rijetkih koji je u to vrijeme imao dovoljno hrabrosti i građanske odgovornosti da upozori na pakao koji nam se neumitno sprema je bio kolega Senad Avdić koji je, podsjećanja radi, objavio obiman dosje o zločinačkom „Planu RAM“ zbog čega se (a u to sam se i osobno uvjerio) Slobodna Bosna kupovala ispod tezge, tajno i gotovo urotnički. Naprosto, objavljivanje „Plana RAM“ nije se uklapalo u lažnu idilu koju nam je nudila tadašnja nacionalistička koalicija (SDSSDAHDZ) a koja će vrlo brzo razvezati stranačke zastave i, svako u skladu sa vlastitim mogućnostima, krenuti u „etničko zaokruživanje teritorija“.
Postoji ona stara narodna mudrost prema kojoj muž posljednji sazna da ga žena vara. Tako je oduvijek bilo i u bosanskohercegovačkoj politici bez obzira na vremenske i historijske okolnosti. U godinama nakon Dejtona, nakon što smo dobili državu koja ne služi ničemu osim lopovluku ovih na vlasti, Izetbegović i njegova stranka su odlučili promijeniti povijest, redigovati činjenice i slavom okovati vlastitu ulogu u odbrambenom ratu. Pa se pojavila priča o „braniteljima iz 1991.“, iz iste one godine kada je Izetbegović govorio da „rata neće biti“ i kad se Slobodna Bosna u strahu od policijskog terora krišom kupovala kod najhrabrijih kolportera. Očigledno je, dakle, da Izetbegović negdje nije govorio istinu. Jer ako je vjerovao da rata neće biti zašto se naoružavao? Odnosno, ako se već tajno naoružavao kako to tvrde „SDA-ovi prvoborci iz devedeset i neke“, zbog čega javno, odgovorno i hrabro (poput kolege Avdića) nije upozorio sve građane Bosne i Hercegovine šta im se zapravo sprema?
Uz izvinjenje zbog ove dubinske digresije, vraćam se ponovo na Inzkovu potvrdu o (ne)ukidanju viza za građane Bosne i Hercegovine. Kako rekosmo, vijest nije neočekivana a ni posebno dramatična. Mnogo je važnije što nam i nakon Inzkovih šaputanja Alkalaj javno poručuje da ne brinemo te da ćemo veoma brzo i bez obzira na sve „ući u bijeli Šengen“. I dok to govori, Alkalaj svijetom putuje sa putovnicom Republike Hrvatske u džepu, a Incko licemjerno „poziva vlasti da što prije ispune neophodne evropske uvjete“. Svejedno je, dakle, bili domaći ili strani, političarima se na ovim prostorima definitivno ne smije vjerovati. Osim onda ( i samo tada!) kad međusobno šapuću.
">ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Uz svjesni rizik da me prvom zgodnom prilikom demantira visoki predstavnik Valentin Inzko (a vrlo moguće i ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj), ipak ću ovdje otkriti da mi je nedavno u telefonskom razgovoru jedan visokopozicionirani zvaničnik naše države rekao da je svojim ušima slušao kako austrijski diplomata šefu bh. diplomatije govori da vize za građane Bosne i Hercegovine sigurno neće biti ukinute prije avgusta 2011. Pa dobro, kao da je to neka vijest, konstatiraće uvijek dobro informirani internet-analitičari skriveni iza različitih „nickova“. I tu ćemo se, priznajem, složiti na obostrano zadovoljstvo. Problem, međutim, nije u tome što je Inzko Alkalaju zapravo rekao istinu (a istina jeste da od ukidanja viza, naravno, nema ništa!) već što po ko zna koji put građani ove zemlje posljednji saznaju šta ih je snašlo i šta im se tek sprema.
Nije to tako davno bilo... Prije osamnaest godina tadašnji predsjednik Predsjedništva tadašnje Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović je u tv kamere izjavljivao da „rata neće biti, da je za rat potrebno dvoje, da možemo mirno spavati...“. I dok nas je Izetbegović „uspavljivao“, Slobodan Milošević, JNA, SDS, arkanovci, šešeljevci..., su privodili kraju logističke pripreme za pokolj u Bosni i Hercegovini a zvanične republičke institucije su se ponašale kao da se ništa posebno ne događa. Jedan od rijetkih koji je u to vrijeme imao dovoljno hrabrosti i građanske odgovornosti da upozori na pakao koji nam se neumitno sprema je bio kolega Senad Avdić koji je, podsjećanja radi, objavio obiman dosje o zločinačkom „Planu RAM“ zbog čega se (a u to sam se i osobno uvjerio) Slobodna Bosna kupovala ispod tezge, tajno i gotovo urotnički. Naprosto, objavljivanje „Plana RAM“ nije se uklapalo u lažnu idilu koju nam je nudila tadašnja nacionalistička koalicija (SDSSDAHDZ) a koja će vrlo brzo razvezati stranačke zastave i, svako u skladu sa vlastitim mogućnostima, krenuti u „etničko zaokruživanje teritorija“.
Postoji ona stara narodna mudrost prema kojoj muž posljednji sazna da ga žena vara. Tako je oduvijek bilo i u bosanskohercegovačkoj politici bez obzira na vremenske i historijske okolnosti. U godinama nakon Dejtona, nakon što smo dobili državu koja ne služi ničemu osim lopovluku ovih na vlasti, Izetbegović i njegova stranka su odlučili promijeniti povijest, redigovati činjenice i slavom okovati vlastitu ulogu u odbrambenom ratu. Pa se pojavila priča o „braniteljima iz 1991.“, iz iste one godine kada je Izetbegović govorio da „rata neće biti“ i kad se Slobodna Bosna u strahu od policijskog terora krišom kupovala kod najhrabrijih kolportera. Očigledno je, dakle, da Izetbegović negdje nije govorio istinu. Jer ako je vjerovao da rata neće biti zašto se naoružavao? Odnosno, ako se već tajno naoružavao kako to tvrde „SDA-ovi prvoborci iz devedeset i neke“, zbog čega javno, odgovorno i hrabro (poput kolege Avdića) nije upozorio sve građane Bosne i Hercegovine šta im se zapravo sprema?
Uz izvinjenje zbog ove dubinske digresije, vraćam se ponovo na Inzkovu potvrdu o (ne)ukidanju viza za građane Bosne i Hercegovine. Kako rekosmo, vijest nije neočekivana a ni posebno dramatična. Mnogo je važnije što nam i nakon Inzkovih šaputanja Alkalaj javno poručuje da ne brinemo te da ćemo veoma brzo i bez obzira na sve „ući u bijeli Šengen“. I dok to govori, Alkalaj svijetom putuje sa putovnicom Republike Hrvatske u džepu, a Incko licemjerno „poziva vlasti da što prije ispune neophodne evropske uvjete“. Svejedno je, dakle, bili domaći ili strani, političarima se na ovim prostorima definitivno ne smije vjerovati. Osim onda ( i samo tada!) kad međusobno šapuću.
">
:BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Istine, šaputanja i vizni režim
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Istine, šaputanja i vizni režim
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Uz svjesni rizik da me prvom zgodnom prilikom demantira visoki predstavnik Valentin Inzko (a vrlo moguće i ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj), ipak ću ovdje otkriti da mi je nedavno u telefonskom razgovoru jedan visokopozicionirani zvaničnik naše države rekao da je svojim ušima slušao kako austrijski diplomata šefu bh. diplomatije govori da vize za građane Bosne i Hercegovine sigurno neće biti ukinute prije avgusta 2011. Pa dobro, kao da je to neka vijest, konstatiraće uvijek dobro informirani internet-analitičari skriveni iza različitih „nickova“. I tu ćemo se, priznajem, složiti na obostrano zadovoljstvo. Problem, međutim, nije u tome što je Inzko Alkalaju zapravo rekao istinu (a istina jeste da od ukidanja viza, naravno, nema ništa!) već što po ko zna koji put građani ove zemlje posljednji saznaju šta ih je snašlo i šta im se tek sprema.
Nije to tako davno bilo... Prije osamnaest godina tadašnji predsjednik Predsjedništva tadašnje Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović je u tv kamere izjavljivao da „rata neće biti, da je za rat potrebno dvoje, da možemo mirno spavati...“. I dok nas je Izetbegović „uspavljivao“, Slobodan Milošević, JNA, SDS, arkanovci, šešeljevci..., su privodili kraju logističke pripreme za pokolj u Bosni i Hercegovini a zvanične republičke institucije su se ponašale kao da se ništa posebno ne događa. Jedan od rijetkih koji je u to vrijeme imao dovoljno hrabrosti i građanske odgovornosti da upozori na pakao koji nam se neumitno sprema je bio kolega Senad Avdić koji je, podsjećanja radi, objavio obiman dosje o zločinačkom „Planu RAM“ zbog čega se (a u to sam se i osobno uvjerio) Slobodna Bosna kupovala ispod tezge, tajno i gotovo urotnički. Naprosto, objavljivanje „Plana RAM“ nije se uklapalo u lažnu idilu koju nam je nudila tadašnja nacionalistička koalicija (SDSSDAHDZ) a koja će vrlo brzo razvezati stranačke zastave i, svako u skladu sa vlastitim mogućnostima, krenuti u „etničko zaokruživanje teritorija“.
Postoji ona stara narodna mudrost prema kojoj muž posljednji sazna da ga žena vara. Tako je oduvijek bilo i u bosanskohercegovačkoj politici bez obzira na vremenske i historijske okolnosti. U godinama nakon Dejtona, nakon što smo dobili državu koja ne služi ničemu osim lopovluku ovih na vlasti, Izetbegović i njegova stranka su odlučili promijeniti povijest, redigovati činjenice i slavom okovati vlastitu ulogu u odbrambenom ratu. Pa se pojavila priča o „braniteljima iz 1991.“, iz iste one godine kada je Izetbegović govorio da „rata neće biti“ i kad se Slobodna Bosna u strahu od policijskog terora krišom kupovala kod najhrabrijih kolportera. Očigledno je, dakle, da Izetbegović negdje nije govorio istinu. Jer ako je vjerovao da rata neće biti zašto se naoružavao? Odnosno, ako se već tajno naoružavao kako to tvrde „SDA-ovi prvoborci iz devedeset i neke“, zbog čega javno, odgovorno i hrabro (poput kolege Avdića) nije upozorio sve građane Bosne i Hercegovine šta im se zapravo sprema?
Uz izvinjenje zbog ove dubinske digresije, vraćam se ponovo na Inzkovu potvrdu o (ne)ukidanju viza za građane Bosne i Hercegovine. Kako rekosmo, vijest nije neočekivana a ni posebno dramatična. Mnogo je važnije što nam i nakon Inzkovih šaputanja Alkalaj javno poručuje da ne brinemo te da ćemo veoma brzo i bez obzira na sve „ući u bijeli Šengen“. I dok to govori, Alkalaj svijetom putuje sa putovnicom Republike Hrvatske u džepu, a Incko licemjerno „poziva vlasti da što prije ispune neophodne evropske uvjete“. Svejedno je, dakle, bili domaći ili strani, političarima se na ovim prostorima definitivno ne smije vjerovati. Osim onda ( i samo tada!) kad međusobno šapuću.
Bakir Hadžiomerović
Problem, međutim, nije u tome što je Inzko Alkalaju zapravo rekao istinu (a istina jeste da od ukidanja viza, naravno, nema ništa!) već što po ko zna koji put građani ove zemlje posljednji saznaju šta ih je snašlo i šta im se tek sprema
Uz svjesni rizik da me prvom zgodnom prilikom demantira visoki predstavnik Valentin Inzko (a vrlo moguće i ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj), ipak ću ovdje otkriti da mi je nedavno u telefonskom razgovoru jedan visokopozicionirani zvaničnik naše države rekao da je svojim ušima slušao kako austrijski diplomata šefu bh. diplomatije govori da vize za građane Bosne i Hercegovine sigurno neće biti ukinute prije avgusta 2011. Pa dobro, kao da je to neka vijest, konstatiraće uvijek dobro informirani internet-analitičari skriveni iza različitih „nickova“. I tu ćemo se, priznajem, složiti na obostrano zadovoljstvo. Problem, međutim, nije u tome što je Inzko Alkalaju zapravo rekao istinu (a istina jeste da od ukidanja viza, naravno, nema ništa!) već što po ko zna koji put građani ove zemlje posljednji saznaju šta ih je snašlo i šta im se tek sprema. 
