Ovo je dio iz zvaničnog saopćenja Udruženja Q povodom „2. QSF“ koji se ne održava ovih septembarskih dana. Iako su nezavisni mediji, te za ovdašnje prilike, iznenađujuće respektabilan akademsko-intelektualni blok u proteklih godinu dana u brojnim i raznim prilikama ( autorski tekstovi, tv prilozi, okrugli stolovi...) nedvosmisleno podržali „queerovce“ direktno osuđujući vehabijsko-talibansko divljanje nad nedužnim ljudima upriličeno tokom otvaranja 1. QSF-a prošle godine, organizatori/ce su, ipak, odlučili/le da festival obilježe tako što festivala zapravo neće biti ukoliko, naravno, ne računamo jumbo plakatiranje, te rijetka emitiranja tv spotova i novinskih oglasa.
Malo sam se ovih dana raspitivao pa sam saznao da čelnicima/ama Udruženja Q već duže vrijeme nepoznate osobe upućuju najodvratnije prijetnje među kojima su i one sa smrtnim ishodom. Pouzdano znam kako se osjeća osoba kojoj prijete likvidacijom, a odgovorno tvrdim da nisam laik ni po pitanju zvaničnog prijavljivanja ovdašnjim policijskim organima anonimnih idiota zatrovanih mržnjom prema „drugom i drugačijem“. (Usput, jedan takav jazavac, sa veeelikom bradom i kratkim pantalonama, ovih se dana pred sudom izjasnio da nije kriv iako je tokom operativne policijske akcije direktno uhvaćen u pripremama za izvršenje krivičnog djela mog eventualnog ubistva.) Ali, bez obzira na sve, šta nam drugo preostaje nego vjerovati u ono što kolokvijalno nazivamo pravna država? Od koga nego od policije (tužiteljstva, suda) očekivati da zaštiti naša ljudska prava? Nažalost, u državi poput Bosne i Hercegovine sistem prečesto zakaže pa naši životi opasno dospiju u ruke džilkoša i nasilnika. Moji drugovi Emir Imamović Pirke i Peđa Kojović prije godinu dana su na pravdi boga, u centru Sarajeva, divljački premlaćeni. Za to krivično djelo do danas niko nije odgovarao. No, bez obzira na prošlogodišnje batine, neovisno od toga da li bi se na svečanoj ceremoniji otvaranja 2. QSF ponovo ukazali isti, sudski neprocesuirani, bradati batinaši, siguran sam da bi Pirke i Peđa opet bili tamo. I garantiram da ne bi bili sami. Kao što ne bi bili sami ni članovi/ce Udruženja Q čija su ljudska prava za samo godinu dana u najmanje dva navrata brutalno zgažena u gradu koji se lažno predstavlja evropskom metropolom.
Da se ne lažemo, otkazivanje javnih manifestacija tokom, za mene neodržanog, 2. QSF zapravo je kukavička kapitulacija njegovih organizatora/ca pred sarajevskim primitivizmom i velika pobjeda ovdašnjih vjerskih fanatika čije se javno djelovanje (koje podrazumijeva i razne vrste nasilja) savršeno uklapa u vizije Mustafe Cerića i Džemaludina Latića o „evropskom Teheranu“ gdje nema mjesta za „pedere, ateiste, islamofobe, djecu iz mješovitih brakova, strane plaćenike i drugu stoku sitnog zuba“. A moralo je biti drugačije, trebalo je biti hrabrije! Uostalom, šta bi se sa ovom zemljom dogodilo kada bi svi, ali baš svi, iz vlastitih, privatnih, sebičnih razloga odlučili odustati od pravedne borbe protiv ovdašnjeg kriminalno-klerikalnog režima? Neka me shvati kako god ko hoće, ali siguran sam da nakon našeg masovnog povlačenja ne bi bilo čak ni onih kukavičkih jumbo plakata i tv spotova u okviru nikad održanog 2. QSF-a.
">Život običnog tempaŠta bi se sa ovom zemljom dogodilo kada bi svi, ali baš svi, iz vlastitih, privatnih, sebičnih razloga odlučili odustati od pravedne borbe protiv ovdašnjeg kriminalno-klerikalnog režima?
„Zbog iskustva sa prošlogodišnjeg Festivala, kada su organizatori/ce, sudionici/e, aktivisti/kinje i posjetitelji/ce bili/e sučeljeni/e i iskusili/e nasilje u najklasičnijem smislu, organizatori/ce su se odlučili/e za drugačiji koncept organizacije. Naime, Festival će biti obilježen od 24. do 28.09.2009. godine postavljanjem billboarda diljem naše države, emitiranjem TV spota putem javnog servisa i oglasa u najčitanijim dnevnicima i magazinima u BiH, dakle isključuje izložbe, preformanse i radionice. Odluka je vođena željom da se izbjegnu javna okupljanja imajući u vidu sigurnost dobronamjernih ljudi koji bi sudjelovali i/ili posjetili Festival.“
Ovo je dio iz zvaničnog saopćenja Udruženja Q povodom „2. QSF“ koji se ne održava ovih septembarskih dana. Iako su nezavisni mediji, te za ovdašnje prilike, iznenađujuće respektabilan akademsko-intelektualni blok u proteklih godinu dana u brojnim i raznim prilikama ( autorski tekstovi, tv prilozi, okrugli stolovi...) nedvosmisleno podržali „queerovce“ direktno osuđujući vehabijsko-talibansko divljanje nad nedužnim ljudima upriličeno tokom otvaranja 1. QSF-a prošle godine, organizatori/ce su, ipak, odlučili/le da festival obilježe tako što festivala zapravo neće biti ukoliko, naravno, ne računamo jumbo plakatiranje, te rijetka emitiranja tv spotova i novinskih oglasa.
Malo sam se ovih dana raspitivao pa sam saznao da čelnicima/ama Udruženja Q već duže vrijeme nepoznate osobe upućuju najodvratnije prijetnje među kojima su i one sa smrtnim ishodom. Pouzdano znam kako se osjeća osoba kojoj prijete likvidacijom, a odgovorno tvrdim da nisam laik ni po pitanju zvaničnog prijavljivanja ovdašnjim policijskim organima anonimnih idiota zatrovanih mržnjom prema „drugom i drugačijem“. (Usput, jedan takav jazavac, sa veeelikom bradom i kratkim pantalonama, ovih se dana pred sudom izjasnio da nije kriv iako je tokom operativne policijske akcije direktno uhvaćen u pripremama za izvršenje krivičnog djela mog eventualnog ubistva.) Ali, bez obzira na sve, šta nam drugo preostaje nego vjerovati u ono što kolokvijalno nazivamo pravna država? Od koga nego od policije (tužiteljstva, suda) očekivati da zaštiti naša ljudska prava? Nažalost, u državi poput Bosne i Hercegovine sistem prečesto zakaže pa naši životi opasno dospiju u ruke džilkoša i nasilnika. Moji drugovi Emir Imamović Pirke i Peđa Kojović prije godinu dana su na pravdi boga, u centru Sarajeva, divljački premlaćeni. Za to krivično djelo do danas niko nije odgovarao. No, bez obzira na prošlogodišnje batine, neovisno od toga da li bi se na svečanoj ceremoniji otvaranja 2. QSF ponovo ukazali isti, sudski neprocesuirani, bradati batinaši, siguran sam da bi Pirke i Peđa opet bili tamo. I garantiram da ne bi bili sami. Kao što ne bi bili sami ni članovi/ce Udruženja Q čija su ljudska prava za samo godinu dana u najmanje dva navrata brutalno zgažena u gradu koji se lažno predstavlja evropskom metropolom.
Da se ne lažemo, otkazivanje javnih manifestacija tokom, za mene neodržanog, 2. QSF zapravo je kukavička kapitulacija njegovih organizatora/ca pred sarajevskim primitivizmom i velika pobjeda ovdašnjih vjerskih fanatika čije se javno djelovanje (koje podrazumijeva i razne vrste nasilja) savršeno uklapa u vizije Mustafe Cerića i Džemaludina Latića o „evropskom Teheranu“ gdje nema mjesta za „pedere, ateiste, islamofobe, djecu iz mješovitih brakova, strane plaćenike i drugu stoku sitnog zuba“. A moralo je biti drugačije, trebalo je biti hrabrije! Uostalom, šta bi se sa ovom zemljom dogodilo kada bi svi, ali baš svi, iz vlastitih, privatnih, sebičnih razloga odlučili odustati od pravedne borbe protiv ovdašnjeg kriminalno-klerikalnog režima? Neka me shvati kako god ko hoće, ali siguran sam da nakon našeg masovnog povlačenja ne bi bilo čak ni onih kukavičkih jumbo plakata i tv spotova u okviru nikad održanog 2. QSF-a.
">Život običnog tempaŠta bi se sa ovom zemljom dogodilo kada bi svi, ali baš svi, iz vlastitih, privatnih, sebičnih razloga odlučili odustati od pravedne borbe protiv ovdašnjeg kriminalno-klerikalnog režima?
„Zbog iskustva sa prošlogodišnjeg Festivala, kada su organizatori/ce, sudionici/e, aktivisti/kinje i posjetitelji/ce bili/e sučeljeni/e i iskusili/e nasilje u najklasičnijem smislu, organizatori/ce su se odlučili/e za drugačiji koncept organizacije. Naime, Festival će biti obilježen od 24. do 28.09.2009. godine postavljanjem billboarda diljem naše države, emitiranjem TV spota putem javnog servisa i oglasa u najčitanijim dnevnicima i magazinima u BiH, dakle isključuje izložbe, preformanse i radionice. Odluka je vođena željom da se izbjegnu javna okupljanja imajući u vidu sigurnost dobronamjernih ljudi koji bi sudjelovali i/ili posjetili Festival.“
Ovo je dio iz zvaničnog saopćenja Udruženja Q povodom „2. QSF“ koji se ne održava ovih septembarskih dana. Iako su nezavisni mediji, te za ovdašnje prilike, iznenađujuće respektabilan akademsko-intelektualni blok u proteklih godinu dana u brojnim i raznim prilikama ( autorski tekstovi, tv prilozi, okrugli stolovi...) nedvosmisleno podržali „queerovce“ direktno osuđujući vehabijsko-talibansko divljanje nad nedužnim ljudima upriličeno tokom otvaranja 1. QSF-a prošle godine, organizatori/ce su, ipak, odlučili/le da festival obilježe tako što festivala zapravo neće biti ukoliko, naravno, ne računamo jumbo plakatiranje, te rijetka emitiranja tv spotova i novinskih oglasa.
Malo sam se ovih dana raspitivao pa sam saznao da čelnicima/ama Udruženja Q već duže vrijeme nepoznate osobe upućuju najodvratnije prijetnje među kojima su i one sa smrtnim ishodom. Pouzdano znam kako se osjeća osoba kojoj prijete likvidacijom, a odgovorno tvrdim da nisam laik ni po pitanju zvaničnog prijavljivanja ovdašnjim policijskim organima anonimnih idiota zatrovanih mržnjom prema „drugom i drugačijem“. (Usput, jedan takav jazavac, sa veeelikom bradom i kratkim pantalonama, ovih se dana pred sudom izjasnio da nije kriv iako je tokom operativne policijske akcije direktno uhvaćen u pripremama za izvršenje krivičnog djela mog eventualnog ubistva.) Ali, bez obzira na sve, šta nam drugo preostaje nego vjerovati u ono što kolokvijalno nazivamo pravna država? Od koga nego od policije (tužiteljstva, suda) očekivati da zaštiti naša ljudska prava? Nažalost, u državi poput Bosne i Hercegovine sistem prečesto zakaže pa naši životi opasno dospiju u ruke džilkoša i nasilnika. Moji drugovi Emir Imamović Pirke i Peđa Kojović prije godinu dana su na pravdi boga, u centru Sarajeva, divljački premlaćeni. Za to krivično djelo do danas niko nije odgovarao. No, bez obzira na prošlogodišnje batine, neovisno od toga da li bi se na svečanoj ceremoniji otvaranja 2. QSF ponovo ukazali isti, sudski neprocesuirani, bradati batinaši, siguran sam da bi Pirke i Peđa opet bili tamo. I garantiram da ne bi bili sami. Kao što ne bi bili sami ni članovi/ce Udruženja Q čija su ljudska prava za samo godinu dana u najmanje dva navrata brutalno zgažena u gradu koji se lažno predstavlja evropskom metropolom.
Da se ne lažemo, otkazivanje javnih manifestacija tokom, za mene neodržanog, 2. QSF zapravo je kukavička kapitulacija njegovih organizatora/ca pred sarajevskim primitivizmom i velika pobjeda ovdašnjih vjerskih fanatika čije se javno djelovanje (koje podrazumijeva i razne vrste nasilja) savršeno uklapa u vizije Mustafe Cerića i Džemaludina Latića o „evropskom Teheranu“ gdje nema mjesta za „pedere, ateiste, islamofobe, djecu iz mješovitih brakova, strane plaćenike i drugu stoku sitnog zuba“. A moralo je biti drugačije, trebalo je biti hrabrije! Uostalom, šta bi se sa ovom zemljom dogodilo kada bi svi, ali baš svi, iz vlastitih, privatnih, sebičnih razloga odlučili odustati od pravedne borbe protiv ovdašnjeg kriminalno-klerikalnog režima? Neka me shvati kako god ko hoće, ali siguran sam da nakon našeg masovnog povlačenja ne bi bilo čak ni onih kukavičkih jumbo plakata i tv spotova u okviru nikad održanog 2. QSF-a.
">