Milorad Dodik, jedan od najvećih fanova Šabana Bajramovića, odlučio je da ponešto iz pjesama preminulog kralja narodne muzike prenese i u ovozemaljski život, u oba ovdašnja entiteta i dejtonsku Bosnu i Hercegovinu. „Skinula je feređu, nasmijala mi se...“, glasio je stih iz najpoznatije Šabanove pjesme. A Dodik, kako znamo, voli zapjevati. I tako, jednog je dana Laktašenku sinula genijalna ideja da u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku uputi zakon o zabrani pokrivanja lica, nošenje feredža, nikaba, burki, svejedno je, samo ima da lice bude otkriveno i tačka. „Moramo pratiti trendove prisutne u zemljama Evropske unije i to će biti naš prvi korak ka Briselu“, izjavio je premijer RS. Za realizaciju ove naredbe biće zaduženi zastupnici SNSD-a u parlamentu Bosne i Hercegovine. Isti oni zastupnici koji su koliko jučer, po ko zna koji put, odbili da usvoje skupštinsku Deklaraciju o genocidu u Srebrenici koju već godinama bezuspješno predlaže SDP-ovac Denis Bećirović.
GENOCID NAD ARMENIMA I LOKALNI ZLOČIN U SREBRENICI
Iako negiraju genocid u Srebrenici, Dodik i SNSD su „u skladu sa evropskim načelima“ najavili parlamentarnu raspravu o genocidu koji je Turska počinila nad Armenima davne 1915. godine. Dugo se o ovom strašnom zločinu nerazumljivo ćutalo. Od genocida nad milion Armena prošlo je skoro sto godina. Polovinom osamdesedetih godina prošlog stoljeća pokolj je osudio i UN, Republika Turska genocid još uvijek ne priznaje. Veliki turski pisac Orhan Pamuk je 2005. skrenuo pažnju svjetske javnosti na ovaj strašni zločin. Nakon svega Pamuk je postao meta turskih ultradesničara a bio mu je ugrožen i goli život. Za razliku od duboko moralnih načela koje su genijalnog književnika „rukovodile“ u čitavoj priči oko genocida nad Armenima, za Dodika i njegovu političko-medijsku mašineriju ovaj događaj ne predstavlja ništa više od „dnevnopolitičkog toalet papira“. Sjetimo se samo ( a o tome se nedavno pisalo na ovim stranicama) notorne Dušanke Majkić i njenih teza o opasnostima turskog utjecaja u BiH i delegatski utemeljenim zebnjama od stvaranja islamske države na Balkanu!?
ANTIMUSLIMANSKI STANDARDI U LAKTAŠKOJ VERZIJI
No vratimo se „odnosu režima u Republici Srpskoj prema lokalnom zločinu u Srebrenici sa posebnim osvrtom na genocid nad Armenima i zabranu pokrivanja lica u BiH“. Navodna briga za primjenu evropskih standarda koju Dodik i njegovi podrepaši provode posljednjih sedmica bez sumnje za cilj ima skretanje pažnje sa stvarnih problema u ovoj zemlji a čiji su glavni generatori okupljeni upravo pod kišobranom SNSD-a. To je na posljednjoj sjednici državnog paralmenta ispravno primjetio i potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović nakon čega je, očekivano, postao meta napada raznih kalabića, markovićki, slavuja i ostalih živih SNSD-ovih živkovića. Pozivanje na genocid nad Armenima i EU standarde uz istovremeno ignoriranje istih tih načela u slučaju genocida u Srebrenici (Rezolucija Evropskog parlamenta od 15. januara 2009. godine) novo je laktaško poniženje za svih osam hiljada nevinih žrtava iz Srebrenice. Izborna je godina i Dodik je očigledno odlučio da ide do kraja. „Uostalom, kada pogledate udžbeničke definicije genocida jasno je da je u srebreničkim događajima teško naći sve elemente koje ta kvalifikacija podrazumijeva. Nije bilo namjere da stradaju niti su stradala ni djeca, ni žene, ni starci. O onoj drugoj populaciji istina tek treba da se utvrdi jer mnogo šta je nasilno nametnuto. Zbog toga ćemo uskoro povući svoju saglasnost na spisak nastradalih Srebreničana i naložiti sveobuhvatna istraživanja cijele priče da se vide stvarne posljedice. Nećemo dozvoliti nasilno nametanje istine, zloupotrebu zločina kako je to svojevremeno uradio visoki predstavnik Paddy Ashdown“. Citirani dio najsvježijeg Dodikovog divljanja po Srebrenici preuzet je iz NIN-a. Inače, premijer Republike Srpske svaki put kada želi biti veći Srbin od Dobrice Ćosića (koji ga je nedavno svečano promovirao u novog srpskog lidera s ove strane Drine) to uradi nastupima u medijima sa sjedištem u Beogradu. Tako je bilo i ovoga puta, i toga će biti još i više u predizbornim danima.
NACIONALSOCIJALISTI, NEGO ŠTA!
Bez obzira na sve eventualne posljedice koje bi mogle da uslijede već sada je jasno da lider SNSD-a kao i cjelokupno rukovodstvo te političke stranke pokazuju ozbiljne znakove temeljite mržnje prema svemu što je bošnjačko, da ne kažemo da se radi o jednoj sistemskoj antimuslimanskoj histeriji koja bi se tek mogla mjeriti sa razinom kriminala koji je taj režim počinio u posljednje tri godine. Otvorena mržnja prema Bošnjacima u politici, u medijima, javnom životu, negiranje srebreničkog genocida, i, na koncu, insistiranje na zakonskoj zabrani nošenja nikaba i predizbornoj osudi turskog genocida nad Armenima, teme su za ozbiljno razmatranje. Nisam siguran da li se može sa sigurnošću reći da je Dodik posljednji nacionalsocijalista u Evropi 21. stoljeća, ali da već duži period ne kontrolira vlastiti jezik, e u to nikakve sumnje nema. Uostalom, i tvorac zla kreiranog unutar SANU-a Dobrica Ćosić je nedavno ustvrdio da je premijer RS „pragmatičan političar sa životnom sviješću o opasnostima koje čekaju RS i ratničkom spremnošću da brani stečeno“. Zvuči li ovo kao one ratne trube u koje su Ćosić i njegovi akademici puhali prije dvadesetak godina nakon čega je pod bosanskohercegovačkom zemljom završilo više od sto hiljada ljudi? Meni sve opasno vuče na taj zvuk.
Tvorac zla kreiranog unutar SANU-a Dobrica Ćosić je nedavno ustvrdio da je premijer RS „pragmatičan političar sa životnom sviješću o opasnostima koje čekaju RS i ratničkom spremnošću da brani stečeno“
Milorad Dodik, jedan od najvećih fanova Šabana Bajramovića, odlučio je da ponešto iz pjesama preminulog kralja narodne muzike prenese i u ovozemaljski život, u oba ovdašnja entiteta i dejtonsku Bosnu i Hercegovinu. „Skinula je feređu, nasmijala mi se...“, glasio je stih iz najpoznatije Šabanove pjesme. A Dodik, kako znamo, voli zapjevati. I tako, jednog je dana Laktašenku sinula genijalna ideja da u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku uputi zakon o zabrani pokrivanja lica, nošenje feredža, nikaba, burki, svejedno je, samo ima da lice bude otkriveno i tačka. „Moramo pratiti trendove prisutne u zemljama Evropske unije i to će biti naš prvi korak ka Briselu“, izjavio je premijer RS. Za realizaciju ove naredbe biće zaduženi zastupnici SNSD-a u parlamentu Bosne i Hercegovine. Isti oni zastupnici koji su koliko jučer, po ko zna koji put, odbili da usvoje skupštinsku Deklaraciju o genocidu u Srebrenici koju već godinama bezuspješno predlaže SDP-ovac Denis Bećirović.
GENOCID NAD ARMENIMA I LOKALNI ZLOČIN U SREBRENICI
Iako negiraju genocid u Srebrenici, Dodik i SNSD su „u skladu sa evropskim načelima“ najavili parlamentarnu raspravu o genocidu koji je Turska počinila nad Armenima davne 1915. godine. Dugo se o ovom strašnom zločinu nerazumljivo ćutalo. Od genocida nad milion Armena prošlo je skoro sto godina. Polovinom osamdesedetih godina prošlog stoljeća pokolj je osudio i UN, Republika Turska genocid još uvijek ne priznaje. Veliki turski pisac Orhan Pamuk je 2005. skrenuo pažnju svjetske javnosti na ovaj strašni zločin. Nakon svega Pamuk je postao meta turskih ultradesničara a bio mu je ugrožen i goli život. Za razliku od duboko moralnih načela koje su genijalnog književnika „rukovodile“ u čitavoj priči oko genocida nad Armenima, za Dodika i njegovu političko-medijsku mašineriju ovaj događaj ne predstavlja ništa više od „dnevnopolitičkog toalet papira“. Sjetimo se samo ( a o tome se nedavno pisalo na ovim stranicama) notorne Dušanke Majkić i njenih teza o opasnostima turskog utjecaja u BiH i delegatski utemeljenim zebnjama od stvaranja islamske države na Balkanu!?
ANTIMUSLIMANSKI STANDARDI U LAKTAŠKOJ VERZIJI
No vratimo se „odnosu režima u Republici Srpskoj prema lokalnom zločinu u Srebrenici sa posebnim osvrtom na genocid nad Armenima i zabranu pokrivanja lica u BiH“. Navodna briga za primjenu evropskih standarda koju Dodik i njegovi podrepaši provode posljednjih sedmica bez sumnje za cilj ima skretanje pažnje sa stvarnih problema u ovoj zemlji a čiji su glavni generatori okupljeni upravo pod kišobranom SNSD-a. To je na posljednjoj sjednici državnog paralmenta ispravno primjetio i potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović nakon čega je, očekivano, postao meta napada raznih kalabića, markovićki, slavuja i ostalih živih SNSD-ovih živkovića. Pozivanje na genocid nad Armenima i EU standarde uz istovremeno ignoriranje istih tih načela u slučaju genocida u Srebrenici (Rezolucija Evropskog parlamenta od 15. januara 2009. godine) novo je laktaško poniženje za svih osam hiljada nevinih žrtava iz Srebrenice. Izborna je godina i Dodik je očigledno odlučio da ide do kraja. „Uostalom, kada pogledate udžbeničke definicije genocida jasno je da je u srebreničkim događajima teško naći sve elemente koje ta kvalifikacija podrazumijeva. Nije bilo namjere da stradaju niti su stradala ni djeca, ni žene, ni starci. O onoj drugoj populaciji istina tek treba da se utvrdi jer mnogo šta je nasilno nametnuto. Zbog toga ćemo uskoro povući svoju saglasnost na spisak nastradalih Srebreničana i naložiti sveobuhvatna istraživanja cijele priče da se vide stvarne posljedice. Nećemo dozvoliti nasilno nametanje istine, zloupotrebu zločina kako je to svojevremeno uradio visoki predstavnik Paddy Ashdown“. Citirani dio najsvježijeg Dodikovog divljanja po Srebrenici preuzet je iz NIN-a. Inače, premijer Republike Srpske svaki put kada želi biti veći Srbin od Dobrice Ćosića (koji ga je nedavno svečano promovirao u novog srpskog lidera s ove strane Drine) to uradi nastupima u medijima sa sjedištem u Beogradu. Tako je bilo i ovoga puta, i toga će biti još i više u predizbornim danima.
NACIONALSOCIJALISTI, NEGO ŠTA!
Bez obzira na sve eventualne posljedice koje bi mogle da uslijede već sada je jasno da lider SNSD-a kao i cjelokupno rukovodstvo te političke stranke pokazuju ozbiljne znakove temeljite mržnje prema svemu što je bošnjačko, da ne kažemo da se radi o jednoj sistemskoj antimuslimanskoj histeriji koja bi se tek mogla mjeriti sa razinom kriminala koji je taj režim počinio u posljednje tri godine. Otvorena mržnja prema Bošnjacima u politici, u medijima, javnom životu, negiranje srebreničkog genocida, i, na koncu, insistiranje na zakonskoj zabrani nošenja nikaba i predizbornoj osudi turskog genocida nad Armenima, teme su za ozbiljno razmatranje. Nisam siguran da li se može sa sigurnošću reći da je Dodik posljednji nacionalsocijalista u Evropi 21. stoljeća, ali da već duži period ne kontrolira vlastiti jezik, e u to nikakve sumnje nema. Uostalom, i tvorac zla kreiranog unutar SANU-a Dobrica Ćosić je nedavno ustvrdio da je premijer RS „pragmatičan političar sa životnom sviješću o opasnostima koje čekaju RS i ratničkom spremnošću da brani stečeno“. Zvuči li ovo kao one ratne trube u koje su Ćosić i njegovi akademici puhali prije dvadesetak godina nakon čega je pod bosanskohercegovačkom zemljom završilo više od sto hiljada ljudi? Meni sve opasno vuče na taj zvuk.
Tvorac zla kreiranog unutar SANU-a Dobrica Ćosić je nedavno ustvrdio da je premijer RS „pragmatičan političar sa životnom sviješću o opasnostima koje čekaju RS i ratničkom spremnošću da brani stečeno“
Milorad Dodik, jedan od najvećih fanova Šabana Bajramovića, odlučio je da ponešto iz pjesama preminulog kralja narodne muzike prenese i u ovozemaljski život, u oba ovdašnja entiteta i dejtonsku Bosnu i Hercegovinu. „Skinula je feređu, nasmijala mi se...“, glasio je stih iz najpoznatije Šabanove pjesme. A Dodik, kako znamo, voli zapjevati. I tako, jednog je dana Laktašenku sinula genijalna ideja da u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku uputi zakon o zabrani pokrivanja lica, nošenje feredža, nikaba, burki, svejedno je, samo ima da lice bude otkriveno i tačka. „Moramo pratiti trendove prisutne u zemljama Evropske unije i to će biti naš prvi korak ka Briselu“, izjavio je premijer RS. Za realizaciju ove naredbe biće zaduženi zastupnici SNSD-a u parlamentu Bosne i Hercegovine. Isti oni zastupnici koji su koliko jučer, po ko zna koji put, odbili da usvoje skupštinsku Deklaraciju o genocidu u Srebrenici koju već godinama bezuspješno predlaže SDP-ovac Denis Bećirović.
GENOCID NAD ARMENIMA I LOKALNI ZLOČIN U SREBRENICI
Iako negiraju genocid u Srebrenici, Dodik i SNSD su „u skladu sa evropskim načelima“ najavili parlamentarnu raspravu o genocidu koji je Turska počinila nad Armenima davne 1915. godine. Dugo se o ovom strašnom zločinu nerazumljivo ćutalo. Od genocida nad milion Armena prošlo je skoro sto godina. Polovinom osamdesedetih godina prošlog stoljeća pokolj je osudio i UN, Republika Turska genocid još uvijek ne priznaje. Veliki turski pisac Orhan Pamuk je 2005. skrenuo pažnju svjetske javnosti na ovaj strašni zločin. Nakon svega Pamuk je postao meta turskih ultradesničara a bio mu je ugrožen i goli život. Za razliku od duboko moralnih načela koje su genijalnog književnika „rukovodile“ u čitavoj priči oko genocida nad Armenima, za Dodika i njegovu političko-medijsku mašineriju ovaj događaj ne predstavlja ništa više od „dnevnopolitičkog toalet papira“. Sjetimo se samo ( a o tome se nedavno pisalo na ovim stranicama) notorne Dušanke Majkić i njenih teza o opasnostima turskog utjecaja u BiH i delegatski utemeljenim zebnjama od stvaranja islamske države na Balkanu!?
ANTIMUSLIMANSKI STANDARDI U LAKTAŠKOJ VERZIJI
No vratimo se „odnosu režima u Republici Srpskoj prema lokalnom zločinu u Srebrenici sa posebnim osvrtom na genocid nad Armenima i zabranu pokrivanja lica u BiH“. Navodna briga za primjenu evropskih standarda koju Dodik i njegovi podrepaši provode posljednjih sedmica bez sumnje za cilj ima skretanje pažnje sa stvarnih problema u ovoj zemlji a čiji su glavni generatori okupljeni upravo pod kišobranom SNSD-a. To je na posljednjoj sjednici državnog paralmenta ispravno primjetio i potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović nakon čega je, očekivano, postao meta napada raznih kalabića, markovićki, slavuja i ostalih živih SNSD-ovih živkovića. Pozivanje na genocid nad Armenima i EU standarde uz istovremeno ignoriranje istih tih načela u slučaju genocida u Srebrenici (Rezolucija Evropskog parlamenta od 15. januara 2009. godine) novo je laktaško poniženje za svih osam hiljada nevinih žrtava iz Srebrenice. Izborna je godina i Dodik je očigledno odlučio da ide do kraja. „Uostalom, kada pogledate udžbeničke definicije genocida jasno je da je u srebreničkim događajima teško naći sve elemente koje ta kvalifikacija podrazumijeva. Nije bilo namjere da stradaju niti su stradala ni djeca, ni žene, ni starci. O onoj drugoj populaciji istina tek treba da se utvrdi jer mnogo šta je nasilno nametnuto. Zbog toga ćemo uskoro povući svoju saglasnost na spisak nastradalih Srebreničana i naložiti sveobuhvatna istraživanja cijele priče da se vide stvarne posljedice. Nećemo dozvoliti nasilno nametanje istine, zloupotrebu zločina kako je to svojevremeno uradio visoki predstavnik Paddy Ashdown“. Citirani dio najsvježijeg Dodikovog divljanja po Srebrenici preuzet je iz NIN-a. Inače, premijer Republike Srpske svaki put kada želi biti veći Srbin od Dobrice Ćosića (koji ga je nedavno svečano promovirao u novog srpskog lidera s ove strane Drine) to uradi nastupima u medijima sa sjedištem u Beogradu. Tako je bilo i ovoga puta, i toga će biti još i više u predizbornim danima.
NACIONALSOCIJALISTI, NEGO ŠTA!
Bez obzira na sve eventualne posljedice koje bi mogle da uslijede već sada je jasno da lider SNSD-a kao i cjelokupno rukovodstvo te političke stranke pokazuju ozbiljne znakove temeljite mržnje prema svemu što je bošnjačko, da ne kažemo da se radi o jednoj sistemskoj antimuslimanskoj histeriji koja bi se tek mogla mjeriti sa razinom kriminala koji je taj režim počinio u posljednje tri godine. Otvorena mržnja prema Bošnjacima u politici, u medijima, javnom životu, negiranje srebreničkog genocida, i, na koncu, insistiranje na zakonskoj zabrani nošenja nikaba i predizbornoj osudi turskog genocida nad Armenima, teme su za ozbiljno razmatranje. Nisam siguran da li se može sa sigurnošću reći da je Dodik posljednji nacionalsocijalista u Evropi 21. stoljeća, ali da već duži period ne kontrolira vlastiti jezik, e u to nikakve sumnje nema. Uostalom, i tvorac zla kreiranog unutar SANU-a Dobrica Ćosić je nedavno ustvrdio da je premijer RS „pragmatičan političar sa životnom sviješću o opasnostima koje čekaju RS i ratničkom spremnošću da brani stečeno“. Zvuči li ovo kao one ratne trube u koje su Ćosić i njegovi akademici puhali prije dvadesetak godina nakon čega je pod bosanskohercegovačkom zemljom završilo više od sto hiljada ljudi? Meni sve opasno vuče na taj zvuk.