Nema dobrih i loših odluka već se one mjere nastalim posljedicama. 3. maja ćemo znati na čemu smo
"Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to samo mogu ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuo je jedan vojnik - Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika - Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, i jedan potpukovnik - Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka, Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba sa tom komandom, i ona je rekla: "Ja neću nikakvu drugu vojsku, ja idem sa mojom vojskom, pa neka poginem". Znači, šest osoba je stradalo - od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, već ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke je nešto najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. "Novosti" nisu smjele, "Politika" - ma ni govora. "Televizija Srbije" - ma ni govora. "Radio Beograd" - ma kakvi. Do dan-danas". Tako je prije devet godina za Radio Slobodna Evropa događaje u Dobrovoljačkoj ulici od 3. maja 1992. opisao nekadašnji komandant sarajevske Vojne oblasti JNA general Milutin Kukaknjac. Nakon što ga je zvanični Beograd smijenio i poslao u penziju, a polovinom maja '92. na njegovo mjesto imenovao zločinca iz Kalinovika Ratka Mladića, Kukanjac je nestao iz javnog života. Do svoje smrt 2002. životario je u Srbiji koja mu nikada nije oprostila što 2. i 3. maja 1992. godine nije izvršio naredbu vrhovne komande i oružjem zauzeo Sarajevo.
JNA NI MRAVA NE BI ZGAZILA
Kukanjac je autor i one čuvene izjave da „JNA ni mrava ne bi zgazila“ dok su padinske sarajevske mahale razarane minobacačkim granatama njegove vojske. Kukanjac je komandovao i hapšenjem Alije Izetbegovića, njegove kćerke Sabine, Zlatka Lugumdžije i Dinčeta Imamovića na sarajevskom aerodromu, što je predstavljalo uvod u državni udar i okupaciju institucija Bosne i Hercegovine. Kukanjac je po komandnoj odgovornosti najzaslužniji i za provedbu zločinačkog Plana RAM prema kojem su na brdima oko Sarajeva mjesecima prije agresije na našu zemlju ukopani tenkovi, topovi i mitraljezi JNA iz kojih će se pune tri i po godine ubijati sve što se kreće po gradu... I to je samo dio „zasluga“ koje historija pripisuje Kukanjcu, no bez obzira na logističku pripremu rata Kukanjac, kako rekosmo, nije izvršio glavni zadatak i zbog toga je morao otići.
RAZVUCI IM PAMET NJIHOVU I TUCI VELUŠIĆE
27. maja 1992. prvi put ćemo se uvjeriti kako komanduje Kukanjčev nasljednik. Sjećate se sigurno onih Mladićevih naredbi kada u slušalicu poziva na „razvlačenje pameti“ i granatiranje „Velušića jer tamo nema srpskog življa mnogo“. Tri godine kasnije svoj zločinački ratni put Mladić će okončati genocidom u Srebrenici. Danas i on živi u Srbiji. Kao svojevremeno Kukanjca, ni Mladića danas nema u javnosti. Niko mu ne traži intervjue, a odnedavno ne podiže ni penziju zarađenu u vojsci predsjednika Borisa Tadića. Svakodnevno tek viđa vojne bezbjednjake zadužene za njegovu potpunu sigurnost. No vratimo se na žrtve iz Dobrovoljačke. Kukanjac je, dakle, tvrdio da je tog 3. maja ubijeno šest osoba. I treba mu vjerovati. Vlast u Sarajevu je za osamanest godina morala (ako to već nije željela) rasvijetliti sve okolnosti zbog šest ubistava iz JNA kolone počinjenih tog dana. Nakon što ovdašnje pravosudne institucije nisu obavile svoj zadatak i u haos koji je vladao 3. maja '92. nisu uvele kakav-takav red i elemente pravne države, na scenu je stupila beogradsko-banjalučka propaganda zbog koje danas u londonskom kućnom pritvoru Ejup Ganić čeka na „konačno rješenje“. Argumenti koji se sada potežu, od haških odluka do pravedne borbe za odbranu glavnog grada i države Bosne i hercegovine, očigledno ne piju vode. Negatori genocida u Srebrenici predvođeni Miloradom Dodikom od Dobrovoljačke žele napraviti novi mitomanski kosovski boj u kojem je „od tuđinske ruke stradalo na stotine srpskih boraca i civila“. Dobrovoljačka je tako postala nova hridina na koju su se nasukali svi bosanskohercegovački nacionalizmi i politički motivirana mržnja.
SAMO DA RATA NE BUDE
Pričao mi je ovih dana jedan ugledni sarajevski policajac da se na vojnim i policijskim akademijama nauči kako nema dobrih i loših odluka, već da se njihov kvalitet određuje na osnovu posljedica koje te odluke proizvedu. Tako nekako treba posmatrati i zahtjev Gradske uprave Sarajeva kantonalnoj policiji o zabrani prethodno najavljenog i odobrenog skupa u Dobrovoljačkoj. Argumenti gradonačelnika Alije Behmena (a posebno onaj o pokušaju promjene karaktera rata u Sarajevu) su uglavnom ispravni i razumno utemeljeni. Uostalom, prije desetak dana smo se pred sjedištem Vlade FBiH uvjerili koliko je tanka linija između masovnog nasilja i najavljenih mirnih protesta. Međutim, bojim se da će bez obzira na konačnu odluku kantonalnog MUP-a u Dobrovoljačku 3. maja ipak doći svi oni koji su to i namjeravali da urade. Da sve bude gore, najava zabrane će na ovo mjesto dovesti i one koji tamo sigurno nisu planirali biti. To se prije svih odnosi na čelnike SNSD-a. U inat Dodikovoj politizaciji čitavog slučaja sa druge strane „linije“ će biti građani Sarajeva, žrtve opsade, rodbina poginulih Sarajlija, a moguće i branioci našeg grada koji su na tom mjestu blokirali kolonu JNA prije osamnaest godina. Treba li više razloga za zabrinutost?
Kako reče moj policijski sagovonik-nema dobrih i loših odluka već se one mjere nastalim posljedicama. 3. maja ćemo znati na čemu smo.
">ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Nema dobrih i loših odluka već se one mjere nastalim posljedicama. 3. maja ćemo znati na čemu smo
"Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to samo mogu ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuo je jedan vojnik - Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika - Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, i jedan potpukovnik - Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka, Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba sa tom komandom, i ona je rekla: "Ja neću nikakvu drugu vojsku, ja idem sa mojom vojskom, pa neka poginem". Znači, šest osoba je stradalo - od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, već ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke je nešto najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. "Novosti" nisu smjele, "Politika" - ma ni govora. "Televizija Srbije" - ma ni govora. "Radio Beograd" - ma kakvi. Do dan-danas". Tako je prije devet godina za Radio Slobodna Evropa događaje u Dobrovoljačkoj ulici od 3. maja 1992. opisao nekadašnji komandant sarajevske Vojne oblasti JNA general Milutin Kukaknjac. Nakon što ga je zvanični Beograd smijenio i poslao u penziju, a polovinom maja '92. na njegovo mjesto imenovao zločinca iz Kalinovika Ratka Mladića, Kukanjac je nestao iz javnog života. Do svoje smrt 2002. životario je u Srbiji koja mu nikada nije oprostila što 2. i 3. maja 1992. godine nije izvršio naredbu vrhovne komande i oružjem zauzeo Sarajevo.
JNA NI MRAVA NE BI ZGAZILA
Kukanjac je autor i one čuvene izjave da „JNA ni mrava ne bi zgazila“ dok su padinske sarajevske mahale razarane minobacačkim granatama njegove vojske. Kukanjac je komandovao i hapšenjem Alije Izetbegovića, njegove kćerke Sabine, Zlatka Lugumdžije i Dinčeta Imamovića na sarajevskom aerodromu, što je predstavljalo uvod u državni udar i okupaciju institucija Bosne i Hercegovine. Kukanjac je po komandnoj odgovornosti najzaslužniji i za provedbu zločinačkog Plana RAM prema kojem su na brdima oko Sarajeva mjesecima prije agresije na našu zemlju ukopani tenkovi, topovi i mitraljezi JNA iz kojih će se pune tri i po godine ubijati sve što se kreće po gradu... I to je samo dio „zasluga“ koje historija pripisuje Kukanjcu, no bez obzira na logističku pripremu rata Kukanjac, kako rekosmo, nije izvršio glavni zadatak i zbog toga je morao otići.
RAZVUCI IM PAMET NJIHOVU I TUCI VELUŠIĆE
27. maja 1992. prvi put ćemo se uvjeriti kako komanduje Kukanjčev nasljednik. Sjećate se sigurno onih Mladićevih naredbi kada u slušalicu poziva na „razvlačenje pameti“ i granatiranje „Velušića jer tamo nema srpskog življa mnogo“. Tri godine kasnije svoj zločinački ratni put Mladić će okončati genocidom u Srebrenici. Danas i on živi u Srbiji. Kao svojevremeno Kukanjca, ni Mladića danas nema u javnosti. Niko mu ne traži intervjue, a odnedavno ne podiže ni penziju zarađenu u vojsci predsjednika Borisa Tadića. Svakodnevno tek viđa vojne bezbjednjake zadužene za njegovu potpunu sigurnost. No vratimo se na žrtve iz Dobrovoljačke. Kukanjac je, dakle, tvrdio da je tog 3. maja ubijeno šest osoba. I treba mu vjerovati. Vlast u Sarajevu je za osamanest godina morala (ako to već nije željela) rasvijetliti sve okolnosti zbog šest ubistava iz JNA kolone počinjenih tog dana. Nakon što ovdašnje pravosudne institucije nisu obavile svoj zadatak i u haos koji je vladao 3. maja '92. nisu uvele kakav-takav red i elemente pravne države, na scenu je stupila beogradsko-banjalučka propaganda zbog koje danas u londonskom kućnom pritvoru Ejup Ganić čeka na „konačno rješenje“. Argumenti koji se sada potežu, od haških odluka do pravedne borbe za odbranu glavnog grada i države Bosne i hercegovine, očigledno ne piju vode. Negatori genocida u Srebrenici predvođeni Miloradom Dodikom od Dobrovoljačke žele napraviti novi mitomanski kosovski boj u kojem je „od tuđinske ruke stradalo na stotine srpskih boraca i civila“. Dobrovoljačka je tako postala nova hridina na koju su se nasukali svi bosanskohercegovački nacionalizmi i politički motivirana mržnja.
SAMO DA RATA NE BUDE
Pričao mi je ovih dana jedan ugledni sarajevski policajac da se na vojnim i policijskim akademijama nauči kako nema dobrih i loših odluka, već da se njihov kvalitet određuje na osnovu posljedica koje te odluke proizvedu. Tako nekako treba posmatrati i zahtjev Gradske uprave Sarajeva kantonalnoj policiji o zabrani prethodno najavljenog i odobrenog skupa u Dobrovoljačkoj. Argumenti gradonačelnika Alije Behmena (a posebno onaj o pokušaju promjene karaktera rata u Sarajevu) su uglavnom ispravni i razumno utemeljeni. Uostalom, prije desetak dana smo se pred sjedištem Vlade FBiH uvjerili koliko je tanka linija između masovnog nasilja i najavljenih mirnih protesta. Međutim, bojim se da će bez obzira na konačnu odluku kantonalnog MUP-a u Dobrovoljačku 3. maja ipak doći svi oni koji su to i namjeravali da urade. Da sve bude gore, najava zabrane će na ovo mjesto dovesti i one koji tamo sigurno nisu planirali biti. To se prije svih odnosi na čelnike SNSD-a. U inat Dodikovoj politizaciji čitavog slučaja sa druge strane „linije“ će biti građani Sarajeva, žrtve opsade, rodbina poginulih Sarajlija, a moguće i branioci našeg grada koji su na tom mjestu blokirali kolonu JNA prije osamnaest godina. Treba li više razloga za zabrinutost?
Kako reče moj policijski sagovonik-nema dobrih i loših odluka već se one mjere nastalim posljedicama. 3. maja ćemo znati na čemu smo.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: O odlukama i posljedicama
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Nema dobrih i loših odluka već se one mjere nastalim posljedicama. 3. maja ćemo znati na čemu smo
"Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to samo mogu ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuo je jedan vojnik - Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika - Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, i jedan potpukovnik - Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka, Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba sa tom komandom, i ona je rekla: "Ja neću nikakvu drugu vojsku, ja idem sa mojom vojskom, pa neka poginem". Znači, šest osoba je stradalo - od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, već ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke je nešto najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. "Novosti" nisu smjele, "Politika" - ma ni govora. "Televizija Srbije" - ma ni govora. "Radio Beograd" - ma kakvi. Do dan-danas". Tako je prije devet godina za Radio Slobodna Evropa događaje u Dobrovoljačkoj ulici od 3. maja 1992. opisao nekadašnji komandant sarajevske Vojne oblasti JNA general Milutin Kukaknjac. Nakon što ga je zvanični Beograd smijenio i poslao u penziju, a polovinom maja '92. na njegovo mjesto imenovao zločinca iz Kalinovika Ratka Mladića, Kukanjac je nestao iz javnog života. Do svoje smrt 2002. životario je u Srbiji koja mu nikada nije oprostila što 2. i 3. maja 1992. godine nije izvršio naredbu vrhovne komande i oružjem zauzeo Sarajevo.
JNA NI MRAVA NE BI ZGAZILA
Kukanjac je autor i one čuvene izjave da „JNA ni mrava ne bi zgazila“ dok su padinske sarajevske mahale razarane minobacačkim granatama njegove vojske. Kukanjac je komandovao i hapšenjem Alije Izetbegovića, njegove kćerke Sabine, Zlatka Lugumdžije i Dinčeta Imamovića na sarajevskom aerodromu, što je predstavljalo uvod u državni udar i okupaciju institucija Bosne i Hercegovine. Kukanjac je po komandnoj odgovornosti najzaslužniji i za provedbu zločinačkog Plana RAM prema kojem su na brdima oko Sarajeva mjesecima prije agresije na našu zemlju ukopani tenkovi, topovi i mitraljezi JNA iz kojih će se pune tri i po godine ubijati sve što se kreće po gradu... I to je samo dio „zasluga“ koje historija pripisuje Kukanjcu, no bez obzira na logističku pripremu rata Kukanjac, kako rekosmo, nije izvršio glavni zadatak i zbog toga je morao otići.
RAZVUCI IM PAMET NJIHOVU I TUCI VELUŠIĆE
27. maja 1992. prvi put ćemo se uvjeriti kako komanduje Kukanjčev nasljednik. Sjećate se sigurno onih Mladićevih naredbi kada u slušalicu poziva na „razvlačenje pameti“ i granatiranje „Velušića jer tamo nema srpskog življa mnogo“. Tri godine kasnije svoj zločinački ratni put Mladić će okončati genocidom u Srebrenici. Danas i on živi u Srbiji. Kao svojevremeno Kukanjca, ni Mladića danas nema u javnosti. Niko mu ne traži intervjue, a odnedavno ne podiže ni penziju zarađenu u vojsci predsjednika Borisa Tadića. Svakodnevno tek viđa vojne bezbjednjake zadužene za njegovu potpunu sigurnost. No vratimo se na žrtve iz Dobrovoljačke. Kukanjac je, dakle, tvrdio da je tog 3. maja ubijeno šest osoba. I treba mu vjerovati. Vlast u Sarajevu je za osamanest godina morala (ako to već nije željela) rasvijetliti sve okolnosti zbog šest ubistava iz JNA kolone počinjenih tog dana. Nakon što ovdašnje pravosudne institucije nisu obavile svoj zadatak i u haos koji je vladao 3. maja '92. nisu uvele kakav-takav red i elemente pravne države, na scenu je stupila beogradsko-banjalučka propaganda zbog koje danas u londonskom kućnom pritvoru Ejup Ganić čeka na „konačno rješenje“. Argumenti koji se sada potežu, od haških odluka do pravedne borbe za odbranu glavnog grada i države Bosne i hercegovine, očigledno ne piju vode. Negatori genocida u Srebrenici predvođeni Miloradom Dodikom od Dobrovoljačke žele napraviti novi mitomanski kosovski boj u kojem je „od tuđinske ruke stradalo na stotine srpskih boraca i civila“. Dobrovoljačka je tako postala nova hridina na koju su se nasukali svi bosanskohercegovački nacionalizmi i politički motivirana mržnja.
SAMO DA RATA NE BUDE
Pričao mi je ovih dana jedan ugledni sarajevski policajac da se na vojnim i policijskim akademijama nauči kako nema dobrih i loših odluka, već da se njihov kvalitet određuje na osnovu posljedica koje te odluke proizvedu. Tako nekako treba posmatrati i zahtjev Gradske uprave Sarajeva kantonalnoj policiji o zabrani prethodno najavljenog i odobrenog skupa u Dobrovoljačkoj. Argumenti gradonačelnika Alije Behmena (a posebno onaj o pokušaju promjene karaktera rata u Sarajevu) su uglavnom ispravni i razumno utemeljeni. Uostalom, prije desetak dana smo se pred sjedištem Vlade FBiH uvjerili koliko je tanka linija između masovnog nasilja i najavljenih mirnih protesta. Međutim, bojim se da će bez obzira na konačnu odluku kantonalnog MUP-a u Dobrovoljačku 3. maja ipak doći svi oni koji su to i namjeravali da urade. Da sve bude gore, najava zabrane će na ovo mjesto dovesti i one koji tamo sigurno nisu planirali biti. To se prije svih odnosi na čelnike SNSD-a. U inat Dodikovoj politizaciji čitavog slučaja sa druge strane „linije“ će biti građani Sarajeva, žrtve opsade, rodbina poginulih Sarajlija, a moguće i branioci našeg grada koji su na tom mjestu blokirali kolonu JNA prije osamnaest godina. Treba li više razloga za zabrinutost?
Kako reče moj policijski sagovonik-nema dobrih i loših odluka već se one mjere nastalim posljedicama. 3. maja ćemo znati na čemu smo.
Bakir Hadžiomerović
Nema dobrih i loših odluka već se one mjere nastalim posljedicama. 3. maja ćemo znati na čemu smo
JNA NI MRAVA NE BI ZGAZILA
