U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti

ŽIVOT OBIČNOG TEMPA

Legenda kaže da je U Brezi sedamdesetih godina prošlog stoljeća živio čovjek koji je čitav svoj radni vijek proveo vozeći autobus na lokalnoj liniji Breza-Zenica. Svakog dana (osim nedjelje), više od dvadeset godina, on je prevozio ljude iz malog u veliki grad (i obratno brale). I nikad nije napravio ni namjanji udes, sudar, ne daj bože, nesreću neku. Kao nagradu za njegov dvodecenijski angažman, u lijepom socijalističkom maniru, direktori su ga jednog dana odredili da poveze neklimatizirani autobus marke Ikarus na njegovu prvu vožnju od Zenice do Beča... Na tom putu bilo je svega, ali to za ovu priču nije ni važno. Uglavnom, kada se naš šofer vratio kući pitaju ga komšije kako prođe i kakav je taj Beč? „Prošlo je dobro, Beč je dobar ali je malo zabačen.“, odgovorio im je umorno, otpio šljivu i otišao u legendu...

OPTIMIZAM IZ OSLA

Nedavno sam na dva dana odletio u Oslo. Dobar grad, lijep, sređen, skup do bola. I malo zabačen. Razlog odlaska u Norvešku (u zemlju u koju se ne stiže „onako usput“) bila je javna tribina na kojoj se Bosancima i Hercegovcima koji žive na krajnjem sjeveru Evrope željelo ukazati na važnost ovogodišnjih bh. izbora. Organizator tribine bilo je Udruženje „Stećak“, skupina naših mladih, sposobnih ljudi koji rade sjajan posao na promociji bosanskohercegovačkih vrijednosti a čiji rad finansira Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sala puna, više od dvije stotine duša. Puno pitanja, dilema, brige za sudbinu Bosne i Hercegovine. Na kraju sam zaključio da je našim državljanima u (pre)dalekoj Skandinaviji više stalo do Bosne i Hercegovine nego nama koji u njoj, eto, živimo. To je dobronamjeran svijet, ljudi razapeti između dinamičnog norveškog života i zapadnjačkih poslovnih obaveza s jedne, te rodnog kraja i familije koju izdržavaju u domovini s druge strane. I većina prisutnih na tribini (barem njih 95 posto) smatra da se aktulenu vlast u našoj zemlji ove godine mora smijeniti. Za to je, donekle, zaslužna i bh. ambasadorica u Norveškoj koja je tribinu „zbog ranije preuzetih obaveza“ vrlo brzo napustila. Tako su naši ljudi u ovoj zemlji ostali uskraćeni za njene odgovore na konkretna pitanja o komplikovanim procedurama glasanja i ulozi bh. ambasade u čitavoj priči. Prognanik iz Stoca je ustao i smireno rekao: „Ovo je prvi put da nas se ovoliko skupilo na jednom mjestu a da se ne radi o koncertu Dare Bubamare ili nekog sličnog turbo-folk umjetnika. Ali to nije bio dovoljan razlog ambasadorici da ostane s nama do kraja. Prvi put je vidimo uživo, a njen odlazak nam pokazuje i odnos naše vlasti prema nama. Zato takvu vlast moramo skloniti.“

Nakon tribine smo se detaljnije raspitivali o tome koliko zapravo država BiH i njene institucije vode računa o našim državljanima na sjeveru Evrope. Rezultat tih razgovora je poražavajući-samo rijetki bh. političari su u proteklih desetak godina navraćali u Oslo i to isključivo pred izbore kada istresu gomilu fraza, mržnje i navodne brige za BiH a potom razgule svako svojim putem do naredne predizborne kampanje. Zato se i broj norveških Bosanaca i Hercegovaca koji su izlazili na bh. izbore računao na prste jedne ruke.

NORVEŠKA NIJE TENISKA NACIJA, TAMO NEMA REKETA

Ipak, ima nade. U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti. SDP je stranka o kojoj se u Oslu najviše govorilo kao jedinoj realnoj alternativi lošem životu. Iako su naši ljudi u Norveškoj izuzetno dobro informirani zanimljivo je da niko, ali baš niko, nije pomenuo medijske afere kreirane u kabinetima policajaca kojim je SDA davala punu podršku (Sulejman Tihić u Dnevniku D FTV- Miletić je bio naš kandidat a naši u Nezavisnom odboru su mu dali maksimalan broj bodova...) i tužitelja koji su unapređenje u Tužiteljstvu BiH platili montiranjem „afere ASA reket“. Sa sjevera Evrope je počelo otopljavanje bosanskohercegovačke sante leda. Baš onako kao što je nakon tribine norvešku hladnoću, umjesto čuvene Dare Bubamare, rastjerao najbolji bend u Jugoistočnoj Evropi (a i šire, što bi rekao čika Živko Radišić) Dubioza kolektiv. Karte su bile rasprodane pet dana prije koncerta. Zasluženo.

 

 

">U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti

ŽIVOT OBIČNOG TEMPA

Legenda kaže da je U Brezi sedamdesetih godina prošlog stoljeća živio čovjek koji je čitav svoj radni vijek proveo vozeći autobus na lokalnoj liniji Breza-Zenica. Svakog dana (osim nedjelje), više od dvadeset godina, on je prevozio ljude iz malog u veliki grad (i obratno brale). I nikad nije napravio ni namjanji udes, sudar, ne daj bože, nesreću neku. Kao nagradu za njegov dvodecenijski angažman, u lijepom socijalističkom maniru, direktori su ga jednog dana odredili da poveze neklimatizirani autobus marke Ikarus na njegovu prvu vožnju od Zenice do Beča... Na tom putu bilo je svega, ali to za ovu priču nije ni važno. Uglavnom, kada se naš šofer vratio kući pitaju ga komšije kako prođe i kakav je taj Beč? „Prošlo je dobro, Beč je dobar ali je malo zabačen.“, odgovorio im je umorno, otpio šljivu i otišao u legendu...

OPTIMIZAM IZ OSLA

Nedavno sam na dva dana odletio u Oslo. Dobar grad, lijep, sređen, skup do bola. I malo zabačen. Razlog odlaska u Norvešku (u zemlju u koju se ne stiže „onako usput“) bila je javna tribina na kojoj se Bosancima i Hercegovcima koji žive na krajnjem sjeveru Evrope željelo ukazati na važnost ovogodišnjih bh. izbora. Organizator tribine bilo je Udruženje „Stećak“, skupina naših mladih, sposobnih ljudi koji rade sjajan posao na promociji bosanskohercegovačkih vrijednosti a čiji rad finansira Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sala puna, više od dvije stotine duša. Puno pitanja, dilema, brige za sudbinu Bosne i Hercegovine. Na kraju sam zaključio da je našim državljanima u (pre)dalekoj Skandinaviji više stalo do Bosne i Hercegovine nego nama koji u njoj, eto, živimo. To je dobronamjeran svijet, ljudi razapeti između dinamičnog norveškog života i zapadnjačkih poslovnih obaveza s jedne, te rodnog kraja i familije koju izdržavaju u domovini s druge strane. I većina prisutnih na tribini (barem njih 95 posto) smatra da se aktulenu vlast u našoj zemlji ove godine mora smijeniti. Za to je, donekle, zaslužna i bh. ambasadorica u Norveškoj koja je tribinu „zbog ranije preuzetih obaveza“ vrlo brzo napustila. Tako su naši ljudi u ovoj zemlji ostali uskraćeni za njene odgovore na konkretna pitanja o komplikovanim procedurama glasanja i ulozi bh. ambasade u čitavoj priči. Prognanik iz Stoca je ustao i smireno rekao: „Ovo je prvi put da nas se ovoliko skupilo na jednom mjestu a da se ne radi o koncertu Dare Bubamare ili nekog sličnog turbo-folk umjetnika. Ali to nije bio dovoljan razlog ambasadorici da ostane s nama do kraja. Prvi put je vidimo uživo, a njen odlazak nam pokazuje i odnos naše vlasti prema nama. Zato takvu vlast moramo skloniti.“

Nakon tribine smo se detaljnije raspitivali o tome koliko zapravo država BiH i njene institucije vode računa o našim državljanima na sjeveru Evrope. Rezultat tih razgovora je poražavajući-samo rijetki bh. političari su u proteklih desetak godina navraćali u Oslo i to isključivo pred izbore kada istresu gomilu fraza, mržnje i navodne brige za BiH a potom razgule svako svojim putem do naredne predizborne kampanje. Zato se i broj norveških Bosanaca i Hercegovaca koji su izlazili na bh. izbore računao na prste jedne ruke.

NORVEŠKA NIJE TENISKA NACIJA, TAMO NEMA REKETA

Ipak, ima nade. U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti. SDP je stranka o kojoj se u Oslu najviše govorilo kao jedinoj realnoj alternativi lošem životu. Iako su naši ljudi u Norveškoj izuzetno dobro informirani zanimljivo je da niko, ali baš niko, nije pomenuo medijske afere kreirane u kabinetima policajaca kojim je SDA davala punu podršku (Sulejman Tihić u Dnevniku D FTV- Miletić je bio naš kandidat a naši u Nezavisnom odboru su mu dali maksimalan broj bodova...) i tužitelja koji su unapređenje u Tužiteljstvu BiH platili montiranjem „afere ASA reket“. Sa sjevera Evrope je počelo otopljavanje bosanskohercegovačke sante leda. Baš onako kao što je nakon tribine norvešku hladnoću, umjesto čuvene Dare Bubamare, rastjerao najbolji bend u Jugoistočnoj Evropi (a i šire, što bi rekao čika Živko Radišić) Dubioza kolektiv. Karte su bile rasprodane pet dana prije koncerta. Zasluženo.

 

 

">
:BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Oslo i oslobođenje

Bakir Hadžiomerović

BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Oslo i oslobođenje

 

U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti

ŽIVOT OBIČNOG TEMPA

Legenda kaže da je U Brezi sedamdesetih godina prošlog stoljeća živio čovjek koji je čitav svoj radni vijek proveo vozeći autobus na lokalnoj liniji Breza-Zenica. Svakog dana (osim nedjelje), više od dvadeset godina, on je prevozio ljude iz malog u veliki grad (i obratno brale). I nikad nije napravio ni namjanji udes, sudar, ne daj bože, nesreću neku. Kao nagradu za njegov dvodecenijski angažman, u lijepom socijalističkom maniru, direktori su ga jednog dana odredili da poveze neklimatizirani autobus marke Ikarus na njegovu prvu vožnju od Zenice do Beča... Na tom putu bilo je svega, ali to za ovu priču nije ni važno. Uglavnom, kada se naš šofer vratio kući pitaju ga komšije kako prođe i kakav je taj Beč? „Prošlo je dobro, Beč je dobar ali je malo zabačen.“, odgovorio im je umorno, otpio šljivu i otišao u legendu...

OPTIMIZAM IZ OSLA

Nedavno sam na dva dana odletio u Oslo. Dobar grad, lijep, sređen, skup do bola. I malo zabačen. Razlog odlaska u Norvešku (u zemlju u koju se ne stiže „onako usput“) bila je javna tribina na kojoj se Bosancima i Hercegovcima koji žive na krajnjem sjeveru Evrope željelo ukazati na važnost ovogodišnjih bh. izbora. Organizator tribine bilo je Udruženje „Stećak“, skupina naših mladih, sposobnih ljudi koji rade sjajan posao na promociji bosanskohercegovačkih vrijednosti a čiji rad finansira Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sala puna, više od dvije stotine duša. Puno pitanja, dilema, brige za sudbinu Bosne i Hercegovine. Na kraju sam zaključio da je našim državljanima u (pre)dalekoj Skandinaviji više stalo do Bosne i Hercegovine nego nama koji u njoj, eto, živimo. To je dobronamjeran svijet, ljudi razapeti između dinamičnog norveškog života i zapadnjačkih poslovnih obaveza s jedne, te rodnog kraja i familije koju izdržavaju u domovini s druge strane. I većina prisutnih na tribini (barem njih 95 posto) smatra da se aktulenu vlast u našoj zemlji ove godine mora smijeniti. Za to je, donekle, zaslužna i bh. ambasadorica u Norveškoj koja je tribinu „zbog ranije preuzetih obaveza“ vrlo brzo napustila. Tako su naši ljudi u ovoj zemlji ostali uskraćeni za njene odgovore na konkretna pitanja o komplikovanim procedurama glasanja i ulozi bh. ambasade u čitavoj priči. Prognanik iz Stoca je ustao i smireno rekao: „Ovo je prvi put da nas se ovoliko skupilo na jednom mjestu a da se ne radi o koncertu Dare Bubamare ili nekog sličnog turbo-folk umjetnika. Ali to nije bio dovoljan razlog ambasadorici da ostane s nama do kraja. Prvi put je vidimo uživo, a njen odlazak nam pokazuje i odnos naše vlasti prema nama. Zato takvu vlast moramo skloniti.“

Nakon tribine smo se detaljnije raspitivali o tome koliko zapravo država BiH i njene institucije vode računa o našim državljanima na sjeveru Evrope. Rezultat tih razgovora je poražavajući-samo rijetki bh. političari su u proteklih desetak godina navraćali u Oslo i to isključivo pred izbore kada istresu gomilu fraza, mržnje i navodne brige za BiH a potom razgule svako svojim putem do naredne predizborne kampanje. Zato se i broj norveških Bosanaca i Hercegovaca koji su izlazili na bh. izbore računao na prste jedne ruke.

NORVEŠKA NIJE TENISKA NACIJA, TAMO NEMA REKETA

Ipak, ima nade. U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti. SDP je stranka o kojoj se u Oslu najviše govorilo kao jedinoj realnoj alternativi lošem životu. Iako su naši ljudi u Norveškoj izuzetno dobro informirani zanimljivo je da niko, ali baš niko, nije pomenuo medijske afere kreirane u kabinetima policajaca kojim je SDA davala punu podršku (Sulejman Tihić u Dnevniku D FTV- Miletić je bio naš kandidat a naši u Nezavisnom odboru su mu dali maksimalan broj bodova...) i tužitelja koji su unapređenje u Tužiteljstvu BiH platili montiranjem „afere ASA reket“. Sa sjevera Evrope je počelo otopljavanje bosanskohercegovačke sante leda. Baš onako kao što je nakon tribine norvešku hladnoću, umjesto čuvene Dare Bubamare, rastjerao najbolji bend u Jugoistočnoj Evropi (a i šire, što bi rekao čika Živko Radišić) Dubioza kolektiv. Karte su bile rasprodane pet dana prije koncerta. Zasluženo.

 

 

BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Oslo i oslobođenje

U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti