Život običnog tempa: Sulejman Tihić, taj samoproglašeni „step by step političar“, nije imao hrabrosti da prihvati novu predsjedničku utrku sa Harisom Silajdžićem koji ga je prije četiri godine uz otvorenu podršku reisa Cerića ( „Harise napiši ustav“) i Dnevnog avaza ( „Harise, spasi Bošnjake“) potpuno deklasirao. Zašto?
„Na sjednici Kolegija Stranke demokratske akcije, predsjednik SDA Sulejman Tihić obavijestio je članove Kolegija da se, bez obzira što je dobio najveći broj kandidatura za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zahvaljuje na povjerenju i ne prihvata kandidaturu. Tihić je danas obavio razgovor sa preostalim kandidatima, a na sjednici Predsjedništva SDA koja će biti održana 26. juna u Bosanskom Šamcu predložit će kandidata za člana državnog Predsjedništva“.
I to je, dakle, riješeno! Sulejman Tihić, taj samoproglašeni „step by step političar“, nije imao hrabrosti da prihvati novu predsjedničku utrku sa Harisom Silajdžićem koji ga je, sjećamo se toga dobro, prije četiri godine uz otvorenu podršku reisa Cerića ( „Harise napiši ustav“) i Dnevnog avaza ( „Harise, spasi Bošnjake“) potpuno deklasirao. Podsjećanja radi, Silajdžić je svoju kandidaturu za naredne izbore objavio prije više od mjesec dana u „60 minuta“. Ako je Tihić do tada i računao da bi aktuelni član Predsjedništva zbog svoje životne dobi, umora, zasićenosti, političarima nesklonoj želji za mirnim penzionerskim danima, mogao i odustati, nakon Silajdžićevog javnog (samo)kandidiranja ziheraštvu skloni predsjednik SDA se odlučio iz svega povući i „primjeniti Plan B“. Da bi u svom kukavičkom povlačenju prikazao ponešto i od vlastite veličine, ugleda i navodnog autoriteta unutar SDA, Tihić u saopštenju o svojoj političkoj kapitulaciji nije propustio konstatirati kako je „dobio najveći broj kandidatura“ ali da ga ta činjenica ne obavezuje ni po kojem osnovu.
E sad, kakva je stranka koja ne prihvata volju većine svog članstva i kakav bi mogao biti predsjednik političke partije koji ignorira „puls stranačke baze“? Realno, Sulejman Tihić je od izbora 2006. političar „u kontinuiranom padu sa tendencijom doticanja samog dna“. Uz to, predsjednik SDA je duboko svjestan da bi u slučaju novog poraza politiku zauvijek „mogao okačiti o klin“ i vratiti se u anonimnost pravničke profesije. Samo činjenica da se nalazi na čelu jake stranke Tihića još uvijek drži u kakvoj-takvoj ravnoteži.
Osim toga, teško je navesti neku dobru i za državu Bosnu i Hercegovinu korisnu političku odluku koju je Tihić donio u posljednjih nekoliko godina. Sjetimo se samo sramne prudske epizode i pregovaračkih uvoda u podjelu Bosne i Hercegovine ili njegovih besmislenih izleta po Beogradu tokom kojih je predsjednik SDA sa svojim najbližim saradnicima ( od kojih su ga neki do jučer po sarajevskim kafanama optuživali za teški kriminal-od navodnih porodičnih apartmana na Jadranu do šurovanja sa tajkunskom mafijom) u kabinetu predsjednika Srbije Borisa Tadića izigravao „bošnjačkog Dodika“ spremnog na bošnjačko-srpsku saradnju lišenu svih institucionaliziranih međudržavnih i diplomatskih pravila.
Tihićev konačni obračun sa Izetbegovićem
Da ne bi u nedogled nabrajali i podsjećali na sve Tihićeve kadrovsko-političke promašaje ( Branković, Bičakčić, Džaferović, protesti boraca, Razvojna banka, BH telekom, Arzija, ...) ovoga puta ćemo tek primjetiti da je predsjednik SDA nakon što je postao duboko svjestan nepopravljivo poljuljanog ugleda u javnosti ali i u vlastitoj stranci, odlučio da predstojeće izbore iskoristi kako bi u ring sa Silajdžićem ugurao nekog od svojih unutarpartijskih političkih protivnika koji mu još uvijek stoje na putu potpune privatizacije SDA.
Naravno, najidealniju osobu za vrlo izvjesni poraz u predsjedničkoj utrci sa liderom Stranke za BiH za Tihića predstavlja njegov najozbiljniji konkurent i sin osnivača stranke „muslimanskog povijesnog kruga“ Bakir Izetbegović. Ukoliko Izetbegović zagrize Tihićevu udicu i prihvati predsjedničku kandidaturu, to će bez sumnje predstavljati najkonkretniji uvod u duboke podjele unutar SDA i, vrlo izvjesno, početak ozbiljnijeg političkog marginaziranja te stranke. Zašto bi to bilo tako- već čujem kako se pitaju Tihićevi partijski klimoglavci redom regrutirani iz SDA-ovih „republičkosrpskih“ odbora? Jednostavno, poraz od Silajdžića će biti Izetbegovićev drugi veliki promašaj u nepunih godinu i po dana. Kada je krajem maja prošle godine na 5. Kongresu SDA u vješto dirigiranom glasanju poražen od Tihića, mnogi su biološkom nasljedniku Alije Izetbegovića predviđali kraj političke karijere. „Princ“ je, ipak, preživio ali se tome ne bi smio nadati u slučaju novog izvjesnog poraza. Izetbegovićev ionako marginalizirani utjecaj u SDA u slučaju debakla od Silajdžića još više će „kalirati“, a pravo je pitanje i koje će statutarne odredbe Tihić i njegovi saradnici u tom slučaju primjeniti prema svom „poraženom kandidatu“.
Ne zaboravimo da se Tihić u proteklim godinama dokazao kao izuzetno osvetoljubiv političar čija je sujeta prelazila čak i bosanskohercegovačke granice ( „Imam bolje odnose sa Tadićem nego sa Silajdžićem“) i zato ne treba sumnjati da je za samo četiri godine zaboravio svojevremene Izetbegovićeve pokušaje da makar i na vanrednom Kongresu smijeni glasački deklasiranog predsjednika SDA na izborima 2006.
Šamac-Sarajevo to je naša meta
Bez obzira na to hoće li Izetbegović sutra na sastanku u Bosanskom Šamcu progutati ili odbiti Tihićevu zabačenu udicu ( I sam izbor rodnog mjesta gdje redovno u lovu provodi vikende za održavanje sjednice Predsjedništa SDA BiH pokazuje Tihićev poludiktatorski politički karakter u vođenju stranke) politička budućnost šefa poslaničkog kluba SDA u državnom parlamentu ozbiljno je ugrožena. Naime, ukoliko ne prihvati Tihićev ultimatum, Izetbegović sa sigurnošću može računati na to da ga svemoćni šef SDA ( zloupotrebljavajući zamršenu stranačku infrastrukturu za vođenje vlastitih ratova) postavi na neku od potencijalno gubitničkih pozicija na izbornim listama SDA. Za početak će biti dovoljno da Tihić sam sebe u sarajevskoj izbornoj jedinici imenuje za nositelja liste za državni parlament i da pozivajući se na gender pravila na drugu poziciju postavi neku od zvučnijih aktivistikinja kompromitirane Asocijacije žena SDA. U tom slučaju Izetbegović ni uz najbolju volju i trud neće osvojiti dovoljan broj glasova za direktan „plasman“ u državni parlament.
Dakle, kako god okrenemo, Izetbegović s velikom vjerovatnoćom gubi naredne izbore čime najkraće do 6. Kongresa SDA prestaje biti ozbiljna unutarstranačka opozicija svom osvetoljubivom predsjedniku. Sve to govori da će nakon oktobra ove godine jedini stvarni izborni pobjednik postati Sulejman Tihić. On će čak i sa poraženom SDA ostati „važan i poželjan politički faktor u BiH“, stranački čelnik koji će i ubuduće ignorirati zvanične državne institucije Bosne i Hercegovine pa u društvu Mirsada Kebe i SDA-ovaca iz Republike Srpske „pregovarati“ sa Dodikom i Čovićem, sa Tadićem i Josipovićem, sa Kosor i Cvetkovićem...
(zurnal.info)
"> Život običnog tempa: Sulejman Tihić, taj samoproglašeni „step by step političar“, nije imao hrabrosti da prihvati novu predsjedničku utrku sa Harisom Silajdžićem koji ga je prije četiri godine uz otvorenu podršku reisa Cerića ( „Harise napiši ustav“) i Dnevnog avaza ( „Harise, spasi Bošnjake“) potpuno deklasirao. Zašto?
„Na sjednici Kolegija Stranke demokratske akcije, predsjednik SDA Sulejman Tihić obavijestio je članove Kolegija da se, bez obzira što je dobio najveći broj kandidatura za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zahvaljuje na povjerenju i ne prihvata kandidaturu. Tihić je danas obavio razgovor sa preostalim kandidatima, a na sjednici Predsjedništva SDA koja će biti održana 26. juna u Bosanskom Šamcu predložit će kandidata za člana državnog Predsjedništva“.
I to je, dakle, riješeno! Sulejman Tihić, taj samoproglašeni „step by step političar“, nije imao hrabrosti da prihvati novu predsjedničku utrku sa Harisom Silajdžićem koji ga je, sjećamo se toga dobro, prije četiri godine uz otvorenu podršku reisa Cerića ( „Harise napiši ustav“) i Dnevnog avaza ( „Harise, spasi Bošnjake“) potpuno deklasirao. Podsjećanja radi, Silajdžić je svoju kandidaturu za naredne izbore objavio prije više od mjesec dana u „60 minuta“. Ako je Tihić do tada i računao da bi aktuelni član Predsjedništva zbog svoje životne dobi, umora, zasićenosti, političarima nesklonoj želji za mirnim penzionerskim danima, mogao i odustati, nakon Silajdžićevog javnog (samo)kandidiranja ziheraštvu skloni predsjednik SDA se odlučio iz svega povući i „primjeniti Plan B“. Da bi u svom kukavičkom povlačenju prikazao ponešto i od vlastite veličine, ugleda i navodnog autoriteta unutar SDA, Tihić u saopštenju o svojoj političkoj kapitulaciji nije propustio konstatirati kako je „dobio najveći broj kandidatura“ ali da ga ta činjenica ne obavezuje ni po kojem osnovu.
E sad, kakva je stranka koja ne prihvata volju većine svog članstva i kakav bi mogao biti predsjednik političke partije koji ignorira „puls stranačke baze“? Realno, Sulejman Tihić je od izbora 2006. političar „u kontinuiranom padu sa tendencijom doticanja samog dna“. Uz to, predsjednik SDA je duboko svjestan da bi u slučaju novog poraza politiku zauvijek „mogao okačiti o klin“ i vratiti se u anonimnost pravničke profesije. Samo činjenica da se nalazi na čelu jake stranke Tihića još uvijek drži u kakvoj-takvoj ravnoteži.
Osim toga, teško je navesti neku dobru i za državu Bosnu i Hercegovinu korisnu političku odluku koju je Tihić donio u posljednjih nekoliko godina. Sjetimo se samo sramne prudske epizode i pregovaračkih uvoda u podjelu Bosne i Hercegovine ili njegovih besmislenih izleta po Beogradu tokom kojih je predsjednik SDA sa svojim najbližim saradnicima ( od kojih su ga neki do jučer po sarajevskim kafanama optuživali za teški kriminal-od navodnih porodičnih apartmana na Jadranu do šurovanja sa tajkunskom mafijom) u kabinetu predsjednika Srbije Borisa Tadića izigravao „bošnjačkog Dodika“ spremnog na bošnjačko-srpsku saradnju lišenu svih institucionaliziranih međudržavnih i diplomatskih pravila.
Tihićev konačni obračun sa Izetbegovićem
Da ne bi u nedogled nabrajali i podsjećali na sve Tihićeve kadrovsko-političke promašaje ( Branković, Bičakčić, Džaferović, protesti boraca, Razvojna banka, BH telekom, Arzija, ...) ovoga puta ćemo tek primjetiti da je predsjednik SDA nakon što je postao duboko svjestan nepopravljivo poljuljanog ugleda u javnosti ali i u vlastitoj stranci, odlučio da predstojeće izbore iskoristi kako bi u ring sa Silajdžićem ugurao nekog od svojih unutarpartijskih političkih protivnika koji mu još uvijek stoje na putu potpune privatizacije SDA.
Naravno, najidealniju osobu za vrlo izvjesni poraz u predsjedničkoj utrci sa liderom Stranke za BiH za Tihića predstavlja njegov najozbiljniji konkurent i sin osnivača stranke „muslimanskog povijesnog kruga“ Bakir Izetbegović. Ukoliko Izetbegović zagrize Tihićevu udicu i prihvati predsjedničku kandidaturu, to će bez sumnje predstavljati najkonkretniji uvod u duboke podjele unutar SDA i, vrlo izvjesno, početak ozbiljnijeg političkog marginaziranja te stranke. Zašto bi to bilo tako- već čujem kako se pitaju Tihićevi partijski klimoglavci redom regrutirani iz SDA-ovih „republičkosrpskih“ odbora? Jednostavno, poraz od Silajdžića će biti Izetbegovićev drugi veliki promašaj u nepunih godinu i po dana. Kada je krajem maja prošle godine na 5. Kongresu SDA u vješto dirigiranom glasanju poražen od Tihića, mnogi su biološkom nasljedniku Alije Izetbegovića predviđali kraj političke karijere. „Princ“ je, ipak, preživio ali se tome ne bi smio nadati u slučaju novog izvjesnog poraza. Izetbegovićev ionako marginalizirani utjecaj u SDA u slučaju debakla od Silajdžića još više će „kalirati“, a pravo je pitanje i koje će statutarne odredbe Tihić i njegovi saradnici u tom slučaju primjeniti prema svom „poraženom kandidatu“.
Ne zaboravimo da se Tihić u proteklim godinama dokazao kao izuzetno osvetoljubiv političar čija je sujeta prelazila čak i bosanskohercegovačke granice ( „Imam bolje odnose sa Tadićem nego sa Silajdžićem“) i zato ne treba sumnjati da je za samo četiri godine zaboravio svojevremene Izetbegovićeve pokušaje da makar i na vanrednom Kongresu smijeni glasački deklasiranog predsjednika SDA na izborima 2006.
Šamac-Sarajevo to je naša meta
Bez obzira na to hoće li Izetbegović sutra na sastanku u Bosanskom Šamcu progutati ili odbiti Tihićevu zabačenu udicu ( I sam izbor rodnog mjesta gdje redovno u lovu provodi vikende za održavanje sjednice Predsjedništa SDA BiH pokazuje Tihićev poludiktatorski politički karakter u vođenju stranke) politička budućnost šefa poslaničkog kluba SDA u državnom parlamentu ozbiljno je ugrožena. Naime, ukoliko ne prihvati Tihićev ultimatum, Izetbegović sa sigurnošću može računati na to da ga svemoćni šef SDA ( zloupotrebljavajući zamršenu stranačku infrastrukturu za vođenje vlastitih ratova) postavi na neku od potencijalno gubitničkih pozicija na izbornim listama SDA. Za početak će biti dovoljno da Tihić sam sebe u sarajevskoj izbornoj jedinici imenuje za nositelja liste za državni parlament i da pozivajući se na gender pravila na drugu poziciju postavi neku od zvučnijih aktivistikinja kompromitirane Asocijacije žena SDA. U tom slučaju Izetbegović ni uz najbolju volju i trud neće osvojiti dovoljan broj glasova za direktan „plasman“ u državni parlament.
Dakle, kako god okrenemo, Izetbegović s velikom vjerovatnoćom gubi naredne izbore čime najkraće do 6. Kongresa SDA prestaje biti ozbiljna unutarstranačka opozicija svom osvetoljubivom predsjedniku. Sve to govori da će nakon oktobra ove godine jedini stvarni izborni pobjednik postati Sulejman Tihić. On će čak i sa poraženom SDA ostati „važan i poželjan politički faktor u BiH“, stranački čelnik koji će i ubuduće ignorirati zvanične državne institucije Bosne i Hercegovine pa u društvu Mirsada Kebe i SDA-ovaca iz Republike Srpske „pregovarati“ sa Dodikom i Čovićem, sa Tadićem i Josipovićem, sa Kosor i Cvetkovićem...
(zurnal.info)
">
:BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Plan B Sulejmana veličanstvenog
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Plan B Sulejmana veličanstvenog
Život običnog tempa: Sulejman Tihić, taj samoproglašeni „step by step političar“, nije imao hrabrosti da prihvati novu predsjedničku utrku sa Harisom Silajdžićem koji ga je prije četiri godine uz otvorenu podršku reisa Cerića ( „Harise napiši ustav“) i Dnevnog avaza ( „Harise, spasi Bošnjake“) potpuno deklasirao. Zašto?
„Na sjednici Kolegija Stranke demokratske akcije, predsjednik SDA Sulejman Tihić obavijestio je članove Kolegija da se, bez obzira što je dobio najveći broj kandidatura za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zahvaljuje na povjerenju i ne prihvata kandidaturu. Tihić je danas obavio razgovor sa preostalim kandidatima, a na sjednici Predsjedništva SDA koja će biti održana 26. juna u Bosanskom Šamcu predložit će kandidata za člana državnog Predsjedništva“.
I to je, dakle, riješeno! Sulejman Tihić, taj samoproglašeni „step by step političar“, nije imao hrabrosti da prihvati novu predsjedničku utrku sa Harisom Silajdžićem koji ga je, sjećamo se toga dobro, prije četiri godine uz otvorenu podršku reisa Cerića ( „Harise napiši ustav“) i Dnevnog avaza ( „Harise, spasi Bošnjake“) potpuno deklasirao. Podsjećanja radi, Silajdžić je svoju kandidaturu za naredne izbore objavio prije više od mjesec dana u „60 minuta“. Ako je Tihić do tada i računao da bi aktuelni član Predsjedništva zbog svoje životne dobi, umora, zasićenosti, političarima nesklonoj želji za mirnim penzionerskim danima, mogao i odustati, nakon Silajdžićevog javnog (samo)kandidiranja ziheraštvu skloni predsjednik SDA se odlučio iz svega povući i „primjeniti Plan B“. Da bi u svom kukavičkom povlačenju prikazao ponešto i od vlastite veličine, ugleda i navodnog autoriteta unutar SDA, Tihić u saopštenju o svojoj političkoj kapitulaciji nije propustio konstatirati kako je „dobio najveći broj kandidatura“ ali da ga ta činjenica ne obavezuje ni po kojem osnovu.
E sad, kakva je stranka koja ne prihvata volju većine svog članstva i kakav bi mogao biti predsjednik političke partije koji ignorira „puls stranačke baze“? Realno, Sulejman Tihić je od izbora 2006. političar „u kontinuiranom padu sa tendencijom doticanja samog dna“. Uz to, predsjednik SDA je duboko svjestan da bi u slučaju novog poraza politiku zauvijek „mogao okačiti o klin“ i vratiti se u anonimnost pravničke profesije. Samo činjenica da se nalazi na čelu jake stranke Tihića još uvijek drži u kakvoj-takvoj ravnoteži.
Osim toga, teško je navesti neku dobru i za državu Bosnu i Hercegovinu korisnu političku odluku koju je Tihić donio u posljednjih nekoliko godina. Sjetimo se samo sramne prudske epizode i pregovaračkih uvoda u podjelu Bosne i Hercegovine ili njegovih besmislenih izleta po Beogradu tokom kojih je predsjednik SDA sa svojim najbližim saradnicima ( od kojih su ga neki do jučer po sarajevskim kafanama optuživali za teški kriminal-od navodnih porodičnih apartmana na Jadranu do šurovanja sa tajkunskom mafijom) u kabinetu predsjednika Srbije Borisa Tadića izigravao „bošnjačkog Dodika“ spremnog na bošnjačko-srpsku saradnju lišenu svih institucionaliziranih međudržavnih i diplomatskih pravila.
Tihićev konačni obračun sa Izetbegovićem
Da ne bi u nedogled nabrajali i podsjećali na sve Tihićeve kadrovsko-političke promašaje ( Branković, Bičakčić, Džaferović, protesti boraca, Razvojna banka, BH telekom, Arzija, ...) ovoga puta ćemo tek primjetiti da je predsjednik SDA nakon što je postao duboko svjestan nepopravljivo poljuljanog ugleda u javnosti ali i u vlastitoj stranci, odlučio da predstojeće izbore iskoristi kako bi u ring sa Silajdžićem ugurao nekog od svojih unutarpartijskih političkih protivnika koji mu još uvijek stoje na putu potpune privatizacije SDA.
Naravno, najidealniju osobu za vrlo izvjesni poraz u predsjedničkoj utrci sa liderom Stranke za BiH za Tihića predstavlja njegov najozbiljniji konkurent i sin osnivača stranke „muslimanskog povijesnog kruga“ Bakir Izetbegović. Ukoliko Izetbegović zagrize Tihićevu udicu i prihvati predsjedničku kandidaturu, to će bez sumnje predstavljati najkonkretniji uvod u duboke podjele unutar SDA i, vrlo izvjesno, početak ozbiljnijeg političkog marginaziranja te stranke. Zašto bi to bilo tako- već čujem kako se pitaju Tihićevi partijski klimoglavci redom regrutirani iz SDA-ovih „republičkosrpskih“ odbora? Jednostavno, poraz od Silajdžića će biti Izetbegovićev drugi veliki promašaj u nepunih godinu i po dana. Kada je krajem maja prošle godine na 5. Kongresu SDA u vješto dirigiranom glasanju poražen od Tihića, mnogi su biološkom nasljedniku Alije Izetbegovića predviđali kraj političke karijere. „Princ“ je, ipak, preživio ali se tome ne bi smio nadati u slučaju novog izvjesnog poraza. Izetbegovićev ionako marginalizirani utjecaj u SDA u slučaju debakla od Silajdžića još više će „kalirati“, a pravo je pitanje i koje će statutarne odredbe Tihić i njegovi saradnici u tom slučaju primjeniti prema svom „poraženom kandidatu“.
Ne zaboravimo da se Tihić u proteklim godinama dokazao kao izuzetno osvetoljubiv političar čija je sujeta prelazila čak i bosanskohercegovačke granice ( „Imam bolje odnose sa Tadićem nego sa Silajdžićem“) i zato ne treba sumnjati da je za samo četiri godine zaboravio svojevremene Izetbegovićeve pokušaje da makar i na vanrednom Kongresu smijeni glasački deklasiranog predsjednika SDA na izborima 2006.
Šamac-Sarajevo to je naša meta
Bez obzira na to hoće li Izetbegović sutra na sastanku u Bosanskom Šamcu progutati ili odbiti Tihićevu zabačenu udicu ( I sam izbor rodnog mjesta gdje redovno u lovu provodi vikende za održavanje sjednice Predsjedništa SDA BiH pokazuje Tihićev poludiktatorski politički karakter u vođenju stranke) politička budućnost šefa poslaničkog kluba SDA u državnom parlamentu ozbiljno je ugrožena. Naime, ukoliko ne prihvati Tihićev ultimatum, Izetbegović sa sigurnošću može računati na to da ga svemoćni šef SDA ( zloupotrebljavajući zamršenu stranačku infrastrukturu za vođenje vlastitih ratova) postavi na neku od potencijalno gubitničkih pozicija na izbornim listama SDA. Za početak će biti dovoljno da Tihić sam sebe u sarajevskoj izbornoj jedinici imenuje za nositelja liste za državni parlament i da pozivajući se na gender pravila na drugu poziciju postavi neku od zvučnijih aktivistikinja kompromitirane Asocijacije žena SDA. U tom slučaju Izetbegović ni uz najbolju volju i trud neće osvojiti dovoljan broj glasova za direktan „plasman“ u državni parlament.
Dakle, kako god okrenemo, Izetbegović s velikom vjerovatnoćom gubi naredne izbore čime najkraće do 6. Kongresa SDA prestaje biti ozbiljna unutarstranačka opozicija svom osvetoljubivom predsjedniku. Sve to govori da će nakon oktobra ove godine jedini stvarni izborni pobjednik postati Sulejman Tihić. On će čak i sa poraženom SDA ostati „važan i poželjan politički faktor u BiH“, stranački čelnik koji će i ubuduće ignorirati zvanične državne institucije Bosne i Hercegovine pa u društvu Mirsada Kebe i SDA-ovaca iz Republike Srpske „pregovarati“ sa Dodikom i Čovićem, sa Tadićem i Josipovićem, sa Kosor i Cvetkovićem...
(zurnal.info)
bakir hadžiomerović
Sulejman Tihić, taj samoproglašeni „step by step političar“, nije imao hrabrosti da prihvati novu predsjedničku utrku sa Harisom Silajdžićem koji ga je prije četiri godine uz otvorenu podršku reisa Cerića ( „Harise napiši ustav“) i Dnevnog avaza ( „Harise, spasi Bošnjake“) potpuno deklasirao. Zašto?
„Na sjednici Kolegija Stranke demokratske akcije, predsjednik SDA Sulejman Tihić obavijestio je članove Kolegija da se, bez obzira što je dobio najveći broj kandidatura za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zahvaljuje na povjerenju i ne prihvata kandidaturu. Tihić je danas obavio razgovor sa preostalim kandidatima, a na sjednici Predsjedništva SDA koja će biti održana 26. juna u Bosanskom Šamcu predložit će kandidata za člana državnog Predsjedništva“. 
