Ima li nade za zemlju u kojoj barem polovina njene vlasti ne priznaje najstrašniji zločin počinjen nakon Drugog svjetskog rata? Zločin o kojem su sve rekle i najvažnije sudske institucije u svijetu
Agencija vijest CPHE glasi: „ Predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić rekao je da su predstavnici vehabijhskog pokreta u BiH rasporedili svoje ljude u institucijama BiH. Oni su došli do državnog nivoa i mislim da je osnovni cilj vehabijskog pokreta stvaranje vjerske države u BiH pogodne samo za muslimane, a bez Srba i Hrvata. U BiH je na sceni globalni islamski terorizam kojem treba sasjeći korijene političke i vjerske podrške koji sežu do džamija - izjavio je Špirić novinarima u Kalinoviku. Predsjednik Vlade RS Milorad Dodik rekao je da terorizam nije bezazlena pojava u BiH i da problem predstavlja više od tri hiljade ljudi koji su evidentirani kao potencijalni teroristi.“ Kraj.
PROPAGANDA IZ MLADIĆEVOG ZAVIČAJA
Nije mi poznato šta su Špirić i Dodik radili u Kalinoviku ali sam siguran da u tom zavičajnom planinskom gradiću odbjeglog ratnog zločinca Ratka Mladića nisu tragali za generalovim pomagačima u dugogodišnjem skrivanju. Osim toga, izborom Kalinovika za stanicu sa koje će poslati zabrinjavajuće poruke zbog „prodora vehabija u državne institucije BiH“ čelni ljudi SNSD-ovog režima još su jednom javno demonstrirali politički bezobrazluk koji je odavno poznat i izvan granica naše domovine. Uostalom, samo dan prije nego je u zavičaju ratnog zločinca bulaznio o vehabijama, Dodik je sa stranica bečkih novina genocid nad Bošnjacima Srebrenice iz jula 1995. pravdao zločinom nad srpkim civilima u selu Kravica kojeg su počinile jedinice pod komandom Nasera Orića ratne '93. „ Srebrenica je srpska osveta za Kravicu“, rekao je tada Dodik. Ovu Dodikovu fašističku izjavu osudili su svi, od OHR-a, preko ambasade SAD u BiH, ovdašnjih stranaka čije se javno djelovanje i političke platforme ne temelje na Mladićevim zločinima, pa do građana Bosne i Hercegovine koji su (poštujući civilizacijske tekovine i presude sudova od Haga do Sarajeva) sačuvali stabilno mentalno stanje. Ali šta ćemo sa Dodikom? On će u narednim mjesecima, mjesecima uoči oktobarskih izbora, bez ikakve razumne sumnje nastaviti da vrijeđa srebreničke žrtve i širi fašizam među srpskim biračima kojim se isključivo obraća i na čije glasove računa.
IMA LI NADE?
Dobronamjerni bh. građani koji su, što bi opjevao veliki Aleksa Šantić, odlučili da „ostanu ovdje“ često se (u pauzama borbe protiv raširenog kokozluka) pitaju da li Bosna i Hercegovina, sa svojim ideološki duboko podijeljenim društvom, uopće ima realne izglede da jednog, nesumnjivo dalekog dana postane normalna država? Ima li, dakle, nade za zemlju u kojoj barem polovina njene vlasti ne priznaje najstrašniji zločin počinjen nakon Drugog svjetskog rata? Zločin o kojem su sve rekle i najvažnije sudske institucije u svijetu. Da se ne lažemo, teško da tu neke ozbiljne nade ima sve dok Dodik i SNSD uživaju većinsku podršku bh. građana u Republici Srpskoj. Za nekoliko dana u Srebrenici će biti ukopano novih 775 posmrtnih ostataka žrtava genocida. Sa svojim nekadašnjim sugrađanima muslimanima, na vječno počivalište će biti ispraćen i katolik, čovjek-žrtva zločina počinjenog u ime stvaranja etnički čistog entiteta Srpske akademije nauka i umjetnosti na teritoriji Bosne i Hercegovine. I to će se dogoditi na petnaestu godišnjicu srebreničkog genocida kojoj će, kako je zvanično potvrđeno, prisustvovati i predsjednik Srbije Boris Tadić. On će se u Srebrenici po drugi put pokloniti nevinim žrtvama. 11. jula u Srebrenici opet neće biti laktaškog fašiste. Za njega je srebrenički genocid završena priča. Za njega je srebrenički genocid „osveta hrabre srpske vojske za Kravicu“. Valjda je i zbog toga otac zločina Dobrica Ćosić Dodika svojevremeno proglasio „najznačajnijim Srbinom sa onu strane Drine“...
NOGOMETNA UTAKMICA NA GODIŠNJICU GENOCIDA
I dok se ponovo budemo opraštali od srebreničkih žrtava, zapravo od onoga što je preostalo od običnih ljudi koji su nekada imali svoje obične, ljudske snove (prekinute i odlukom komande Holandskog bataljona da se pod zastavom Ujedinjenih naroda i uz šljivovicu sa Mladićem potpiše zločin), hiljadama kilometara daleko, u Johanesburgu dakle, sve će biti spremno za finale Svjetskog nogometnog prvenstva. Biće to utakmica u kojoj će petnaest godina kasnije svijet ponovo gledati u Kraljevinu Holandiju. Znam da će mi sada neki održati predavanje da sport, posebno onaj vrhunski, ne treba petljati sa politikom. Ali bez obzira na prigovore dežurnih nick-komentatora koji u organiziranju Svjetskog nogometnog prvenstva u dalekoj Južnoj Africi ne vide dalje od onoga što im papagajski ponavljaju čelnici FIFA-e, od holandskih fudbalera se iz milion razloga očekuje da preuzmu historijsku odgovornost, da iskoriste priliku koja se više nikad ali baš nikad ponoviti neće, te da se pred cijelom planetom na neki poseban način izvinu za saučesništvo svojih sunarodnjaka u genocidu koji se dogodio tog 11. jula '95. Ukoliko u nedjelju navečer Robben, Van Persie i društvo to ne urade, onda im iskreno želim da svoje karijere završe u nižerazrednom FK Laktaši. Pa da iz tog nogometnog giganta (umjesto javnog izvinjenja i priznanja odgovornosti svojih sunarodnjaka zbog genocida u Srebrenici) šire predizbornu propagandu o fantomskom „prodoru vehabija u institucije BiH“.
(zurnal.info)
">ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Ima li nade za zemlju u kojoj barem polovina njene vlasti ne priznaje najstrašniji zločin počinjen nakon Drugog svjetskog rata? Zločin o kojem su sve rekle i najvažnije sudske institucije u svijetu
Agencija vijest CPHE glasi: „ Predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić rekao je da su predstavnici vehabijhskog pokreta u BiH rasporedili svoje ljude u institucijama BiH. Oni su došli do državnog nivoa i mislim da je osnovni cilj vehabijskog pokreta stvaranje vjerske države u BiH pogodne samo za muslimane, a bez Srba i Hrvata. U BiH je na sceni globalni islamski terorizam kojem treba sasjeći korijene političke i vjerske podrške koji sežu do džamija - izjavio je Špirić novinarima u Kalinoviku. Predsjednik Vlade RS Milorad Dodik rekao je da terorizam nije bezazlena pojava u BiH i da problem predstavlja više od tri hiljade ljudi koji su evidentirani kao potencijalni teroristi.“ Kraj.
PROPAGANDA IZ MLADIĆEVOG ZAVIČAJA
Nije mi poznato šta su Špirić i Dodik radili u Kalinoviku ali sam siguran da u tom zavičajnom planinskom gradiću odbjeglog ratnog zločinca Ratka Mladića nisu tragali za generalovim pomagačima u dugogodišnjem skrivanju. Osim toga, izborom Kalinovika za stanicu sa koje će poslati zabrinjavajuće poruke zbog „prodora vehabija u državne institucije BiH“ čelni ljudi SNSD-ovog režima još su jednom javno demonstrirali politički bezobrazluk koji je odavno poznat i izvan granica naše domovine. Uostalom, samo dan prije nego je u zavičaju ratnog zločinca bulaznio o vehabijama, Dodik je sa stranica bečkih novina genocid nad Bošnjacima Srebrenice iz jula 1995. pravdao zločinom nad srpkim civilima u selu Kravica kojeg su počinile jedinice pod komandom Nasera Orića ratne '93. „ Srebrenica je srpska osveta za Kravicu“, rekao je tada Dodik. Ovu Dodikovu fašističku izjavu osudili su svi, od OHR-a, preko ambasade SAD u BiH, ovdašnjih stranaka čije se javno djelovanje i političke platforme ne temelje na Mladićevim zločinima, pa do građana Bosne i Hercegovine koji su (poštujući civilizacijske tekovine i presude sudova od Haga do Sarajeva) sačuvali stabilno mentalno stanje. Ali šta ćemo sa Dodikom? On će u narednim mjesecima, mjesecima uoči oktobarskih izbora, bez ikakve razumne sumnje nastaviti da vrijeđa srebreničke žrtve i širi fašizam među srpskim biračima kojim se isključivo obraća i na čije glasove računa.
IMA LI NADE?
Dobronamjerni bh. građani koji su, što bi opjevao veliki Aleksa Šantić, odlučili da „ostanu ovdje“ često se (u pauzama borbe protiv raširenog kokozluka) pitaju da li Bosna i Hercegovina, sa svojim ideološki duboko podijeljenim društvom, uopće ima realne izglede da jednog, nesumnjivo dalekog dana postane normalna država? Ima li, dakle, nade za zemlju u kojoj barem polovina njene vlasti ne priznaje najstrašniji zločin počinjen nakon Drugog svjetskog rata? Zločin o kojem su sve rekle i najvažnije sudske institucije u svijetu. Da se ne lažemo, teško da tu neke ozbiljne nade ima sve dok Dodik i SNSD uživaju većinsku podršku bh. građana u Republici Srpskoj. Za nekoliko dana u Srebrenici će biti ukopano novih 775 posmrtnih ostataka žrtava genocida. Sa svojim nekadašnjim sugrađanima muslimanima, na vječno počivalište će biti ispraćen i katolik, čovjek-žrtva zločina počinjenog u ime stvaranja etnički čistog entiteta Srpske akademije nauka i umjetnosti na teritoriji Bosne i Hercegovine. I to će se dogoditi na petnaestu godišnjicu srebreničkog genocida kojoj će, kako je zvanično potvrđeno, prisustvovati i predsjednik Srbije Boris Tadić. On će se u Srebrenici po drugi put pokloniti nevinim žrtvama. 11. jula u Srebrenici opet neće biti laktaškog fašiste. Za njega je srebrenički genocid završena priča. Za njega je srebrenički genocid „osveta hrabre srpske vojske za Kravicu“. Valjda je i zbog toga otac zločina Dobrica Ćosić Dodika svojevremeno proglasio „najznačajnijim Srbinom sa onu strane Drine“...
NOGOMETNA UTAKMICA NA GODIŠNJICU GENOCIDA
I dok se ponovo budemo opraštali od srebreničkih žrtava, zapravo od onoga što je preostalo od običnih ljudi koji su nekada imali svoje obične, ljudske snove (prekinute i odlukom komande Holandskog bataljona da se pod zastavom Ujedinjenih naroda i uz šljivovicu sa Mladićem potpiše zločin), hiljadama kilometara daleko, u Johanesburgu dakle, sve će biti spremno za finale Svjetskog nogometnog prvenstva. Biće to utakmica u kojoj će petnaest godina kasnije svijet ponovo gledati u Kraljevinu Holandiju. Znam da će mi sada neki održati predavanje da sport, posebno onaj vrhunski, ne treba petljati sa politikom. Ali bez obzira na prigovore dežurnih nick-komentatora koji u organiziranju Svjetskog nogometnog prvenstva u dalekoj Južnoj Africi ne vide dalje od onoga što im papagajski ponavljaju čelnici FIFA-e, od holandskih fudbalera se iz milion razloga očekuje da preuzmu historijsku odgovornost, da iskoriste priliku koja se više nikad ali baš nikad ponoviti neće, te da se pred cijelom planetom na neki poseban način izvinu za saučesništvo svojih sunarodnjaka u genocidu koji se dogodio tog 11. jula '95. Ukoliko u nedjelju navečer Robben, Van Persie i društvo to ne urade, onda im iskreno želim da svoje karijere završe u nižerazrednom FK Laktaši. Pa da iz tog nogometnog giganta (umjesto javnog izvinjenja i priznanja odgovornosti svojih sunarodnjaka zbog genocida u Srebrenici) šire predizbornu propagandu o fantomskom „prodoru vehabija u institucije BiH“.
(zurnal.info)
">
:BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Posljednja šansa za izvinjenje
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Posljednja šansa za izvinjenje
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Ima li nade za zemlju u kojoj barem polovina njene vlasti ne priznaje najstrašniji zločin počinjen nakon Drugog svjetskog rata? Zločin o kojem su sve rekle i najvažnije sudske institucije u svijetu
Agencija vijest CPHE glasi: „ Predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić rekao je da su predstavnici vehabijhskog pokreta u BiH rasporedili svoje ljude u institucijama BiH. Oni su došli do državnog nivoa i mislim da je osnovni cilj vehabijskog pokreta stvaranje vjerske države u BiH pogodne samo za muslimane, a bez Srba i Hrvata. U BiH je na sceni globalni islamski terorizam kojem treba sasjeći korijene političke i vjerske podrške koji sežu do džamija - izjavio je Špirić novinarima u Kalinoviku. Predsjednik Vlade RS Milorad Dodik rekao je da terorizam nije bezazlena pojava u BiH i da problem predstavlja više od tri hiljade ljudi koji su evidentirani kao potencijalni teroristi.“ Kraj.
PROPAGANDA IZ MLADIĆEVOG ZAVIČAJA
Nije mi poznato šta su Špirić i Dodik radili u Kalinoviku ali sam siguran da u tom zavičajnom planinskom gradiću odbjeglog ratnog zločinca Ratka Mladića nisu tragali za generalovim pomagačima u dugogodišnjem skrivanju. Osim toga, izborom Kalinovika za stanicu sa koje će poslati zabrinjavajuće poruke zbog „prodora vehabija u državne institucije BiH“ čelni ljudi SNSD-ovog režima još su jednom javno demonstrirali politički bezobrazluk koji je odavno poznat i izvan granica naše domovine. Uostalom, samo dan prije nego je u zavičaju ratnog zločinca bulaznio o vehabijama, Dodik je sa stranica bečkih novina genocid nad Bošnjacima Srebrenice iz jula 1995. pravdao zločinom nad srpkim civilima u selu Kravica kojeg su počinile jedinice pod komandom Nasera Orića ratne '93. „ Srebrenica je srpska osveta za Kravicu“, rekao je tada Dodik. Ovu Dodikovu fašističku izjavu osudili su svi, od OHR-a, preko ambasade SAD u BiH, ovdašnjih stranaka čije se javno djelovanje i političke platforme ne temelje na Mladićevim zločinima, pa do građana Bosne i Hercegovine koji su (poštujući civilizacijske tekovine i presude sudova od Haga do Sarajeva) sačuvali stabilno mentalno stanje. Ali šta ćemo sa Dodikom? On će u narednim mjesecima, mjesecima uoči oktobarskih izbora, bez ikakve razumne sumnje nastaviti da vrijeđa srebreničke žrtve i širi fašizam među srpskim biračima kojim se isključivo obraća i na čije glasove računa.
IMA LI NADE?
Dobronamjerni bh. građani koji su, što bi opjevao veliki Aleksa Šantić, odlučili da „ostanu ovdje“ često se (u pauzama borbe protiv raširenog kokozluka) pitaju da li Bosna i Hercegovina, sa svojim ideološki duboko podijeljenim društvom, uopće ima realne izglede da jednog, nesumnjivo dalekog dana postane normalna država? Ima li, dakle, nade za zemlju u kojoj barem polovina njene vlasti ne priznaje najstrašniji zločin počinjen nakon Drugog svjetskog rata? Zločin o kojem su sve rekle i najvažnije sudske institucije u svijetu. Da se ne lažemo, teško da tu neke ozbiljne nade ima sve dok Dodik i SNSD uživaju većinsku podršku bh. građana u Republici Srpskoj. Za nekoliko dana u Srebrenici će biti ukopano novih 775 posmrtnih ostataka žrtava genocida. Sa svojim nekadašnjim sugrađanima muslimanima, na vječno počivalište će biti ispraćen i katolik, čovjek-žrtva zločina počinjenog u ime stvaranja etnički čistog entiteta Srpske akademije nauka i umjetnosti na teritoriji Bosne i Hercegovine. I to će se dogoditi na petnaestu godišnjicu srebreničkog genocida kojoj će, kako je zvanično potvrđeno, prisustvovati i predsjednik Srbije Boris Tadić. On će se u Srebrenici po drugi put pokloniti nevinim žrtvama. 11. jula u Srebrenici opet neće biti laktaškog fašiste. Za njega je srebrenički genocid završena priča. Za njega je srebrenički genocid „osveta hrabre srpske vojske za Kravicu“. Valjda je i zbog toga otac zločina Dobrica Ćosić Dodika svojevremeno proglasio „najznačajnijim Srbinom sa onu strane Drine“...
NOGOMETNA UTAKMICA NA GODIŠNJICU GENOCIDA
I dok se ponovo budemo opraštali od srebreničkih žrtava, zapravo od onoga što je preostalo od običnih ljudi koji su nekada imali svoje obične, ljudske snove (prekinute i odlukom komande Holandskog bataljona da se pod zastavom Ujedinjenih naroda i uz šljivovicu sa Mladićem potpiše zločin), hiljadama kilometara daleko, u Johanesburgu dakle, sve će biti spremno za finale Svjetskog nogometnog prvenstva. Biće to utakmica u kojoj će petnaest godina kasnije svijet ponovo gledati u Kraljevinu Holandiju. Znam da će mi sada neki održati predavanje da sport, posebno onaj vrhunski, ne treba petljati sa politikom. Ali bez obzira na prigovore dežurnih nick-komentatora koji u organiziranju Svjetskog nogometnog prvenstva u dalekoj Južnoj Africi ne vide dalje od onoga što im papagajski ponavljaju čelnici FIFA-e, od holandskih fudbalera se iz milion razloga očekuje da preuzmu historijsku odgovornost, da iskoriste priliku koja se više nikad ali baš nikad ponoviti neće, te da se pred cijelom planetom na neki poseban način izvinu za saučesništvo svojih sunarodnjaka u genocidu koji se dogodio tog 11. jula '95. Ukoliko u nedjelju navečer Robben, Van Persie i društvo to ne urade, onda im iskreno želim da svoje karijere završe u nižerazrednom FK Laktaši. Pa da iz tog nogometnog giganta (umjesto javnog izvinjenja i priznanja odgovornosti svojih sunarodnjaka zbog genocida u Srebrenici) šire predizbornu propagandu o fantomskom „prodoru vehabija u institucije BiH“.
(zurnal.info)
Bakir Hadžiomerović
Ima li nade za zemlju u kojoj barem polovina njene vlasti ne priznaje najstrašniji zločin počinjen nakon Drugog svjetskog rata? Zločin o kojem su sve rekle i najvažnije sudske institucije u svijetu
