Ima tome nekoliko godina, sjetiće se i oni koji slabije pamte. Centar Sarajeva. Podne. Stotinjak „vjernika“ klanja namaz. Između rashodovanih automobila, nasred zapuštenog, improviziranog parkinga preko puta Narodnog pozorišta. Tu su kamere, novinari. Znatiželjni svijet zastaje i gleda „performans u podne“. Namaz je gotov, slijede izjave „vjernika“ da „na mjestu nekadašnje Hadži Kalinove džamije komunisti iz SDP-a neće graditi park“ već tu, eto, ima da se opet napravi džamija kakva je bila i postojala. Kako rekosmo, ima tome i četiri-pet godina.

Nekidan, šetajući ispred Narodnog pozorišta, zaustavim se na mjestu gdje se nekad nalazila „sveta Hadži Kalinova“, ili kako se već zvala, ta džamija. Prostor zarastao u smeće i neurednost, okružen neuglednom čeličnom ogradom sa jedne i parkiranim automobilima sa strane druge, prostor na kojem danas niko živ ne obavlja namaz ( uključujući kompletnu porodicu Švrakić i pripadajuću im mahalsku oligarhiju na čelu sa Mustafom Cerićem).

Tih, dakle, nekoliko stotina kvadratnih metara jada i bijede svjedoči o strogom centru glavnog grada države koja se još uvijek zove Bosna i Hercegovina. A u čemu je bila kvaka, šta je predstavljalo strašni problem pa da se jedna suštinski korisna, civilizacijski opravdana priča o urbanističkom uređenju najgrozomornijeg dijela centra Sarajeva pretvori u politički skandal e da bi potom sve opet bilo vraćeno na staro-na ono mračno parkiralište i poželjno mjesto za usputno zapišavanje baš onako kako javno mokre primitivci što sami sebe tituliraju „pravom sarajevskom rajom“ dok u Bazenima jecaju na pjevaljke i pevaljke, pevače i pjevače ?

„SDP-ova komunistička vlast“, naime, imala je čestitu namjeru da današnji ( i, da se ne lažemo, višedecenijski) „javni wc na otvorenom“ koji jedni zovu Prešernov, a „sarajevska raja“ Džamijski trg, pretvori u park za djecu i omladinu.

U tom je parku bilo predviđeno osvjetljenje, trava, klupe.., a mjesto gdje se nalaze temelji srušene džamije, po projektu „komunista iz SDP-a“ bilo bi propisno obilježeno kao vječno svjedočanstvo jednog nakaradnog sistema koji je u svom socrealističkom zanosu ponekad rušio i vjerske objekte da bi na tim mjestima gradio parkinge. I šta je u čitavoj priči bilo sporno?

Mislim, šta je sporno u tome što se vladajući SDP Općine Centar prije tradicionalnih zaštitnika muslimana poput SDA, Stranke za BiH, Zelenih beretki, Islamske zajednice, bogtepitaj koga, dosjetio da od javne pišaonice i „špricaonice“ u strogom centru glavnog grada izgradi park sa sjećanjem na davno porušenu džamiju?

E, jebajga, šta ima SDP da brine o muslimanima i muslimanskoj tradiciji! Koji je bio onom „vlahu s u čijoj se općini reis svako jutro nervozan budi“ pa da udari gdje su muslimani najtanji u ovom, „bliskoistočnom“, Sarajevu! „Kud baš na parking koji svjedoči o stradanju muslimana, otkud, eto, direktno na javni wc, u sridu, što bi Splićani kazali, Vi islamofobični komunistički skotovi“-kao da ih čujem dok nazor čitaju ove redove...

Bosna i Hercegovina se, naravno, gradi iz Sarajeva. Ako ćemo pravo, iz centra Sarajeva. Baš sa mjesta gdje su nacionalistički barbari svojevremeno zabranili izgradnju evropskog, civiliziranog parka na temeljima davno porušene džamije. Kako znamo, prošlo je od tada finih godina.

Danas od parka nema ništa, od onih stotinjak „vjernika-džamatlija-patriota“ sa početka ove priče još manje, ali parking i dalje postoji. I dalje se temeljito zapišava. Baš kao što i „zaštitnici svega muslimanskog“ zapišavaju naše živote i sve nas na silu (režimskim medijskim terorom prije svega) klevetnički proglašavaju islamofobima kojim, eto, smeta sjećanje na davno porušenu džamiju preko puta Narodnog pozorišta. A ustvari, jedino što civiliziranoj osobi, da ne kažemo civiliziranom Sarajliji, u čitavoj priči smeta jeste činjenica da na temeljima davno srušene džamije i danas drežde (hvala Hercegovini na ovome) parkirani automobili, šprice i neugledna željezna ograda. Iza koje više niko ne obavlja namaze u političke svrhe. U ime SDA, Stranke za BiH i svete Islamske zajednice. Sa Carom na čelu.

(zurnal.info)

">Ima tome nekoliko godina, sjetiće se i oni koji slabije pamte. Centar Sarajeva. Podne. Stotinjak „vjernika“ klanja namaz. Između rashodovanih automobila, nasred zapuštenog, improviziranog parkinga preko puta Narodnog pozorišta. Tu su kamere, novinari. Znatiželjni svijet zastaje i gleda „performans u podne“. Namaz je gotov, slijede izjave „vjernika“ da „na mjestu nekadašnje Hadži Kalinove džamije komunisti iz SDP-a neće graditi park“ već tu, eto, ima da se opet napravi džamija kakva je bila i postojala. Kako rekosmo, ima tome i četiri-pet godina.

Nekidan, šetajući ispred Narodnog pozorišta, zaustavim se na mjestu gdje se nekad nalazila „sveta Hadži Kalinova“, ili kako se već zvala, ta džamija. Prostor zarastao u smeće i neurednost, okružen neuglednom čeličnom ogradom sa jedne i parkiranim automobilima sa strane druge, prostor na kojem danas niko živ ne obavlja namaz ( uključujući kompletnu porodicu Švrakić i pripadajuću im mahalsku oligarhiju na čelu sa Mustafom Cerićem).

Tih, dakle, nekoliko stotina kvadratnih metara jada i bijede svjedoči o strogom centru glavnog grada države koja se još uvijek zove Bosna i Hercegovina. A u čemu je bila kvaka, šta je predstavljalo strašni problem pa da se jedna suštinski korisna, civilizacijski opravdana priča o urbanističkom uređenju najgrozomornijeg dijela centra Sarajeva pretvori u politički skandal e da bi potom sve opet bilo vraćeno na staro-na ono mračno parkiralište i poželjno mjesto za usputno zapišavanje baš onako kako javno mokre primitivci što sami sebe tituliraju „pravom sarajevskom rajom“ dok u Bazenima jecaju na pjevaljke i pevaljke, pevače i pjevače ?

„SDP-ova komunistička vlast“, naime, imala je čestitu namjeru da današnji ( i, da se ne lažemo, višedecenijski) „javni wc na otvorenom“ koji jedni zovu Prešernov, a „sarajevska raja“ Džamijski trg, pretvori u park za djecu i omladinu.

U tom je parku bilo predviđeno osvjetljenje, trava, klupe.., a mjesto gdje se nalaze temelji srušene džamije, po projektu „komunista iz SDP-a“ bilo bi propisno obilježeno kao vječno svjedočanstvo jednog nakaradnog sistema koji je u svom socrealističkom zanosu ponekad rušio i vjerske objekte da bi na tim mjestima gradio parkinge. I šta je u čitavoj priči bilo sporno?

Mislim, šta je sporno u tome što se vladajući SDP Općine Centar prije tradicionalnih zaštitnika muslimana poput SDA, Stranke za BiH, Zelenih beretki, Islamske zajednice, bogtepitaj koga, dosjetio da od javne pišaonice i „špricaonice“ u strogom centru glavnog grada izgradi park sa sjećanjem na davno porušenu džamiju?

E, jebajga, šta ima SDP da brine o muslimanima i muslimanskoj tradiciji! Koji je bio onom „vlahu s u čijoj se općini reis svako jutro nervozan budi“ pa da udari gdje su muslimani najtanji u ovom, „bliskoistočnom“, Sarajevu! „Kud baš na parking koji svjedoči o stradanju muslimana, otkud, eto, direktno na javni wc, u sridu, što bi Splićani kazali, Vi islamofobični komunistički skotovi“-kao da ih čujem dok nazor čitaju ove redove...

Bosna i Hercegovina se, naravno, gradi iz Sarajeva. Ako ćemo pravo, iz centra Sarajeva. Baš sa mjesta gdje su nacionalistički barbari svojevremeno zabranili izgradnju evropskog, civiliziranog parka na temeljima davno porušene džamije. Kako znamo, prošlo je od tada finih godina.

Danas od parka nema ništa, od onih stotinjak „vjernika-džamatlija-patriota“ sa početka ove priče još manje, ali parking i dalje postoji. I dalje se temeljito zapišava. Baš kao što i „zaštitnici svega muslimanskog“ zapišavaju naše živote i sve nas na silu (režimskim medijskim terorom prije svega) klevetnički proglašavaju islamofobima kojim, eto, smeta sjećanje na davno porušenu džamiju preko puta Narodnog pozorišta. A ustvari, jedino što civiliziranoj osobi, da ne kažemo civiliziranom Sarajliji, u čitavoj priči smeta jeste činjenica da na temeljima davno srušene džamije i danas drežde (hvala Hercegovini na ovome) parkirani automobili, šprice i neugledna željezna ograda. Iza koje više niko ne obavlja namaze u političke svrhe. U ime SDA, Stranke za BiH i svete Islamske zajednice. Sa Carom na čelu.

(zurnal.info)

">
:Bakir Hadžiomerović RUGLO SARAJEVA Lice u ogledalu IZ, SDA i S BiH

Bakir Hadžiomerović

Bakir Hadžiomerović RUGLO SARAJEVA Lice u ogledalu IZ, SDA i S BiH

Ima tome nekoliko godina, sjetiće se i oni koji slabije pamte. Centar Sarajeva. Podne. Stotinjak „vjernika“ klanja namaz. Između rashodovanih automobila, nasred zapuštenog, improviziranog parkinga preko puta Narodnog pozorišta. Tu su kamere, novinari. Znatiželjni svijet zastaje i gleda „performans u podne“. Namaz je gotov, slijede izjave „vjernika“ da „na mjestu nekadašnje Hadži Kalinove džamije komunisti iz SDP-a neće graditi park“ već tu, eto, ima da se opet napravi džamija kakva je bila i postojala. Kako rekosmo, ima tome i četiri-pet godina.

Nekidan, šetajući ispred Narodnog pozorišta, zaustavim se na mjestu gdje se nekad nalazila „sveta Hadži Kalinova“, ili kako se već zvala, ta džamija. Prostor zarastao u smeće i neurednost, okružen neuglednom čeličnom ogradom sa jedne i parkiranim automobilima sa strane druge, prostor na kojem danas niko živ ne obavlja namaz ( uključujući kompletnu porodicu Švrakić i pripadajuću im mahalsku oligarhiju na čelu sa Mustafom Cerićem).

Tih, dakle, nekoliko stotina kvadratnih metara jada i bijede svjedoči o strogom centru glavnog grada države koja se još uvijek zove Bosna i Hercegovina. A u čemu je bila kvaka, šta je predstavljalo strašni problem pa da se jedna suštinski korisna, civilizacijski opravdana priča o urbanističkom uređenju najgrozomornijeg dijela centra Sarajeva pretvori u politički skandal e da bi potom sve opet bilo vraćeno na staro-na ono mračno parkiralište i poželjno mjesto za usputno zapišavanje baš onako kako javno mokre primitivci što sami sebe tituliraju „pravom sarajevskom rajom“ dok u Bazenima jecaju na pjevaljke i pevaljke, pevače i pjevače ?

„SDP-ova komunistička vlast“, naime, imala je čestitu namjeru da današnji ( i, da se ne lažemo, višedecenijski) „javni wc na otvorenom“ koji jedni zovu Prešernov, a „sarajevska raja“ Džamijski trg, pretvori u park za djecu i omladinu.

U tom je parku bilo predviđeno osvjetljenje, trava, klupe.., a mjesto gdje se nalaze temelji srušene džamije, po projektu „komunista iz SDP-a“ bilo bi propisno obilježeno kao vječno svjedočanstvo jednog nakaradnog sistema koji je u svom socrealističkom zanosu ponekad rušio i vjerske objekte da bi na tim mjestima gradio parkinge. I šta je u čitavoj priči bilo sporno?

Mislim, šta je sporno u tome što se vladajući SDP Općine Centar prije tradicionalnih zaštitnika muslimana poput SDA, Stranke za BiH, Zelenih beretki, Islamske zajednice, bogtepitaj koga, dosjetio da od javne pišaonice i „špricaonice“ u strogom centru glavnog grada izgradi park sa sjećanjem na davno porušenu džamiju?

E, jebajga, šta ima SDP da brine o muslimanima i muslimanskoj tradiciji! Koji je bio onom „vlahu s u čijoj se općini reis svako jutro nervozan budi“ pa da udari gdje su muslimani najtanji u ovom, „bliskoistočnom“, Sarajevu! „Kud baš na parking koji svjedoči o stradanju muslimana, otkud, eto, direktno na javni wc, u sridu, što bi Splićani kazali, Vi islamofobični komunistički skotovi“-kao da ih čujem dok nazor čitaju ove redove...

Bosna i Hercegovina se, naravno, gradi iz Sarajeva. Ako ćemo pravo, iz centra Sarajeva. Baš sa mjesta gdje su nacionalistički barbari svojevremeno zabranili izgradnju evropskog, civiliziranog parka na temeljima davno porušene džamije. Kako znamo, prošlo je od tada finih godina.

Danas od parka nema ništa, od onih stotinjak „vjernika-džamatlija-patriota“ sa početka ove priče još manje, ali parking i dalje postoji. I dalje se temeljito zapišava. Baš kao što i „zaštitnici svega muslimanskog“ zapišavaju naše živote i sve nas na silu (režimskim medijskim terorom prije svega) klevetnički proglašavaju islamofobima kojim, eto, smeta sjećanje na davno porušenu džamiju preko puta Narodnog pozorišta. A ustvari, jedino što civiliziranoj osobi, da ne kažemo civiliziranom Sarajliji, u čitavoj priči smeta jeste činjenica da na temeljima davno srušene džamije i danas drežde (hvala Hercegovini na ovome) parkirani automobili, šprice i neugledna željezna ograda. Iza koje više niko ne obavlja namaze u političke svrhe. U ime SDA, Stranke za BiH i svete Islamske zajednice. Sa Carom na čelu.

(zurnal.info)

Bakir Hadžiomerović RUGLO SARAJEVA Lice u ogledalu IZ, SDA i S BiH

Život običnog tempa

BAKIR HADŽIOMEROVIĆ Ruglo Sarajeva - lice u ogledalu IZ, SDA i S BiH

Šta je predstavljalo strašni problem pa da se jedna suštinski korisna, civilizacijski opravdana priča o urbanističkom uređenju najgrozomornijeg dijela centra Sarajeva pretvori u politički skandal...