Multinacionalna šutnja najodgovornijih osoba u „slučaju Vuković“ tako se pretvorila u još jedan sramni poraz državnih institucija
„Vezano za Vaš dopis kojim ste zatražili informaciju da li je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine zaprimilo molbu pravosudnih organa Republike Hrvatske za pružanje pravne pomoći u kaznenim stvarima a koja se tiče posebnih istražinih radnji vezano za kazneni postupak koji se vodi protiv Vas pred Županijskim sudom u Rijeci, obavještavamo Vas slijedećee:
Ministarstvo pravde BiH od nadležnih pravosudnih organa Republike Hrvatske nije zaprimilo nikakvu zamolnicu za pružanje međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima koja bi se odnosila na provedbu posebnih istražnih radnji, niti bilo kojih drugih radnji u vezi sa predmetnom istragom. Sukladno odredbama Sporazuma između BiH i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, zahtjev pravosudnih organa Republike Hrvatske za međunarodnu pravnu pomoć, u smislu pribavljanja dokaza na teritoriji BiH, nije mogao da ide mimo Ministarstva pravde BiH“. Citirali smo zvanični odgovor Ministarstva pravde BiH na upit pomoćnika ministra sigurnosti naše države Vjekoslava Vukovića, optuženog pred Županijskim sudom u Rijeci za navodno učešće u pokušaju atentata na teritoriju susjedne Hrvatske.
ORWELLOVA BiH
Tema ovog teksta nije sudski slučaj u kojem bi presuda Vukoviću trebalo da bude izrečena početkom narednog mjeseca. Tek ćemo konstatirati da je sama optužnica postavljena i na nekoliko stotina tajno prisluškivanih razgovora koje je Vuković od oktobra 2008. do hapšenja u Rijeci 16. januara 2009. vodio sa različitim osobama, od domaćih i međunarodnih zvaničnika do članova svoje obitelji i prijatelja. U tom kratkom vremenskom periodu policijsko-obavještajne agencije iz susjedne Hrvatske su prisluškivale tri Vukovićeva telefona - službeni, vlasništvo Ministarstva sigurnosti BiH, njegov privatni mobilni te fiksni telefon u domu Vukovićevih u Kiseljaku. U vrijeme dok su ga nezakonito uhodili hrvatski špijuni, pomoćnik državnog ministra se nalazio na čelu Odjela za borbu protiv terorizma Ministarstva sigurnosti BiH. Kako rekosmo, nećemo se ovdje baviti krivičnim djelom za koje je Vuković optužen. To prepuštamo vijeću riječkog suda. Ono što je mnogo važnije svakako je činjenica da je praktično drugi čovjek bosanskohercegovačkog Ministarstva sigurnosti i čelnik izuzetno osjetljivog Odjela mjesecima praćen od obavještajne službe druge države što, naravno, predstavlja grubo kršenje suvereniteta Bosne i Hercegovine.
UPAD U MS BiH
Zamislimo samo obrnutu situaciju. Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA) prisluškuje sve telefonske razgovore ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske Tomislava Karamarka uz obrazloženje da HDZ-ov šef policije nezakonito uhodi visoke zvaničnike Bosne i Hercegovine!? Kakav bi bio odgovor zvaničnog Zagreba suvišno je i pretpostavljati. Nema sumnje da bi se u Vladi Jadranke Kosor digla i kuka i motika, a vrlo je izvjesno da bi i međudržavni diplomatski odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine bili prekinuti. Očekivano, država poput Bosne i Hercegovine u kojoj riječ sistem egzistira tek na nivou utopije još uvijek nije adekvatno reagirala na „hrvatski obavještajni prodor“ u Ministarstvo sigurnosti BiH i kiseljački dom obitelji Vuković. Ministar pravde BiH, HDZ-ovac Bariša Čolak nije (a morao je!) javno reagirao zbog ugrožavanja suvereniteta vlastite države. Da li bi se nepopravljivo kompromitirani Čolak identično ponašao i u slučaju da je, recimo, srbijansko obavještajno podzemlje uhodilo naše visokopozicionirane zvaničnike, ne zna se. Zna se, međutim, da o nezakonitom prisluškivanju šefa Odjala za borbu protiv terorizma države Bosne i Hercegovine ništa nije prozborio ni predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić, dok je Vukovićev formalni šef, ministar sigurnosti Sadik Ahmetović, javno izrekao tek nekoliko „celofanski umotanih“ poluizjava iz kojih se ništa konkretno ne može zaključiti. Multinacionalna šutnja najodgovornijih osoba u „slučaju Vuković“ tako se pretvorila u još jedan sramni poraz državnih institucija koje, to je nakon svega očigledno, nisu u stanju zakonski zaštititi čak ni one osobe koje su u skladu sa raspodjelom visokih državnih funkcija sami imenovali. Šta tek da očekuje nesretni Ilija Jurišić koji pred očima nezainteresirane vladajuće koalicije već tri godine, nevin, čami u beogradskom zatvoru?
AKO KARAMARKO MOŽE PRISLUŠKIVATI VUKOVIĆA, ZAŠTO OSA NE BI KOMŠIĆA?
Svojevremeno je na ovom mjestu, u jeku medijske afere „ASA reket“, napisano da su domaći obavještajci iz OSA-e prisluškivali i telefonske razgovore člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Nakon što je Komšić zatražio da mu se ta informacija potvrdi ili demantira, iz OSA-e je ispaljena brutalna laž (Znam da lažu, vjerujte mi!) da „član Predsjedništva nije bio predmet posebnih istražnih radnji“. Možda potpredsjednik SDP-a zvanično nije bio predmet „posebnih istražnih radnji“ ali sreća je pa nisam bio sam dok smo čitali stenograme Komšićevih razgovora koje je u ljeto prošle godine vodio sa svojim stranačkim kolegama...
ON THE RECORD
Kada živite u zemlji u kojoj strana obavještajna služba nezakonito i bez ikakvih posljedica mjesecima prisluškuje visokopozicioniranog državnog zvaničnika i njegovu obitelj, gdje domaći obavještajci ni na koji način ne štite sadržaj telefonskih razgovora predsjednika države koji bi se mogli podvesti i pod državnu tajnu, gdje se politički protivnici i nepodobni novinari po nalogu režima otvoreno uhode, gdje svaki prosječni špijun zna sve o privatnim problemima svojih žrtava, onda je takvu državu razumno napustiti. Ili je, možda, dovoljno tek izabrati vlast koja će konačno urediti obavještajno-policijski haos koji je Bosnu i Hercegovinu odveo u Orwellovu 1984.
">ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Multinacionalna šutnja najodgovornijih osoba u „slučaju Vuković“ tako se pretvorila u još jedan sramni poraz državnih institucija
„Vezano za Vaš dopis kojim ste zatražili informaciju da li je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine zaprimilo molbu pravosudnih organa Republike Hrvatske za pružanje pravne pomoći u kaznenim stvarima a koja se tiče posebnih istražinih radnji vezano za kazneni postupak koji se vodi protiv Vas pred Županijskim sudom u Rijeci, obavještavamo Vas slijedećee:
Ministarstvo pravde BiH od nadležnih pravosudnih organa Republike Hrvatske nije zaprimilo nikakvu zamolnicu za pružanje međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima koja bi se odnosila na provedbu posebnih istražnih radnji, niti bilo kojih drugih radnji u vezi sa predmetnom istragom. Sukladno odredbama Sporazuma između BiH i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, zahtjev pravosudnih organa Republike Hrvatske za međunarodnu pravnu pomoć, u smislu pribavljanja dokaza na teritoriji BiH, nije mogao da ide mimo Ministarstva pravde BiH“. Citirali smo zvanični odgovor Ministarstva pravde BiH na upit pomoćnika ministra sigurnosti naše države Vjekoslava Vukovića, optuženog pred Županijskim sudom u Rijeci za navodno učešće u pokušaju atentata na teritoriju susjedne Hrvatske.
ORWELLOVA BiH
Tema ovog teksta nije sudski slučaj u kojem bi presuda Vukoviću trebalo da bude izrečena početkom narednog mjeseca. Tek ćemo konstatirati da je sama optužnica postavljena i na nekoliko stotina tajno prisluškivanih razgovora koje je Vuković od oktobra 2008. do hapšenja u Rijeci 16. januara 2009. vodio sa različitim osobama, od domaćih i međunarodnih zvaničnika do članova svoje obitelji i prijatelja. U tom kratkom vremenskom periodu policijsko-obavještajne agencije iz susjedne Hrvatske su prisluškivale tri Vukovićeva telefona - službeni, vlasništvo Ministarstva sigurnosti BiH, njegov privatni mobilni te fiksni telefon u domu Vukovićevih u Kiseljaku. U vrijeme dok su ga nezakonito uhodili hrvatski špijuni, pomoćnik državnog ministra se nalazio na čelu Odjela za borbu protiv terorizma Ministarstva sigurnosti BiH. Kako rekosmo, nećemo se ovdje baviti krivičnim djelom za koje je Vuković optužen. To prepuštamo vijeću riječkog suda. Ono što je mnogo važnije svakako je činjenica da je praktično drugi čovjek bosanskohercegovačkog Ministarstva sigurnosti i čelnik izuzetno osjetljivog Odjela mjesecima praćen od obavještajne službe druge države što, naravno, predstavlja grubo kršenje suvereniteta Bosne i Hercegovine.
UPAD U MS BiH
Zamislimo samo obrnutu situaciju. Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA) prisluškuje sve telefonske razgovore ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske Tomislava Karamarka uz obrazloženje da HDZ-ov šef policije nezakonito uhodi visoke zvaničnike Bosne i Hercegovine!? Kakav bi bio odgovor zvaničnog Zagreba suvišno je i pretpostavljati. Nema sumnje da bi se u Vladi Jadranke Kosor digla i kuka i motika, a vrlo je izvjesno da bi i međudržavni diplomatski odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine bili prekinuti. Očekivano, država poput Bosne i Hercegovine u kojoj riječ sistem egzistira tek na nivou utopije još uvijek nije adekvatno reagirala na „hrvatski obavještajni prodor“ u Ministarstvo sigurnosti BiH i kiseljački dom obitelji Vuković. Ministar pravde BiH, HDZ-ovac Bariša Čolak nije (a morao je!) javno reagirao zbog ugrožavanja suvereniteta vlastite države. Da li bi se nepopravljivo kompromitirani Čolak identično ponašao i u slučaju da je, recimo, srbijansko obavještajno podzemlje uhodilo naše visokopozicionirane zvaničnike, ne zna se. Zna se, međutim, da o nezakonitom prisluškivanju šefa Odjala za borbu protiv terorizma države Bosne i Hercegovine ništa nije prozborio ni predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić, dok je Vukovićev formalni šef, ministar sigurnosti Sadik Ahmetović, javno izrekao tek nekoliko „celofanski umotanih“ poluizjava iz kojih se ništa konkretno ne može zaključiti. Multinacionalna šutnja najodgovornijih osoba u „slučaju Vuković“ tako se pretvorila u još jedan sramni poraz državnih institucija koje, to je nakon svega očigledno, nisu u stanju zakonski zaštititi čak ni one osobe koje su u skladu sa raspodjelom visokih državnih funkcija sami imenovali. Šta tek da očekuje nesretni Ilija Jurišić koji pred očima nezainteresirane vladajuće koalicije već tri godine, nevin, čami u beogradskom zatvoru?
AKO KARAMARKO MOŽE PRISLUŠKIVATI VUKOVIĆA, ZAŠTO OSA NE BI KOMŠIĆA?
Svojevremeno je na ovom mjestu, u jeku medijske afere „ASA reket“, napisano da su domaći obavještajci iz OSA-e prisluškivali i telefonske razgovore člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Nakon što je Komšić zatražio da mu se ta informacija potvrdi ili demantira, iz OSA-e je ispaljena brutalna laž (Znam da lažu, vjerujte mi!) da „član Predsjedništva nije bio predmet posebnih istražnih radnji“. Možda potpredsjednik SDP-a zvanično nije bio predmet „posebnih istražnih radnji“ ali sreća je pa nisam bio sam dok smo čitali stenograme Komšićevih razgovora koje je u ljeto prošle godine vodio sa svojim stranačkim kolegama...
ON THE RECORD
Kada živite u zemlji u kojoj strana obavještajna služba nezakonito i bez ikakvih posljedica mjesecima prisluškuje visokopozicioniranog državnog zvaničnika i njegovu obitelj, gdje domaći obavještajci ni na koji način ne štite sadržaj telefonskih razgovora predsjednika države koji bi se mogli podvesti i pod državnu tajnu, gdje se politički protivnici i nepodobni novinari po nalogu režima otvoreno uhode, gdje svaki prosječni špijun zna sve o privatnim problemima svojih žrtava, onda je takvu državu razumno napustiti. Ili je, možda, dovoljno tek izabrati vlast koja će konačno urediti obavještajno-policijski haos koji je Bosnu i Hercegovinu odveo u Orwellovu 1984.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Špijuni su prešli granicu
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Multinacionalna šutnja najodgovornijih osoba u „slučaju Vuković“ tako se pretvorila u još jedan sramni poraz državnih institucija
„Vezano za Vaš dopis kojim ste zatražili informaciju da li je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine zaprimilo molbu pravosudnih organa Republike Hrvatske za pružanje pravne pomoći u kaznenim stvarima a koja se tiče posebnih istražinih radnji vezano za kazneni postupak koji se vodi protiv Vas pred Županijskim sudom u Rijeci, obavještavamo Vas slijedećee:
Ministarstvo pravde BiH od nadležnih pravosudnih organa Republike Hrvatske nije zaprimilo nikakvu zamolnicu za pružanje međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima koja bi se odnosila na provedbu posebnih istražnih radnji, niti bilo kojih drugih radnji u vezi sa predmetnom istragom. Sukladno odredbama Sporazuma između BiH i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, zahtjev pravosudnih organa Republike Hrvatske za međunarodnu pravnu pomoć, u smislu pribavljanja dokaza na teritoriji BiH, nije mogao da ide mimo Ministarstva pravde BiH“. Citirali smo zvanični odgovor Ministarstva pravde BiH na upit pomoćnika ministra sigurnosti naše države Vjekoslava Vukovića, optuženog pred Županijskim sudom u Rijeci za navodno učešće u pokušaju atentata na teritoriju susjedne Hrvatske.
ORWELLOVA BiH
Tema ovog teksta nije sudski slučaj u kojem bi presuda Vukoviću trebalo da bude izrečena početkom narednog mjeseca. Tek ćemo konstatirati da je sama optužnica postavljena i na nekoliko stotina tajno prisluškivanih razgovora koje je Vuković od oktobra 2008. do hapšenja u Rijeci 16. januara 2009. vodio sa različitim osobama, od domaćih i međunarodnih zvaničnika do članova svoje obitelji i prijatelja. U tom kratkom vremenskom periodu policijsko-obavještajne agencije iz susjedne Hrvatske su prisluškivale tri Vukovićeva telefona - službeni, vlasništvo Ministarstva sigurnosti BiH, njegov privatni mobilni te fiksni telefon u domu Vukovićevih u Kiseljaku. U vrijeme dok su ga nezakonito uhodili hrvatski špijuni, pomoćnik državnog ministra se nalazio na čelu Odjela za borbu protiv terorizma Ministarstva sigurnosti BiH. Kako rekosmo, nećemo se ovdje baviti krivičnim djelom za koje je Vuković optužen. To prepuštamo vijeću riječkog suda. Ono što je mnogo važnije svakako je činjenica da je praktično drugi čovjek bosanskohercegovačkog Ministarstva sigurnosti i čelnik izuzetno osjetljivog Odjela mjesecima praćen od obavještajne službe druge države što, naravno, predstavlja grubo kršenje suvereniteta Bosne i Hercegovine.
UPAD U MS BiH
Zamislimo samo obrnutu situaciju. Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA) prisluškuje sve telefonske razgovore ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske Tomislava Karamarka uz obrazloženje da HDZ-ov šef policije nezakonito uhodi visoke zvaničnike Bosne i Hercegovine!? Kakav bi bio odgovor zvaničnog Zagreba suvišno je i pretpostavljati. Nema sumnje da bi se u Vladi Jadranke Kosor digla i kuka i motika, a vrlo je izvjesno da bi i međudržavni diplomatski odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine bili prekinuti. Očekivano, država poput Bosne i Hercegovine u kojoj riječ sistem egzistira tek na nivou utopije još uvijek nije adekvatno reagirala na „hrvatski obavještajni prodor“ u Ministarstvo sigurnosti BiH i kiseljački dom obitelji Vuković. Ministar pravde BiH, HDZ-ovac Bariša Čolak nije (a morao je!) javno reagirao zbog ugrožavanja suvereniteta vlastite države. Da li bi se nepopravljivo kompromitirani Čolak identično ponašao i u slučaju da je, recimo, srbijansko obavještajno podzemlje uhodilo naše visokopozicionirane zvaničnike, ne zna se. Zna se, međutim, da o nezakonitom prisluškivanju šefa Odjala za borbu protiv terorizma države Bosne i Hercegovine ništa nije prozborio ni predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić, dok je Vukovićev formalni šef, ministar sigurnosti Sadik Ahmetović, javno izrekao tek nekoliko „celofanski umotanih“ poluizjava iz kojih se ništa konkretno ne može zaključiti. Multinacionalna šutnja najodgovornijih osoba u „slučaju Vuković“ tako se pretvorila u još jedan sramni poraz državnih institucija koje, to je nakon svega očigledno, nisu u stanju zakonski zaštititi čak ni one osobe koje su u skladu sa raspodjelom visokih državnih funkcija sami imenovali. Šta tek da očekuje nesretni Ilija Jurišić koji pred očima nezainteresirane vladajuće koalicije već tri godine, nevin, čami u beogradskom zatvoru?
AKO KARAMARKO MOŽE PRISLUŠKIVATI VUKOVIĆA, ZAŠTO OSA NE BI KOMŠIĆA?
Svojevremeno je na ovom mjestu, u jeku medijske afere „ASA reket“, napisano da su domaći obavještajci iz OSA-e prisluškivali i telefonske razgovore člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Nakon što je Komšić zatražio da mu se ta informacija potvrdi ili demantira, iz OSA-e je ispaljena brutalna laž (Znam da lažu, vjerujte mi!) da „član Predsjedništva nije bio predmet posebnih istražnih radnji“. Možda potpredsjednik SDP-a zvanično nije bio predmet „posebnih istražnih radnji“ ali sreća je pa nisam bio sam dok smo čitali stenograme Komšićevih razgovora koje je u ljeto prošle godine vodio sa svojim stranačkim kolegama...
ON THE RECORD
Kada živite u zemlji u kojoj strana obavještajna služba nezakonito i bez ikakvih posljedica mjesecima prisluškuje visokopozicioniranog državnog zvaničnika i njegovu obitelj, gdje domaći obavještajci ni na koji način ne štite sadržaj telefonskih razgovora predsjednika države koji bi se mogli podvesti i pod državnu tajnu, gdje se politički protivnici i nepodobni novinari po nalogu režima otvoreno uhode, gdje svaki prosječni špijun zna sve o privatnim problemima svojih žrtava, onda je takvu državu razumno napustiti. Ili je, možda, dovoljno tek izabrati vlast koja će konačno urediti obavještajno-policijski haos koji je Bosnu i Hercegovinu odveo u Orwellovu 1984.
Bakir Hadžiomerović
Multinacionalna šutnja najodgovornijih osoba u „slučaju Vuković“ tako se pretvorila u još jedan sramni poraz državnih institucija
Multinacionalna šutnja najodgovornijih osoba u „slučaju Vuković“ tako se pretvorila u još jedan sramni poraz državnih institucija
AKO KARAMARKO MOŽE PRISLUŠKIVATI VUKOVIĆA, ZAŠTO OSA NE BI KOMŠIĆA? 
